Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Gotthard
Izdavač: Nuclear Blast
Izlazak: 2012
Trajanje: 53:03
Ocjena: 4.7/5
Je li netko sumnjao? Gotthard bez Stevea Leeja. Sumnje potpuno opravdane. Nemoguća misija. Pa ipak, Gotthard su, nakon što je budućnost sastava bila neizvjesna, svom hrabrošću ušli u igru bitke ranjenog lava, koji nema što izgubiti u nagonu za samoodržanjem. I? Izišli su kao pobjednici. Naravno, teško je govoriti o općem veselju. Stevea Leeja doista više nema među nama i to je gubitak čija će praznina uvijek ostati neispunjena. Negdje iznad nas bdije, uvijek u misli na Gotthard. umjetnikovo neraspadnuto, nepjevano srce.
Dosta jadikovanja! Odsad i Steve Lee može potpuno odahnuti, gdje god da njegova duša plovi. U Gotthard je stupilo novo lice na mjestu glavnog vokalista. S obzirom na prividnu nezamjenjivost jedinstvenog Stevea Leeja u Gotthard, koji su otprilike od 2003. pa do kraja 2010. postigli visok međunarodni ugled općeg priznanja za svoj doprinos rock glazbi, momci su u mjesecima nakon Steveove tragične nesreće sastavili glave u dubokom promišljanju kako dalje. U audicijama za novog vokalista krenuli su u potragu za nepoznatim, zapravo »nezapaženim« imenom. Tražili su doslovno u svojim domaćim alpsko – švicarskim krajevima. Iskreno rečeno. Gotthard bi si mogli uzeti svako pravo i među kandidatima tražiti međunarodno visoko renomirane pjevače. Skromnost je lijepa vrlina, a ta ista skromnost se sastavu Gotthard ovaj put doista duboko isplatila. Gotthard su naime pronašli pravog suborca za svoju ekipu.
Prvo i prvo, Nic Maeder je nevjerojatno dobra vokalna aproksimacija Stevea Leeja. Toliko dobra da i nove skladbe funkcioniraju s takvom uvjerljivošću da kad si na albumu »Firebirth« zavrtiš bilo koju od njih, odmah znaš da to mogu biti samo Gotthard i nitko drugi. Osnovni uvjet očuvanja vjerodostojnosti izgrađene na prošlom opusu studijskih izdanja i scenske prisutnosti, dakle, ispunjen je. Gotthard su si tako izvrsnim novim albumom dugoročno spasili kožu, a ponovnim rođenjem feniksa, koje u prvom redu dočarava kvaliteta realiziranih ideja na novom albumu, kao i posljednji splet događaja od nesretnog datuma 05.10.2010. do danas, sama naslovnica i naslov albuma najavili su da je za njih budućnost opet vedra i spremna na nove visoko leteće artističke izazove. Priča o Gotthard se dakle nije završila. Naprotiv. Ponovno rođen sastav već je zakoračio u novi životni krug.
Prva skladba novog albuma, Starlight, govori sve o tome da je »Firebirth« zadržao razinu prethodnika »Need To Believe« (2009). Klasični hard rocker, profinjeno stupnjevan preko strofe u predrefren i dalje u vatreni, harmonizirani napjev refrena pompoznih kontura. Produkcijski živo kontrastiran, filigransko detaljiran u traženju suživota pojedinih elemenata zvuka, s zarazno erotogenom ritmičkom retorikom srednje brzog tempa na kojoj se kotrlja otvoreni riff pomiješan s prijelaznim »južnjačkim« ornamentom . Skladba koja trenutačno osvaja. Skladba uz koju je odmah jasno da bi bila pisana na kožu Steveu Leeju i skladba u kojoj Maeder odmah zatvori usta nevjernicima, kad vokalnim pristupom pokaže da je riječ o velikanu koji se pronašao na pravom mjestu. Slično se na albumu snalaze »kauboјska« skladba krajnje bedastog naslova Yippie Aye Yay, koja bi s obzirom na izvrstan aranžman bez problema mogla zamijeniti skladbu Starlight na poziciji otvaranja albuma, i u drugoj polovici albuma razuzdano intonirana Right On, gdje se Leo Leoni opet služi još jednim prepoznatljivim trikom svoje uigrane gitarske igre – upotrebom hrapavog »talk box« efekta, koji u Gotthard unosi šarm prepoznatljive etikete zafrkancije.
Ako je otvaranje posjedovalo nešto škakljive nestašnosti, onda je Give Me Real, postavljena odmah iza otvarajuće Starlight, mračno dramatičan pulsirajući komad koji ne zna za šalu, a prije svega ga možemo označiti kao jednog od osnovnih tvoraca visoko vibrantnog ugođaja u dinamičnom razvoju događaja na novom albumu, jer nudi izniman ekspanzivni zamah zarazne kombinacije punog melodičnog iskoristka, temeljito podmazanog harmoniziranim vokalnim napjevima i melankoličnim osjećajem. Poneka skladba na ovom albumu djeluje slično kao Give Me Real. Već treća među njima, Remember It’s Me, izdana kao singl, koja se u strofi vokalnih linija razvija slično kao naslovna skladba albuma »Need To Believe, a dalje u ostatku albuma skladbe Shine, The Story’s Over, S.O.S. ili posebno bombastična I Can, protkana terčama gitarskih harmonija (što je za Gotthard prije velika rijetkost nego pravilo) i podržana posebnim kotrljajućim ritmičkim topotom. Skladbe opisane u ovom segmentu recenzije utječu na to da »Firebirth« daje dojam najozbiljnijeg, ili zrelog Gotthard albuma, ili Gotthard albuma na kojem je osjećaj drame trenutka, može se reći nijansa uhvaćene crnine u nizanju raspoloženja, u dosadašnjoj karijeri sastava istaknut intenzivnije nego ikad prije.
