Izvođač: Thin Lizzy
Izdavač: Vertigo Records
Izdanje: 1975
Trajanje: 38.20
Godine 1975. u Thin Lizzy su se stvari stvarno počele odvijati. Nakon godine prepune koncerata, dečki izdaju Fighting, svoj peti album po redu i drugi otkako su se bendu pridružili Brian Robertson i Scott Gorham.
Općenito za albume Lizzy vrijedi kronični manjak energije, inače tako tipične za njihove live nastupe. Slično vrijedi i za Fighting, koji bend doduše predstavlja u novom, samouvjerenijem izdanju, u što nas odmah na početku uvjerava onaj poprilično “punkish” omot. Album pokriva različita glazbena raspoloženja i stilove, a što se zvuka tiče, golem je korak naprijed u odnosu na prethodnika. Unatoč jasno vidljivim počecima Philova stvaralaštva, album odiše novom oštrinom , za što su zaslužni prije svega gitaristički dvojac, koji ovaj put prvi put djeluje posve opušteno. Dečki tako oblikuju vlastiti stil i zvuk, lijepo prikazan na Rosalie. Riječ je o plesnoj rock & roll stvari čiji je autor stari majstor Bob Seger. Rosalie odmah dočarava osjećaj početne naivnosti i želje za dokazivanjem samih Lizzy frajera. Dečki su definitivno u “ratobornom” raspoloženju, što nam pokazuje i naslovna Fighting My Way Back, u kojoj se zarobljenici ne uzimaju. Jednako “nemilosrdna” je Suicide, komad podmazan prljavim bluesom, u kojem Lynott svojim zlim vokalnim pristupom, uz koji u izmjeni jednako “pokvarenih” gitarskih solaža društvo prave Brian i Scott, daje do znanja da dečki misle ozbiljno. O Philovu glazbenom sazrijevanju svjedoči Wild One, koja pokazuje drugu, emotivniju stranu njegova stvaralaštva, u kojoj opet ne možemo mimo trostrukih gitarskih dionica, koje se, kao da žele povremeno skrenuti pozornost na sebe, javljaju u razmacima. Slično, barem što se raspoloženja tiče, vrijedi i za melankoličnu Spirit Slips Away, u kojoj smo opet svjedoci gitarskih “debata”. Obje spomenute skladbe prije svega svjedoče o međusobnom poznavanju i razumijevanju dvojice frajera, koji djeluju svježe i puni ideja. Ta nova svježina, u kombinaciji s Lynottovim neumornim bas linijama i jednostavnim tekstovima, polako pokazuje novo lice Thin Lizzy, koji su svoj potencijal do kraja razvili na koncertnim pozornicama.
Borbi malog čovjeka protiv pokvarenosti društva svjedoči For Those Who Love To Live. Riječ je o priči o još jednom slavnom Ircu, Georgeu Bestu, poznatom po poprilično divljem životu izvan nogometnih terena. Slatko, gotovo smiješno jednostavno zvuči ta pjesma, koja će se svidjeti svakom, pa i najneutralnijem slušatelju. Sličnu poruku nosi Freedom Song, koju opet krasi jednostavna melodija puna emocija. Lynott svoju “radničku” borbu za pravdu nastavlja s Ballad Of A Hard Man, pravom dirty boogie hard rock stvari, koja puno duguje svojoj prethodnici It’s Only Money. Šut u glavu koji čovjeka prisili na pošteno razgibavanje. Potpuna suprotnost tome je smiješna i posve nepotrebna Silver Dollar, inače lijep pokazatelj smjera u kojem su Thin Lizzy tako veselo grabili na prethodnim albumima.
Treba spomenuti i King’s Revenge, po mom mišljenju jednu od boljih pjesama na albumu, čiju bi nešto srednjovjekovno obojenu priču mogli tumačiti slično kao i gore spomenute radove. Cijeli album općenito među članovima benda pokazuje buntovniju, ali i homogenu atmosferu, zbog koje Fighting danas stoji kao prekretnica koja označava početak njihova najuspješnijeg razdoblja.
Postava
Philip Lynott: vokal/bas
Brian Robertson: gitara/vokal
Scott Gorham: gitara
Brian Downey: bubnjevi
Produkcija
Philip Lynott
Popis skladbi
1.Rosalie
2.For Those Who Love To Live
3.Suicide
4.Wild One
5.Fighting My Way Back
6.King’s Vengence
7.Spirit Slips Away
8.Silver Dollar
9.Freedom Song
10.Ballad Of A Hard Man
