Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Gong
Izdavač: Virgin Records
Izdanje: 1973
Trajanje: 37:02
Ocjena: 4/5
»Flying Teapot« bio je prvi dio spacerockerske »Radio Gnome« trilogije albuma, koji su zajedno činili ključno djelo osebujne Gong mitologije, koju danas do u detalje razumije samo njezin psihodelični tvorac, legendarni australski pjevač i gitarist Daevid Allen, čovjek čiji um i danas plovi negdje daleko u paralelnim dimenzijama. Poglavar Gong ‘putujućeg svemirskog čajnika’ pod utjecajem raznih psihoaktivnih tvari (kasnije i bez njihove ‘pomoći’) doživljavao je ‘bliski susret treće vrste’, koji je 1973. uglazbio u prvom dijelu famozne »Radio Gnome« trilogije, jednom od najboljih trenutaka u povijesti te kultne progresivnorockovske skupine i obveznom ‘suvenir’ u zbirci ljubitelja space rocka.
Iako su Gong u prvoj polovici sedamdesetih pod Allenovim vodstvom izgledom i ponašanjem djelovali kao skupina čudaških ‘zadrogiranaca’ koje su vanzemaljci oteli iz neke hipijevske, ‘alternativne’ komune u jednoj od indijskih špilja i na njima obavili razne rizične eksperimente, svi su redom, osim Allenove žene, dežurne ‘vještice’ Gilli Smyth, koja je svojim cvilećim glasom i odbojnom pojavom pazila da se pod pozornicom slučajno nikad ne okupi previše ‘lijepih’ ljudi, bili odlični glazbenici, što posebno vrijedi za gitarskog majstora Stevea Hillagea, klavijaturista Tima Blakea i saksofonista/flautista Didiera Malherbea.
Ova trojica bila su i najzaslužnija za inkorporaciju jazz rock fusion elemenata u Allenov ludi psihodelični svijet, što se u idućim godinama na njihovim albumima još pojačavalo. To je ujedno značilo da su Gong polako postajali zanimljivi i ljubiteljima jazz fusiona, koje je prije Daevidov čudaški, psihodelični svijet sa svojim specifičnim vragolijama odbijao. Tako je Gong s »Flying Teapot« polako počeo cijeniti sve veći krug ljudi, koji su im se prije možda podsmjehivali i čudili se Allenovoj bizarnosti.
Svaka kompozicija na »Flying Teapot« slušatelja vodi na ludo međugalaktičko putovanje, rođeno u vijugavim meandrima Allenova pošteno fragmentiranog uma. Uvodna kompozicija »Radio Gnome Invisible« odspojen je, psihodelični eksperiment s ludim vokalizacijama, koje na melodičan način povezuje Allenov karizmatični vokal, dok kompleksne improvizacije neprestano paze da se među jazzovskim ritmičkim obratima uvijek događa nešto neobično i potpuno nepredvidljivo. Puhački umeci lijepo se pobrinu za razigranu duhovitost, dok Blake ne škrtari s polaganjem elektroničkih klavijaturskih tekstura. To je posebno očito na naslovnoj skladbi, koja na početku zvuči kao glazba iz neke psihodelične horor produkcije, za što je izdašno ‘zaslužno’ Gillino disonantno cviljenje, nakon čega slijede lukavi jazz fusion ritmički meandri i Daevidovo uobičajeno vokalno ‘sanjarenje’. Iako se središnji motiv s nosivim stihom u zadnjem dijelu ‘neprestano’ ponavlja, u pozadini se stalno nešto događa, dok bizarni vokalni ‘skečevi’ povezuju svemirsko-psihodelični koncept.
»The Pot Head Pixies« autobiografska je skladba s podrugljivim saksofonskim aranžmanom, koja na najbolji mogući način označava tadašnju inkarnaciju Gong, što posebno vrijedi za riječ ‘crazy’. Kratki instrumental »The Octave Doctors And The Crystal Machine« obilježen je ponajprije Blakeovim elektroničkim varijacijama i slušatelja lako odvodi na spacerockovski ambijentalni trip. Epsko-histerična avantura »Zero the Hero and the Witch’s Spell«, koja kroz razigrane aranžmane i tekst pripovijeda o susretu protagonista »Radio Gnome« trilogije imenom Zero the Hero (Daevid Allen u glavnoj ulozi) i vještice (Gilli Smyth u sporednoj ulozi), nedvojbeno je središnje djelo ovog albuma. Zanimljivo je da su se legendarni Black Sabbath deset godina kasnije u skladbi »Zero The Hero« s albuma »Born Again (1983) sjetili neobičnih zgoda prije spomenutog »Flying Teapot« protagonista. »Flying Teapot« završava zabavnim eksperimentom »Witch’s Song/I Am Your Pussy«, gdje uz obilnu uporabu gitarskog wah-wah efekta i saksofonskih vragolija središnju ulogu kao pripovjedačica perverznih fantazija preuzima ‘čajankarska vještica’, koja svojim divljim, dosadnim smijehom začarava i svog uvijek nabrijanog ‘čarobnjačkog’ mužića.
Prvi dio »Radio Gnome« trilogije bio je jedan od triju vrhunaca Allenova čudaškog genija unutar Gong obitelji, koja je tada bila na vrhuncu svojih stvaralačkih moći i svoj kultni status u razdoblju kad je eksperimentalna glazba cvjetala kao luda uspjela dovesti do krajnjih granica. S »Flying Teapot« su Gong po kvaliteti i vizionarstvu konačno uspjeli stupiti u ligu najvećih progrockovskih bendova, iako je Daevidovo svemirsko putovanje s psihodeličnim čajnikom trajalo samo dvije godine, prije nego što su nakon njegova (privremenog) odmora počeli mutirati u jazz fusion bend.
Postava
Daevid Allen – vokal, gitara
Gilli Smyth – vokal
Tim Blake – klavijature, prateći vokal
Didier Malherbe – saksofon, flauta
Steve Hillage – gitara
Christian Tritsch – gitara
Francis Moze – klavijature, bas gitara
Laurie Allan – bubnjevi
Rachid Houari – udaraljke
Produkcija
Giorgio Gomelsky
Popis skladbi
1. Radio Gnome Invisible (5:33)
2. Flying Teapot (11:49)
3. The Pot Head Pixies (2:59)
4. The Octave Doctors And The Crystal Machine (1:44)
5. Zero The Hero And The Witch’s Spell (9:37)
6. Witch’s Song/I Am Your Pussy (5:05)
