Mjesto: Linhartova dvorana Cankarjevega Doma / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 18.01.2007
Broj posjetitelja: 0
Cijena karte: 16,50€ / 13,80€ / 8,50€
Gdje tražiti razlog zašto si svi “ozbiljniji” slovenski izvođači žele svoj termin u nekoj od dvorana Cankarjevega Doma? Raskoš koju sama ustanova nudi sigurno je jedan od njih. Drugi, još važniji, jest taj da jednim nastupom u CD-u postigneš veću prepoznatljivost i medijski odjek nego, recimo, cijelim Klubskim Maratonom. Treći je to što nastup tamo znači i da se svake godine vraćaš.
Zanimljiva je i statistika samih koncerata, odnosno, bolje rečeno, događaja. Bez iznimke, svi koji već nešto znače gurnu se isključivo u zimsko doba. Može biti riječ o božićnom nizu nastupa Vlada Kreslina s gostima, Valentinovskom nizu Zorana Predina s gostima, slično je i s Janom Plestenjakom i njegovim gostima te s Tinkarom Kovač i njezinim gostima. I naposljetku, s Galom i Galeristima te njihovim gostima.
Zašto onda baš zimi, osim očitih faktora koji su usko isprepleteni sa zimskim ugođajem i s njime povezanom radošću koja puno dobronamjernije posegne za novčanikom… Pa, zima je i doba prehlada, koje ne štede ni najvrednije i najradišnije, pa smo tako svjedočili koncertu koji se nikako nije mogao razviti u ono što je mogao postati da prehlada nije tako očito salijetala glavnog aktera, razlog zbog kojeg se događaj uopće i dogodio, Gala Gjurina.
Dvadeset minuta nakon osam, kad se Galeristi i odmah iza njih Gal pojave na daskama koje život znače, u dobro napunjenoj Linhartovoj dvorani, još se nije moglo naslutiti u kojem će se smjeru odvijati ovaj veliki događaj. Iako su se Gal i Galeristi već predstavili publici, upravo je ovaj koncert važio za najvažniji, odnosno premijerni.
Uvodna instrumentalna skladba, s Galom najprije na trubi, poslije na orguljama, a na kraju je svirao i jedno i drugo istovremeno, nagovijestila je da su dečki već čuli za glazbu Milesa Davisa iz njegova električnog razdoblja. Izvedeno doduše znatno više u stilu pop-jazz-fusiona. Kako god, grupa se odmah potom otisnula u posve druge vode pa je tijekom cijelog koncerta spretno šmugala poglavito između “ozbiljnijeg” popa, soula, rocka i dakako lakšeg, prvenstveno vokalnog jazza. Uz već spomenutu prehladu, koja je Gala polako dovela do ne baš najbolje volje, ni tehnika tog večera nije radila kako bi trebala. U skladbi “Ko ljubim, ne ljubim” vokali su bili pušteni kroz megafon, ali posve nerazumljivo i jedva čujno. Nešto problema bilo je cijelo vrijeme i sa zvukom električne gitare, koja je s nekakvim “delay” efektom, namjernim ili ne, stalno imala zadnju riječ, što baš nije bilo po guštu prehlađenom Galu. Tehnika je pak posve otkazala u posljednjoj pjesmi službenog dijela, kad je akustična gitara bila, doista posve “unplugged”, do sredine pjesme, a onda je došla struja, kao grom iz vedra neba, no usprkos velikom prasku i šoku svih u publici i na pozornici, pjesma je izvedena vrhunski. Riječ je o Olivijinoj pjesmi “Kadar sva sama”, koju je otpjevala Galova sestra Severa i odnijela osjećaj nekog manjka, koji je bio prisutan sve do tada. Uz masovno odobravanje publike bilo je jasno zašto je Olivija bila Olivija, a to će vjerojatno biti jedan od onih neugodnih pečata koji će Gala, bez Severe, pratiti bez obzira na sastav ili vrstu glazbe u koju se još upusti. Sjene prošlosti koje zasjene i najuspješniju sadašnjost.
Uz Severu Gjurin među gostima su se predstavili i gudački kvartet Spontanica, Miha Petric na kraju skladbe “H3O+” s klasičnom gitarom te predstavnici sastava Ulixes, Dejan Lapanja na vokalu i akustičnoj gitari te Luka Vehar na gitari. Potonja dvojica su s Galom i Galeristima izvela prvi hit grupe Ulixes naslova “Sexappeal”.
Uz većinu pjesama s aktualnog albuma G&G, Fetiš, mogla se čuti i obrada pjesme “Here Comes The Rain Again” grupe Eurythmics, koja se u prearanžiranom obliku posve slila s autorskim skladbama. I po melankoličnom ruhu koje pjesma ima, i vokalno, jer je prilično u Galovu glasovnom rasponu. Više nego prikladan izbor.
Nakon spomenutog vrhunca večeri s pjesmom “Kadar sva sama”, grupa neočekivano napušta pozornicu. Neočekivano, jer očito nije svim članovima sastava bilo jasno da će završiti prije vremena, na Galovu “zapovijed”. Publika ipak nije popustila i nakon burnog pljeska nekoliko se Galerista vraća na pozornicu, očito zbunjeni jer od Gala ni traga ni glasa, pa nekoliko minuta pratimo samo “bubnjarski” solo. S vremenom se ipak pojavi i Gal, sad nešto bolje volje i znatno komunikativniji, osobito s pratećim pjevačicama. Slijede nešto razigranije verzije pjesama “Poglej ven, dežuje” i “Fužinski blues”, za pravi kraj večeri.
Kad je cijela ekipa koja je pobrinula za ovaj više nego neočekivano raznolik večer pozdravila publiku naklonom, pokazalo se da zapravo ne bi bilo ništa loše u tome da takav događaj postane nova godišnja stalnica Cankarjevega Doma, na kraju krajeva to je “pop i nije pop. Ima tu još puno toga drugog”, kako je na početku koncerta grupu predstavio Jure Longyka. Da, to jest i nije pop i s time nema ništa loše. Može biti novi fetiš.
Setlista
/
SASTAV:
Gal Gjurin, glas, klavir, Hammond orgulje, vokoder, gitara, truba, glazbeno vodstvo
Andraž Mazi, el. gitara, lap steel gitara
Igor Matkovič, sintesajzeri, Fender Rhodes, truba, elektronika
Janez Moder, bas
Rok Koritnik, bubnjevi, udaraljke
Ana Duša, Jasmina Kljajič, prateći vokali
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Žiga Brank, violina
Miha Petric, klasična gitara
Žiga Šercer, udaraljke
Jan Kus, saksofoni
Gudački kvintet Spontanica