Nakon toga može se zaključiti da Gotthard nisu izgubili ni mrvicu izvrsnog osjećaja za aranžiranje, a osobito za to da znaju donijeti zarazan gitarski riff, odjenuti ga u konfekcijski prepoznatljive marke izvanredne simbioze na relaciji zajedljive ritmičke retorike, centralno pozicioniranog autoritativnog vokala, koji svojom visoko ekspresivnom gipkošću i razvijenom snagom iskorištava sav raspoloživi prostor za potpunu nadogradnju – optimiziranje melodičnog dometa skladbi, a sve to lukavo drži zajedno atmosferični pokrivač profinjenog dodavanja aranžmana za klavijature.
Leo Leoni je dakle spremio čitav svemir upotrebljivih gitarskih fraza i među njima odabrao najbolje što je imao na raspolaganju za album »Firebirth«. Cijelo je vrijeme bio svjestan da će javnost vrlo kritički dočekati prvi Gotthard album bez Stevea Leeja. I majstorski joj zatvorio gubicu. Trinaest skladbi preplavljene ultra bombastike pravog Gotthard principa, širokog dometa ekspresije što se tiče raznolikog figuriranja, 13 skladbi izvorne Gotthard ostavštine dakle. Više se ne može tražiti.
Nic Maeder je, kao što je spomenuto, gotovo savršena zamjena za Stevea Leeja. Razlike između pjevača u vokalnoj ekspresiji i boji glasa osobito su zamagljene u ubrzanim i srednje brzim skladbama. Uopće, povremeni lažni dojam da je na albumu Steve Lee jačaju osobito profinjeno sastavljeni harmonični napjevi refrena i doza grlenosti koju Maeder po želji i potrebi unosi u svoju vokalnu interpretaciju. Razlike u vokalnim nijansama između pjevača zamjetne su osobito na točkama gdje je potrebna sofisticiranost i gdje treba istaknuti senzitivnu čulnost. A Nic Maeder je u tome izuzetno uspješan. Iz vokalne interpretacije potpuno je izbacio i »arafarski engleski« i stihove uzima s jednako zvonkim »američkim« naglaskom, kao što je to činio Steve Lee. Balada Tell Me je takav primjer, gdje Maeder nikako ne zaostaje za Steveom Leejem. Po uzoru na najprepoznatljivije tipične Gotthard balade tipa Heaven, uz Tell Me je urezana i fenomenalna završna baladeska Where You Are, koja je posvećena upravo Steveu Leeju. Nic Maeder je izuzetno gibak u vokalnoj ekspresiji. U trenucima zna potpuno eksplodirati kad u snažan melodično usmjeren vokal unese onu karakterističnu notu grlenosti pokojnog Stevea Leeja. A to znači da i Maeder spada u rang pjevača tipa Steven Tyler (Aerosmith) i Jon Bon Jovi (Bon Jovi). Maeder pokazuje sve svoje zube izuzetnih vokalnih karakteristika osobito u dramatičnom vrhuncu albuma, kao što je skladba The Story’s Over.
»Firebirth« je album vrhunskih hard rock karakteristika, majstorski odjeven u suzvučje karakteristika upotrebe svih začina koje nude suvremena dostignuća snimateljskih studija. U slučaju Gotthard ti uopće ne treba Einstein da razriješi tajne. Ovo je toliko dobar sastav da za studijski izvornik skladbi može upotrijebiti odsvirane solaže iz prvog pokušaja. Pritom nije potrebno ni spominjati da je produkcija uhvatila autentičan izraz živosti, koji dočarava dojam kao da sastav svira vlastiti samostalni koncert kar u studiju. »Firebirth« vam neće dati disati. Ni načas, a favorite na njemu morat ćete birati sami, jer su sve skladbe dovršene do u tančine. Dovršene u postizanju idealnog omjera ultravoltažne rockerske udarnosti i definiranja zaraznih vodećih melodija.
Ovim albumom Gotthard se nisu samo održali na sceni, nakon nesretnog brodoloma i gubitka Stevea Leeja, nego su punim jedrima zaplovili u novo uskrsnuće i novi život. »Firebirth« je izvrstan album koji osim svih tradicionalnih zaštitnih znakova sastava nudi i svojevrsno raspoloženje, s mjerom drame trenutka, koje ističe izražajnu crninu više nego bilo koji Gotthard album prije njega. Album 13 potpuno optimiziranih hard rockerskih koračnica, koji već pri izlasku spada u izbor najužih favorita za hard rock album ovogodišnje godine, a Nic Maeder je prema pečatu koji je ostavio na svom prvom vokalnom doprinosu za Gotthard na dobrom putu da u budućnosti postane drugi Steve Lee.
Postava
Nic Maeder – vokal
Leo Leoni – gitara
Freddy Scherer – gitara
Marc Lynn – bas gitara
Hena Habegger – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Paul Lani & Leo Leoni
Popis skladbi
01 Starlight
02 Give Me Real
03 Remember It’s Me
04 Fight
05 Yippie Aye Yay
06 Tell Me
07 Shine
08 The Story’s Over
09 Right On
10 S.O.S
11 Take It All Back
12 I Can
13 Where Are You
14. Starlight*
*… dodatna skladba (akustična verzija)
