Mjesto: Hala Tivoli, Ljubljana
Datum koncerta: 28.09.2008.
Broj posjetitelja: 5000
Cijena karte: parter 36/39 €, tribina 39/43 €
Ponedjeljak navečer, 29. rujna, bio je nedvojbeno dobrodošla uvertira u jesensku koncertnu sezonu. Nakon petnaest godina slovenski je glavni grad ponovno posjetio jedan od najutjecajnijih rock glazbenika, začetnik “stage divinga”, kum punka, spasitelj rocka, gospodar popa, učenik legendarnog Jima Morrisona i još štošta, jedan jedini Iggy Pop, koji unatoč svojih šezdeset i jednu godinu pokazuje tek malo znakova umora, jer su njegovi nastupi i dalje puni ludovanja i provokacija na pozornici. U Ljubljani je na pretposljednjem koncertu turneje, kojoj nekoliko godina neće slijediti nijedna, nastupio s kultnim sastavom The Stooges i “ludim” braćom Asheton, s kojima je ponovno udružen od 2003. Za dobro zagrijavanje publike pobrinuli su se ekstravagantni hrvatski rokeri Psihomodo Pop.
Sat je otkucao dvadeset i petnaest, svjetla su se ugasila i zatamnila prazninu male tivolske dvorane kad je na pozornicu svoju družinu “psihića” doveo pomalo narcisoidni frontmen Davor Gobac. U četrdeset i pet minuta, koje su proletjele kao tren, gospoda su dodobra zagrijala publiku. Među hitovima kao što su “Telegram Sam”, “Osječam se haj”, “Ja volim samo sebe”, “Seksi magazin” i drugima, svakako se istaknula legendarna “Frida”, koja je pobrala najveći pljesak tri tisuće glave velike mase. Istina je i da je velika većina njihov nastup propustila, jer je trebala vječnost da se kroz gotovo neprohodnu gužvu pokraj šanka probiješ do parterа.
Za dobrih pola sata dvorana se napunila do te mjere da je izgledala zadovoljavajuće puna. Strah koji se prije koncerta javljao zbog male Slovenije, da za cijenu plaćene ulaznice nećeš vidjeti nastup koji bi vrijedilo zapamtiti, pogotovo ako to nije komercijalan bend, odnosno ako se izvođači neće pretjerano naprezati i već su (u najboljem smislu riječi) u zrelim godinama, bio je suvišan čim su na pozornicu stupili gospodari večeri The Stooges s Iggyjem Popom na čelu. On je svojim dubokim baršunastim glasom pozdravio publiku, koju su činile glave svih generacija, riječima: “We are the fucking Stooges!”, a ona je u odgovor zagrmila gromoglasnim pljeskom i oduševljenim povicima. Gospoda su probila led legendarnim “Loose”, koji se nalazi na njihovu drugom studijskom albumu “Fun House” iz 1970. A Iggy … Bez riječi. Iako vidno šepa, to ga nije omelo i okupljenima je odmah pokazao da je još uvijek iz pravog tijesta. Kao i obično, golih prsa i u uskim trapericama koje su cijelo vrijeme prijetile da će otkriti više nego smiju, po pozornici je divljao s istom hiperaktivnošću kao prije godina. Već tijekom druge skladbe “Down On The Street” napao je pojačalo i bez zadrške mu oduzeo djevičanski sjaj, a tijekom “1969” “izumitelj stage divinga” je unatoč godinama pokazao kako se s tim stvarima pravilno postupa. Uz sve to ostali su članovi The Stooges bili malo potisnuti u pozadinu, ali su si stvorili svoj svijet. Barem bi se tako moglo zaključiti po grimasama basista Mika Watta, odjevenog u sivo radničko odijelo i raskoračenog kroz cijeli koncert. Za promjenu je svoj bas nekoliko puta gurnuo uz isto ono pojačalo koje je na početku koncerta razdjevičio Iggy. Tip je jednostavno imao svoj film.
Sljedeću je skladbu Iggy u život ispratio riječima koje su zvučale otprilike kao “Hoću odsvirati jebenu životinjsku pjesmu” i svi su znali o kojoj se pjesmi govori. “I Wanna Be Your Dog” jednostavno je nezaobilazna pjesma u repertoaru, baš kao i Iggyjevo naginjanje na sve četiri prema sigurnosnoj ogradi, što je vidno ljutilo zaštitare. Još su ljutiji bili kad su usred skladbe “Real Cool Time” na pozornicu morali otpratiti otprilike dvadeset ljudi, koji su potom tijekom “No Fun” skakutali po pozornici uz stare majstore američkog garažnog punka. Naravno, najopsjednutiji je bio upravo Iggy Pop, kojeg su, prema njegovim riječima, vrlo talentirani ljubljanski plesači pomacali od glave do pete i sve to nemilosrdno ovjekovječili fotografijama.
