Mjesto: Križanke, Ljubljana
Datum koncerta: 08.05.2007
Broj posjetitelja: 0
Cijena karte: 40 EUR
Ovaj put je legendarni norveški saksofonist Jan Garbarek stigao u pratnji prave “All Stars” postave. Zapravo, ta postava i nije baš prateća, jer su sva četvorica glazbenika, uključujući i Garbareka, potpuno ravnopravna i čine nekakav kolektiv prekaljenih ‘mačaka’, kojemu je voditelj trenutno upravo taj saksofonist. A kao što su pokazali u ovom dvosatnom nastupu, svatko bi mogao pratiti bilo koga drugog, što su i radili, jer su svi blistali otprilike jednako. Možda je uz središnjeg izvođača najviše odskakao udaraljkaš Trilok Gurtu, koji je u našim krajevima priličan miljenik publike. Uz njih dvojicu nastupili su još i nadasve raspoloženi Rainer Bruninghaus na klavijaturama i klaviru te Yuri Daniel sa svojim basom. Daniel je mijenjao Eberharda Webera, koji je zbog zdravstvenih razloga morao prekinuti turneju, no prema riječima menadžmenta uskoro se vraća svojoj grupi.
Počeli su skladbom koja se sasvim tiho prišuljala iz klavijatura, a one su zvučale poput vjetra, vjetra sa sjevera, kojemu su u ambijentalnom stilu polako dodavala svježinu i druga tri instrumenta. Stvorili su glazbu koja se izvrsno uklopila u vrijeme što je tada obavijalo kišom natopljeni grad.
Odmah nakon tog uvodnog preludija grupa se potpuno glazbeno renovirala, taj skandinavski podton zamijenila je znatno toplija glazba, jer Jan Garbarek Group čine momci iz svih krajeva svijeta, pa su tome primjereno raznolike i geografske i glazbene sredine koje su na njima ostavile svojevrstan pečat. Iako se u zvuku saksofona neprekidno dalo osjetiti ono “sjever i priroda, pjesma i tajanstvenost”, kako je opisana Janova svirka, ona se stalno miješala s drugim zvukovima, koji su kroz duše i tijela glazbala i njihovih vlasnika dali svoj pošteni dio. Na neki su se način neprestano spajali i nadopunjavali ponajprije sjever i jug, a ne toliko istok i zapad. Svaki pol sa svoja dva predstavnika i njihove četiri folklorne tradicije. Tako su sa sjevnjačkom preciznošću i, samo prividno, hladnoćom kraljevali Jan, koji je sa svoja dva saksofona nadasve lagano šibao po oktavama, s naglašenim dugim tonovima, a odmah zatim s odsječenima i nenaglašenima, te Rainer, koji je većinom stajao glazbeno uz njega i zvukove svojih tipki obično izravno ispreplitao s Janovom svirkom. Na suprotnoj, prividno opuštenijoj južnoj strani sjali su izrazito maštoviti Trilok, koji je bio nekakvo utjelovljenje Jacka DeJohnettea ili Ala Fostera i Mtumea istodobno, te Yuri, koji se svojom svirkom držao nešto više u pozadini, ali je tamo imao presudnu ulogu, jer je svojim pretežno sporijim linijama čvrsto držao glazbenu granicu najnižeg registra.
Svi osim samog Jana imali su i nekoliko posve solističkih minuta u kojima su pokazali dodatnu virtuoznost. Yuri je bio prvi na redu. Solo je odsvirao na Fenderovoj Jazzmaster bas-gitari, iako je inače nešto češće posezao za nestandardnom petožičnom bas-gitarom bez pragova, s kojom je postizao znatno toplije zvukove što su graničili s područjem kontrabasa. No, na ovoj točki u prvi je plan gurnuo nešto oštrije, funkovski obojene melodije, prije svega s loopom koji je snimio, pa ga neko vrijeme puštao, a pritom je još malo življe zasolirao.
Nekoliko pjesama kasnije čast da se samostalno istakne pala je na Rainera, koji je možda bio najluđi u ovom sjajnom kvartetu te večeri. Zaputio se na kraću odiseju koja bi bez problema mogla trajati cijelu večer ili čak dvije. Radikalno je promijenio način sviranja i iz bržeg jazz motiva, odsviranog na klavijaturama bez posebnih efekata, prešao u klasično nadahnutu etidu odsviranu na pravom klaviru. Završio je novom temom, kojoj su mu se ubrzo pridružila preostala trojica.
Pred kraj nastupa kao posljednji je svojih petnaest minuta dobio Trilok Gurtu, koji je kao i obično imao pune ruke i noge posla te svirao više ritmova istodobno. Neko je vrijeme sjedio na svojoj bubnjarskoj stolici i samo se naginjao prema raznim udaraljkama koje su ga posve okruživale, a kasnije je morao ustati i posvetiti se drugim udaraljkama, a samo je desnom nogom još držao osnovni takt na bas-bubnju. Neke od tih brojnih udaraljki zvučale su gotovo kao ledeni instrumenti, a određeni cinjeli doslovno su pjevali. Zvončići su se čuli kao da se sviraju pod vodom, što su zapravo i bili, jer je iza sebe imao kabao s vodom u koji ih je potapao. Pred kraj performansa pridružuje mu se Jan, ovaj put s nekom vrstom frule koja je davala vrlo specifičan zvuk i koja je svojom melodijom, možda sasvim nehotice, dočarala upravo bajkovite krajolike, vjerojatno tamo sa sjevera, koje je probijalo prividno daleko ili barem pomaknuto bubnjanje Trilokа. Svakako su ti zvukovi potkrijepili tezu koju su zakačili uz Janovu svirku, a to je da je riječ o vrlo intenzivnoj i ekstremno vizualnoj glazbi.
Tijekom cijele večeri tako se moglo čuti glazbu koja je posve otvoreno koketirala s onom primarnom, jednostavnom ljepotom koja je i prilično lako dostupna, a u zahtjevnija područja obično se nije ni upućivala, a ako i jest, to je bio više izlet na kojem se promatra izdaleka. Svakako bi bilo teško povući smjernice koje bi ukazivale na to da je Garbarek nekoć svoje nadahnuće crpio iz djela izrazito slobodoumnog i avangardnog saksofonista Alberta Aylera. Danas je ta glazba posve na području najbližem pojmu “europskog jazza”, onog cool jazza koji više nema previše veze s radikalnim, avangardnim sadržajima i vrlo se dobro i plastično povezuje sa zvukom čiji je tvorac Pat Metheny.
Nedvojbeno nešto što će sigurno zadovoljiti i jazz sladokusce i sve one koje taj žanr inače baš ne oduševljava. Uz samu glazbu odlično su djelovale i jednostavne, ali izrazito maštovite kulise, koje su se savršeno stapale s glazbom. Ovoj glazbi moglo bi se reći i “komorni jazz”, koji očito ima poprilično obožavatelja, jer je nakon dva sata vrhunske glazbe grupa Jana Garbareka morala odsvirati još i dodatak, za koji se nije moglo očekivati da će doista biti ispunjen, no bio je, a to sigurno govori dovoljno samo za sebe.
Foto: Jani Lah
Setlista
Sastav:
Jan Garbarek: Saksofon
Trilok Gurtu: Bubnjevi, udaraljke
Yuri Daniel: Bas
Rainer Bruninghaus: Klavijature, klavir
