Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Hammill, Peter
Izdavačka kuća: EMI Records
Izdanje: 1971
Trajanje: 44:52
Ocjena: 3.5/5
Peter Hammill, legendarni pjevač i skladatelj, povremeno i gitarist, pijanist, pjesnik, pisac te prije svega filozof, koji je svjetski glas stekao kao duša progresivnorock divova Van Der Graaf Generator, ne treba neko posebno, dodatno predstavljanje. Svatko tko se barem jednom u životu našao u čudesnom svijetu progresivnog rocka i eksperimentalne glazbe uopće, zna da je riječ o jednom od najunikatnijih i najplodnijih umjetnika na području rock glazbe, koji je u svojoj dotadašnjoj karijeri snimio već više od dvadeset i pet, većinom stilski posve raznolikih, studijskih albuma.
Iako je riječ o svestranom umjetniku, Hammill je najveće poštovanje ljubitelja eksperimentalne glazbe stekao kao fantastičan pjevač, obdaren posve unikatnim vokalom iz kojeg cijelo vrijeme zrači osebujan karizma. Za njegovo je pjevanje karakteristična dramatična i često brza izmjena visokih i niskih registara, povremeno začinjena izdašnom dozom teatralnosti. Njegovo najveće bogatstvo leži u iznimno šarolikom izražavanju raznolikih i do krajnosti proživljenih emocija. Slušatelja može, primjerice, temeljito uznemiriti brutalnim, ali pomno kontroliranim vriskovima, a već u sljedećem trenutku nježnim, gotovo anđeoskim falsetom ganuti do suza. Upravo zbog tih osobina već četiri desetljeća spada među najcjenjenije pjevače u progresivnom rocku.
“Fool’s Mate” bio je prvijenac njegove samostalne karijere, nastao nedugo prije Van Der Graaf Generator magnum opusa “Pawn Hearts” (1971). Album ima dugu i zanimljivu evoluciju koja seže sve do početaka njegove profesionalne glazbene karijere i u mnogočemu se preklapa s aktivnostima njegova matičnog sastava. Peterov samostalni put zapravo je trebao početi već 1969. Razlog tome bio je što je 1968. kao jedini član VDGG-a potpisao ugovor s izdavačkom kućom Mercury Records. Kad se sastav 1969. prvi put raspao, već je počeo snimati svoj solo prvijenac i imao čak nekoliko koncertnih nastupa u londonskom liceju. Nakon neočekivane obnove VDGG-a materijal namijenjen njegovu solo prvijencu izašao je kao prvi VDGG album “The Aerosol Grey Machine” (1969). Većina materijala koji je napisan u tim ranim danima njegova glazbenog puta (od 1967. do 1968.) izašla je, kroz nešto dograđene aranžmane, na “Fool’s Mate”.
Sukladno tome, album je u usporedbi s njegovim kasnijim, mnogo kompleksnijim i ambicioznijim solo uradcima, priličan jednostavnija i kompaktnija zbirka kraćih djela. Još je manje njegov glazbeni sadržaj usporediv s VDGG albumima koji spadaju u sam vrh kompleksnog progresivnog rocka. Uz takvu usporedbu moglo bi se govoriti čak i o pop rock uradku. Hammill je toga bio dobro svjestan. Zato je izlazak albuma popratio riječima da “Fool’s Mate” ne odražava njegovo trenutačno artističko stanje, ali s druge strane obuhvaća njegove glazbene korijene i odražava dobar dio njegove osobnosti.
Naslov albuma igra je riječi na račun tarot karata (luda je jedna od karata) i šaha (mat je poznata šahovska fraza). Album krasi odlična naslovnica Paula Whiteheada (poznatog i po naslovnicama za VDGG i Genesis), koji je na albumu gostovao i kao dodatni bubnjar. Unatoč njegovoj lakoći (u usporedbi s Peterovim kasnijim solo uradcima gotovo je riječ o dobronamjernoj naivnosti) “Fool’s Mate” solidan je prvijenac s nizom zanimljivih i dopadljivih skladbi.
Uz Hammilla je na njemu sudjelovala zgodna družina vrhunskih glazbenika. Na prvom su mjestu to bili njegovi VDGG kompanjoni, to jest klavijaturist Hugh Banton, bubnjar Guy Evans, saksofonist i flautist David Jackson te basist Nic Potter, koji je u to vrijeme već bio bivši član sastava. Ne nedostaje ni Roberta Frippa, šefa prog rock titana King Crimson, na električnoj gitari. S potonjim je Hammill surađivao i na dva VDGG albuma. Tu su i Rod Clements i Ray Jackson iz folk rock sastava Lindisfarne, koji su tada bili izdavački vršnjaci VDGG-a u kući Charisma.
