Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Pell, Axel Rudi
Izdavač: SPV Records
Izdanje: 2016
Trajanje: 64:11
Ocjena: 4/5
Ponekad nam nešto promakne. Pogotovo kad je riječ o Axelu Rudi Pellu, koji svake dvije godine izbaci novi album, a između toga još i neku kompilaciju te koji koncertni album. Ukratko, previše, pa je zato ponekad teško pratiti njegovu hiperaktivnost. S obzirom na to da je danas službeno izašao novi studijski album »Knights Call«, to nam je valjda alibi da kažemo nekoliko riječi o njegovu prethodniku »Game Of Sins«, koji nam je prije dvije godine, otkako je izdan, nekako tiho izmaknuo iz recenzentskog škripca.
Sedamnaesti studijski album njemačkog čarobnjaka epski bombastičnog skladanja klasičnog metala i hard rocka Axela Rudi Pella, naslovljen »Game Of Sins«, kao i uvijek je tipičan Axelov album. Od 1989., kada se odlučio za solo karijeru (prije toga je pet godina svirao u sastavu Steeler), zapravo ne dopušta ni najmanju iskru nade u promjenu glazbenog stila kojem ostaje vjeran.
Pliva u vodama u kojima se osjeća ugodno i sigurno, a njegovi albumi već dvadesetak godina i dulje ne donose izražajno potresne udare koji bi vapili za željom za glazbenim avanturizmom ili stilskom evolucijom. Drugi album u opet stabilnoj postavi, nakon što je 2013. Mikea Terranu u sastavu zamijenio legendarni bubnjar Boboy Rondinelli (Black Sabbath, Rainbow, Blue Oyster Cult). Nema skrivanja, Rondinelli je zapravo savršena akvizicija za Pella, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što nije ni izdaleka tako mušičav kao nepredvidivi Terrana. Ostali članovi ekipe prate Pella gotovo još od sredine devedesetih. Provjerena ekipa koja ne zna zatajiti.
Otuda opet jedan ultramelodično zarazan album, koji je mogao biti napisan i stvoren odmah nakon albuma »Oceans of Time«. Pitanje je može li autor ove recenzije uopće napisati dvije različite recenzije za bilo koja dva albuma Axela Rudi Pella? Ukratko, bez kreativnih bljeskova i po recepturi koja dokazano djeluje. Zajedno s produkcijom. Nabijena, gitarama protkana i silno dinamična, dakle živahno pulsirajuća i disajuća.
Album je visoko bombastičan, prožet uzvišenim raspoloženjem pravog drama teatra, Axel Rudi Pell opet briljira u svojim neslućenim gitarističkim majstorijama, kojima već oduvijek korača stazom Blackmoreova pionirstva. Opet kombinacija ubrzanih, visokooktanskim voltažom nabijenih točaka i srednje brzih »naoštrenih« mini epskih suita, a naravno ima mjesta i za novu baladu, jer Pell s vremenom mora skupiti materijal za novu kompilaciju balada. Kako stvari stoje, polako se bliži šestom dijelu.
Ljubitelji ovog gitarista i njegove glazbene doktrine ovaj su album kupili odmah, a ostali, koji poznajete ranu eru, ili recimo barem devedesete godine njegova stvaranja, ne propuštate ništa, iako je Pell u svojoj glazbenoj filozofiji formulu po kojoj razvija svaki albumski koncept razvio i razradio do tančina. Potpuni perfekcionizam. Markantni vokal Johnnyja Gioelija opet »ubija«, a Axell Rudi Pell, s opet iskazanim perfekcionizmom i gitarističkim čarobnjaštvom, samo potvrđuje kako isklesan i vješt skladatelj te virtuoz ostaje ovaj vrli glasnik. A kako stvari stoje, u tom se pogledu neće promijeniti baš ništa.
Na kraj albuma dodana je još i Hendrixova (uf, pardon, Dylanova) All Along The Watchtower, začinjena ARP aranžmanom, koji će vjerojatno najviše zanimati Axelova zemljaka Ulija Jona Rotha.
Sastav
Johnny Gioeli – vokal, prateći vokal
Axel Rudi Pell – sve gitare
Ferdy Doernberg – klavijature
Volker Krawczak – bas gitara
Bobby Rondinelli – bubnjevi
Produkcija
Axel Rudi Pell
Popis pjesama
1. Lenta Fortuna (Intro)
2. Fire 3. Sons In The Night
4. Game Of Sins
5. Falling Star
6. Lost In Love
7. The King Of Fools
8. Till The World Says Goodbye
9. Breaking The Rules
10. Forever Free
11. All Along The Watchtower
