Izdavač: Mascot Label Group
Datum izlaska: 04.10.2019
Produkcija: Flying Colors
Duljina albuma: 66.08 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 9.5 / 10
Flying Colors je kvintet petero izuzetnih glazbenika kojima ne treba pretjerano uvodno predstavljanje. Nabrojimo ih brzinski, jer će nam upravo zato ostatak članka biti lakše provesti. Neal Morse (klavijature), Steve Morse (gitara), Dave LaRue (bas gitara), Mike Portnoy (bubnjevi) i Casey McPherson (vokal). »Third Degree« je, kako i naslov albuma kaže, treće studijsko izdanje ove postave. Istoimeni prvijenac izašao je 2012., a dvije godine kasnije naslijedio ga je »Second Nature« (2014.), pa je onda prošlo još pet godina da bismo napokon dobili i treće poglavlje priče o ovoj grupi.
Ovi se momci međusobno jako dobro poznaju. Neal Morse i Portnoy glazbeno su već godinama nerazdvojni, Portnoy obavezno bubnja na Morseovim studijskim novitetima, a njih nije malo. Nedavno su se zajedno reaktivirali i u ponovno aktivnim Transatlantic. Steve Morse i Dave LaRue stari su prijatelji iz The Dixie Dreggs. Pritom je riječ o tehnički besprijekorno potkovanim glazbenicima koji, svaki za sebe, njeguju vlastiti zvuk i stil sviranja instrumenata. Budući da stalno sviraju i snimaju, cijelo vrijeme održavaju i kreativnu formu na visokoj razini, a to vrijedi i za stalno visoku idejnu domišljatost koja prati njihove skladbe.
Žanrovski gledano, Flying Colors djeluju kao svojevrsni produženi američki odgovor na neoprogresivne rock sastave koji su se, nadahnuti likom i djelom Genesisa, pojavili na Britanskom otočju u devedesetima, odnosno krajem osamdesetih, pri čemu će glazba Flying Colors vrlo brzo zazvučati vrlo domaće ljubiteljima klasičnih Kansas. Flying Colors razvijaju vlastiti, samonikli autorski izričaj i doista je zanimljivo to što se prinos svakog od petero članova unutar glazbenog tijela ove grupe očituje ravnopravno i u prekrasnoj ravnoteži s ostalim gradivnim elementima zvuka (i stila).
Bend je do današnjeg dana izbacio svoje najambicioznije djelo. Petogodišnja stanka dobro mu je došla. Rezultat je album sjajne fuzije koji crpi iz klasičnih djela pionira simfo-progresivnih sastava (Kansas, Gentle Giant, Yes), neoklasičnih aranžerskih postupaka, izuzetne muzikalnosti naslijeđene iz opsesivnog tinejdžerskog slušanja The Beatles, ali i ranih Queen. Poseban pečat samoniklog karaktera grupi daju gitarist Steve Morse, s na milje prepoznatljivim gitarskim harmonijama koje prate njegovo markantno soliranje te njegovo ukrašavanje prijelaza ukrasnim motivima, a s druge strane vokalist Casey McPherson, koji se u odnosu na prvijenac vokalno još izdašnije razmahao i kao pjevač pokazuje izuzetnu zrelost. Posjeduje naime prepoznatljivu boju, posebnim »vibratom« opremlja odnosno kontrastira vokalne linije, a skladbe upravo zahvaljujući njegovu doprinosu dobivaju i na teatralnoj mračnosti.
Album se otvara navijenom The Loss Inside, koja se oslanja na izrazito gitarsko fraziranje, a nju slijedi teatralna More s mračnim refrenom. Treća skladba Cadence pravo je otkrovenje, plovidba prema počelima klasičnog simfonijskog progresivnog rocka sedamdesetih, s epskim refrenom i odličnom potporom vokalnih zborskih harmonija. Izuzetno upečatljiv refren prati i kipući pozitivizam. Za Love Letter, jednu od najzaraznijih skladbi albuma, Flying Colors za nadahnuće mogu izravno zahvaliti The Beatles. The Guardian odnosi prvo mjesto u uhvaćenoj epskoj bombastici i izuzetno upečatljivoj vezi strofa – refren koji ti se začas uvuče u uši. Komad koji će fanovi brzo prisvojiti. Last Train Home smatra se središnjom kompozicijom ovog albuma i, uz završnu Crowl, jednim od najambicioznijih djela albuma »Third«. Klasična progresivnorockovska poslastica, upravo ono što se jednostavno očekuje od takvih majstora i same grupe. Zasigurno prvi vrhunac albuma (drugi vas čeka pri kraju, s izuzetnom »dramom svih drama« Crowl). U zafrkantskoj pop-jazzy-blues »nestašnici« Geronimo vrlo bi se brzo snašli i članovi nekih Steely Dan ili Toto. Apsolutno neočekivan, ali izuzetno dobrodošao skretaj albuma, koji ipak servira još jedan pompozni refren. Balada You Are Not Alone u stihovima dotiče razaranje uragana Harvey, koji je prije nekoliko godina harao McPhersonovim rodnim Austinom.
»Third Degree« je u svakom pogledu odličan album. Po idejnoj raznolikosti i po izuzetno dotjeranim i dovršenim aranžmanima. S obzirom na veliku uključenost članova kvinteta u druge grupe i projekte, moglo se u to sumnjati, no svaka je sumnja posve suvišna. Odlično studijsko drugarstvo, vrhunski suživot svih gradivnih elemenata zvuka, izuzetno međusobno nadopunjavanje u neprestanom teatru velike uzajamne idejne izazovnosti, kao i u samom preplitanju izvedbenog karaktera, koje prati izvrsna kemija. Na »Third Degree« se u studiju sve složilo u idealnu sliku! Flying Colors neprestano oduševljavaju nevjerojatno uravnoteženim stavom između izuzetne muzikalne zaraznosti i onoga po što se, naravno, progresivnorockovski zaljubljenici uvijek iznova vraćaju. Izuzetna raznolikost kombiniranja slikovitih pasaža, križanje naglih lomova u ritmičkim teksturama, a pritom stalno održavanje crvene niti u pletivu prebacivanja među vodećim motivima. Avanturizam eksperimenata, čudaštva i avangarde apsolutno otpada. U preko 66 minuta, koliko ih je nanizao novi album, Flying Colors poslužili su vrhunsku glazbenu retoriku u kojoj nema ni jednog jedinog trenutka koji bi slušatelju krao vrijeme, već upravo suprotno. Obraća ti se s izuzetnom zgrabljivošću koja drži slušatelja u neprestanoj napetosti, cijelo vrijeme čvrsto uz sebe, a kad se album zaključi, doista nije teško ponovno pokrenuti naredbu »ponovi« na gramofonu (odnosno CD playeru).
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. The Loss Inside (5:51)
2. More (7:10)
3. Cadence (7:40)
4. Guardian (7:11)
5. Last Train Home (10:32)
6. Geronimo (5:20)
7. You Are Not Alone (6:22)
8. Love Letter (5:10)
9. Crawl (11:14)
Postava:
Casey McPherson – vokal, gitara
Neal Morse – klavijature, prateći vokal
Steve Morse – gitara
Dave LaRue – bas gitara
Mike Portnoy – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