Gospoda su prvi dio nastupa zaključila s “1970”, poznatom i kao “I Feel Alright”. The Stooges su s instrumentima odjurili s pozornice, a Iggy jednostavno nije mogao izaći iz svoje kože. Još je minutu-dvije skakutao po pozornici i uvijao svoje mišićavo, žilavo, zmijoliko tijelo kao da će svaki čas iščašiti neki zglob ili kralježak, a sve je upotpunio i životinjskim derištem.
Nije prošlo dugo i The Stooges su se vratili na bojište. “Fun House” su pomiješali s “L. A. Blues” (album Fun House, 1970). Iggyjevo uporno razbijanje stalka za mikrofon nastavilo se i tijekom “Skull Ring” i “Search & Destroy”. Iako je samoprozvani “odbjegli sin atomskog majmuna” neprestano divljao po pozornici, nije pokazivao ni najmanji znak umora, što se bivšem ovisniku o heroinu nikad ne bi pripisalo. Štoviše, Iggy je bio aktivniji od mnogih daleko mlađih posjetitelja iz publike. Nakon gotovo tucet starijih skladbi napokon je došlo vrijeme za nešto novije i prilično svježe. “My Idea Of Fun” zasigurno je jedna od onih koje će se prije ili kasnije upisati u povijest legendarnih skladbi The Stooges. Istina, njihov posljednji studijski album “The Wierdness” (2007) bio je prilično slabo prihvaćen, ali je “Trollin`” još jedan vrhunac na pločici. Između dviju novijih skladbi ugurali su “I Got A Right”. Iggy ne bi bio Iggy da se pri najavi i tijekom izvođenja “Electric Chair” ne bi čupao za kosu i pljuvao po samom sebi. Večer su gospoda zaključila skladbama “Little Doll” i “Raw Power” te još jednim Iggyjevim “stage divingom”. Njegov osobni liječnik takvo što vjerojatno ne bi odobravao. No, što te ne ubije, to te ojača.
Iggy Pop, poznat po svojim šokantnim i pomalo kontroverznim nastupima (na pozornici se rezao razbijenim bocama, ubrizgavao si heroin, mazao se maslacem od kikirikija i skidao se), u Ljubljani nije pretjerano iznenadio. Razdjevičio je pojačala i razbijao stalkom za mikrofon, polijevao se vodom, pljuvao po samom sebi, publici vikao neka se jebe, izveo stage diving, a ako mikrofon nije letio po pozornici, omotao ga je oko vrata. Svakako koncert vrijedan svog novca i jedan od onih koji je nadmašio očekivanja. Uz sirove gitarske zvukove i tako utjecajnog frontmena kao što je Iggy Pop lako zaboravimo i tehničke probleme koji su se pojavili tijekom koncerta. Razočarani su bili samo oni koji su očekivali da će čuti neku skladbu iz Iggyjeve samostalne karijere, poput “Candy”, “The Passenger”, “Lust For Life” ili možda “China Girl”, koja je veću slavu stekla u izvedbi Iggyjeva dobrog prijatelja Davida Bowieja. The Stooges su naime svirali isključivo svoje skladbe, ponajviše s albuma “The Stooges” (1969), “Fun House” (1970) i “Raw Power” (1973). Njihov posljednji studijski uradak “The Wierdness” (2007) bio je potisnut u pozadinu. I ako Iggy Pop djeluje kao frontmen koji svu pozornost vuče na sebe, nije zaboravio ni ostale članove The Stooges – basista Mika Watta, saksofonista Stevea MacKaya, bubnjara Scotta Ashetona i njegova brata, gitarista Rona. Potonjeg je Iggy proglasio “svjetskim prvakom u sviranju gitare teške kategorije”. Ron to nedvojbeno i jest. The Stooges su još jednom dokazali da dišu i djeluju kao jedno, spontani su i nepredvidljivi. Oni su sve ono što opravdava glas starih majstora američkog garažnog punka. Do ponovnog viđenja na njihovoj sljedećoj turneji …
tekst: Lea Lesar
fotografije: Barbara Milharčič
Setlista
The Stooges:
1. Loose
2. Down On The Street
3. 1969
4. I Wanna Be Your Dog
5. T.V. Eye
6. Real Cool Time
7. No Fun
8. 1970
—–
9. Fun House / L.A. Blues
10. Skull Ring
11. Search & Destroy
12. My Idea Of Fun
13. I Got A Right
14. Trollin`
15. Electric Chair
16. Little Doll
17. Raw Power
Galerija slika
