Gathering of Kings: Discovery
Izdavač: RN Records
Datum izlaska: 15. 5. 2020
Produkcija: Thomas “Plec” Johansson
Duljina albuma: 53.04 min
Žanr: Melodic Rock
Ocjena: 8.0/10
Gathering Of Kings! Neka me vrag, ovo stvarno zvuči pretjerano. Kao što je zvučalo »pretjerano« sve što su tadašnji glazbeni kritičari osamdesetih strpali pod oznaku novog žanra, koji su nazvali Adult Oriented Rock. Dakle, onaj rock koji je htio biti prijateljski nastrojen prema radijskim frekvencijama. I to mu je i uspjelo. Žanr je konkretno miješao karte na vrhovima tadašnjih glazbenih ljestvica, nasuo hrpu velikih glazbenih imena, kao i kultnih i nezaboravnih albuma, a danas »živi dalje« kroz rođenje sve novih i novih skupina koje se u svom artizmu nadahnjuju AOR »fenomenom« osamdesetih.
Gathering Of Kings, novo pompozno i svešvedsko okupljanje kraljeva, dražit će i poznavatelje sastava Electric Light Orchestra, jer su za drugi album izabrali isti naslov kakav nosi kultni ELO album iz 1979. Srećom, stilski je razlika izvanredna. Istodobno skupina draži i sve one koji dobro poznaju slikarije Rogera Deana, što znači da takvi slušatelji, među ostalim, poznaju i sastave Uriah Heep, Gun, Asia i Yes. Kad smo već kod Yes, stil naslovnice albuma »Discovery«, koju je izradio njemački umjetnik Markus Vesper, podsjeća na Deanovu naslovnicu oba (koncertna) albuma »Keys to Ascension«.
Primjedbe u prethodnom odlomku nisu ni obvezni dio ove recenzije, jer su Gathering Of Kings u glazbenom smislu zastupnici melodičnog rock revitalizma. Gathering Of Kings isprva su bili zamišljeni kao projekt koji je prije dvije godine debitirao albumom »First Mission«. Više nego solidan prvijenac, koji su kritičari i publika također vrlo dobro prihvatili. Dakle, zašto okupljanje kraljeva? U osnovi je riječ o bendu. Klasičan kvintet, ali s više vodećih vokala. Istodobno se na novom albumu pojavljuje i hrpa posebnih gostiju. Gathering Of Kings su uz to stalno otvoreni i za integraciju različitih instrumentalista koji mogu dati svoj doprinos na njihovim albumima. Očito je uvjet samo da si švedski državljanin. Imena koja sudjeluju ne izazivaju baš nikakve potresne udare što se tiče njihova isticanja, no riječ je o dečkima koji inače sviraju u matičnim sastavima u rasponu između power metala i hard rocka, pa se u aranžiranju materijala osjećaju primjetni otkloni čas prema jednom, čas prema drugom žanru.
Gathering Of Kings ne izumljuju »glazbenog Einsteina«. Zanimljiva su to glazbena skovanka koja nagovara i “eurovizijski”, ali podržana našiljenim gitarskim rifovima te pompoznim šuštanjem slojeva sintesajzera. Refreni su odmah pamtljivi, a skladbe u gradaciji atmosferičnog pompa dosežu, na tim točkama, raspoloženjski krešendo.
Pomno aranžiran album leti visoko na krilima razvijene bombastike, dok se nižu zarazne ubrzane točke njegova uvodnog dijela. No one donose uglavnom vrlo predvidljive refrene, koji su u glazbenom smislu i kroz povijest rocka već bili puno puta čuti i provjereni. Štoviše. Barem dva refrena od prvih četiriju točaka mogla bi vrlo dobro funkcionirati i u nekim power metal koračnicama sastava poput Mob Rules ili Freedom Call. No riječ je o prirodi posve drugačijih poluga produkcije zvuka, gdje integracija klavijatura igra vrlo važnu ulogu. Uz činjenicu da je poprilično točaka klišejski obojeno i nagovara generički (refreni skladbi December ili Fall From Grace), skladba The One That Got Away donosi blaži zvučni trenutak koji je uz baladnu usmjerenost i vokalne karakteristike Tobiasa Janssona usputno šansonjerski obojen i donosi dobrodošao otklon. I inače druga polovica albuma donosi nešto više vještog slalomiranja u recikliranju dobro poznatog glazbenog štiva osamdesetih godina, a refreni skladbi Highway To Paradise, Moonlight, Lorelei, Kiss From Above i From a Whisper to a Scream dobro prkose klišejima. I usput. I ovaj je album predug (barem) za dvije skladbe.
Više vokalista donosi poželjne i tražene otklone pri kreaciji atmosfere u pojedinim skladbama, što predvidljiva receptura komponiranja takve glazbe nužno treba. Vokalisti koji sudjeluju vrlo su cijenjeni među svima koji poznaju suvremeni power metal, hard rock, pa i izvođače u melodičnom rocku. Uz velike glazbene talente u komponiranju dvaju glavnih vizionara skupine, a to su vokalist Victor Olsson i multiinstrumentalist Alexander Frisborg – potonji je, uz iznimku bubnjeva, sam odsvirao gitare, klavijature te lavovski dio bas linija, u apsolutni plan stupa ultra-zarazna glazbenost koju generira središnja uloga vokalista. Nije potrebno posebno naglašavati da su vodeći vokali vješto poduprti i dodatnim vokalnim harmonijama, što produbljuje grabežljivost razvijene drame, odnosno pompoznosti uratka.
Gathering Of Kings bit će zanimljivi ljubiteljima skandinavskog zvuka i pristupa u melodičnom rock revitalizmu, kako se to, među ostalim, primjećuje u tamošnjim sastavima H.E.A.T. ili Eclipse, odnosno u ostavštini koja spaja elemente glazbenosti naslijeđene od Abbe, ali i sadržaje west coast AOR principa (Survivor). Istodobno je na albumu sveprisutna podrška kompozicijama konkretno našiljenim fraziranjem gitara, koje ne štede na vrhunskoj solističkoj začini u mid-eight dionicama. Zato album »Discovery« može biti privlačan i ljubiteljima europskog power metala.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
01. Starsleeper
02. Riders Of The Light
03. Heaven On The Run
04. December
05. Highway To Paradise
06. The One That Got Away
07. Lorelei
08. Moonlight
09. Revelation
10. Kiss From Above
11. From A Whisper To A Scream
12. Final Hour
Postava:
Rick Altzi – vokal (3,12), prateći vokal
Jonny Lindkvist – vokal (4,8)
Apollo Papathanasio – vokal (2,9), prateći vokal
Tobias Jansson – vokal (6,7,11), prateći vokal
Alexander Frisborg – vokal (5,10), prateći vokal
Victor Olsson – gitara, bas gitara, klavijature, prateći vokal
Efraim Larsson – bubnjevi (2-8)
Jonas Källsbäck – bubnjevi (9-12)
Gostujući glazbenici:
Nalle Påhlsson – bas gitara (3,8)
Joel Selsfors – solo na klavijaturama (12)
Erik Gafvelin Wiss – solo na klavijaturama (7)
Henrik Sethsson – prateći vokal (10)
Theresia Svensson – prateći vokal (6,7,10)
Ron Dahlgren – prateći vokal (10)
Mathias Kihlberg – flauta (9)