Lavovski dio skladbi temelji se na jednostavnim, većinom pastoralnim aranžmanima s naglaskom na Peterovoj akustičnoj gitari, klaviru i naravno pjevanju. Suprotno Hammillovoj uobičajenoj praksi, u tekstovima prevladavaju neobično pozitivne, pa i ljubavne poruke koje odražavaju njegovo emocionalno stanje s kraja 60-ih, odnosno iz njegova mladenačkog razdoblja. Povremena pratnja baroknih aranžmana na klavijaturama i gudačima dodaje skladbama i poneki element folk rocka. To vrijedi ponajprije za nježne, akustično obojene balade poput “Happy”, “Child”, “Viking” i “The Birds”.
Među nešto eksperimentalnije uratke spadaju uvodni “Imperial Zeppelin” uz pratnju kravljih zvona i plesnih ritmova, svojevrsni križanac rock’n’rolla i simfonijskog rocka, na jazzovsko-simfonijskim aranžmanima građeni “Re-Awakening”, koji je od svih djela na albumu stilski još najbliži VDGG-u, “Summer Song (In The Autumn)” i završni “I Once Wrote Some Poems”, koji na kraju sadrži poprilično naporan efekt zavijanja “sirene” (prisutan i na početku albuma).
Osim “Vision”, koja je jedna od njegovih najljepših ljubavnih balada (na njoj sudjeluje i Fripp) i koju još i danas rado izvodi uživo, nijedna skladba na albumu ne predstavlja neku važnu prekretnicu u njegovoj karijeri. Sve su redom, međutim, u najmanju ruku solidni uradci koji se svojim nježnim, pastoralnim melodijama vrlo brzo uvuku pod kožu.
“Fool’s Mate” solidan je prvijenac koji uspješno utjelovljuje Hammillove glazbene korijene. Sa svojom svetom jednostavnošću i simpatičnom, pastoralnom pristupačnošću, naravno, je svjetlosnim godinama daleko od njegovih kasnijih solo i VDGG remek-djela. Čak i u usporedbi s “The Aerosol Grey Machine” ovo je gotovo folk/pop rock album. Zato ljubiteljima progresivnog rocka nikad neće biti previše zanimljiv, osim sa stajališta istraživanja glazbenih korijena jednog od najvažnijih glazbenika tog žanra. To je na svoj način šteta, jer je riječ o kvalitetnoj zbirci akustično obojenih djela koja Petera predstavljaju i u nešto pristupačnijem svjetlu autora jednostavnih i kraćih, većinom ljubavnih skladbi. S VDGG-om se do tada već više nego iskazao u ulozi fantastičnog autora naprednih, kompleksnih i ambicioznih kompozicija. S “Fool’s Mate” pak je prvi put jasnije dokazao da je ujedno i kvalitetan autor kraćih djela koja su zanimljiva i za manje zahtjevnu publiku.
Postava
Peter Hammill – vokal, akustična gitara, gitara, klavir, klavijature
Hugh Banton (VDGG) – orgulje, klavir, klavijature, prateći vokal
David Jackson (VDGG) – saksofon
Guy Evans (VDGG) – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Nic Potter (ex-VDGG) – bas gitara
Robert Fripp (King Crimson) – električna gitara
Rod Clements (Lindisfarne) – bas gitara, violina
Ray Jackson (Lindisfarne) – usna harmonika, mandolina, harfa, prateći vokal
Martin Pottinger – bubnjevi
Paul Whitehead – bubnjevi, naslovnica
John Anthony – prateći vokal, producent
Produkcija
John Anthony
Popis skladbi
1. Imperial Zeppelin
2. Candle
3. Happy
4. Solitude
5. Vision
6. Re-Awakening
7. Sunshine
8. Child
9. Summer Song (In The Autumn)
10. The Birds
11. I Once Wrote Some Poems
Bonus skladbe s ponovnog izdanja (2005.):
13. Re-Awakening (4:33)
14. Summer Song in the Autumn (2:46)
15. The Birds (3:18)
16. Sunshine (3:50)
17. Happy (2:46)
(sve bonus skladbe su VdGG demosnimke)
