Autor: Rok Klemše
Mjesto: Orto bar, Ljubljana
Datum koncerta: 11.10.2015
Unatoč malenosti naše države i još većoj malenosti naše alternativne, odnosno metal scene, već smo nekoliko puta imali privilegij ugostiti kultna imena koja su osamdesetih ostavila veliki pečat na sceni, a onda je nešto pošlo po zlu pa su do danas ostali underground kultovi. Jedni od takvih, britanski veterani Raven, posjetili su nas prošle nedjelje prvi put u svojoj četrdesetogodišnjoj karijeri. Iako bi dečki znatnom broju publike mogli biti djedovi, dokazali su da unatoč šest križeva na leđima razvaljuju i bendove tri puta mlađe od sebe.
Oko devet navečer s gornjeg kata već je zagrmio thrash grosupeljskih Sober Assault, koji uporno skupljaju koncertne kilometre, što se itekako primjećuje. Ako su prije nekoliko mjeseci u Gromki upozorili da nisu samo prosječan thrash bend, ovaj su put uvjerili da su trenutno jedan od perspektivnijih bendova na domaćem terenu. Sober Assault u prvom redu krasi izuzetno potkovan gitarski dvojac, koji se brine za pravu mesoreznicu konstantno oštrih, uvjerljivih i nikako jednoličnih rifova, a uvjere i brze solaže ispod nevjerojatno nadrkanih i preciznih prstiju Davida Vodopivca. Iznimno potentnu mješavinu thrash brzine i klasičnih cupa-cupa bubnjeva obogaćuju elementi death metala, koji se kriju ponajprije u gitarskim potezima i dubokom, uvjerljivom Enejevom growlu. Sober Assault su nedavno izdali svoj prvi EP The First Assault, a sve jačom koncertnom formom dokazuju da su bend na kojeg se isplati obratiti pozornost.
U međuzvjezdje su publiku od prizemnijih Sober Assault poslali ljubljanski zf black/thrasheri Teleport (koji su u hodu uskočili kao zamjena za Hellsword, otpale zbog nesreće), a koji se nakon nedavnih kadrovskih pojačanja opet uporno vraćaju na pozornice. Teleport su Orto bez milosti napali kao Space Invaders, a dečki su dokazali da bend s novim članovima čeka svijetla budućnost, ili u stilu benda bolje rečeno – beskrajno ništa crne rupe. Novi gitarist Matija Dolinar (The Pattern) s Janom već čini razigran gitarski duet, jer svojim tech-death rifovima lijepo nadograđuje Janove sirovije poteze, a Jan se iskazao još razrađenijim vokalom, koji oštrim lajanjem podsjeća na pokojnog Jona Nödtveidta. Odlično je ritmičko lomljenje usavršio i novi bubnjar Darjan Kocmur, i zahvaljujući njegovu doprinosu Teleport se sigurno odmiču od očitih (barem na početku karijere) utjecaja Voivod i Vektor. Progresivna ludost spomenutih i dalje se dobro čuje, ali Teleport tim utjecajima dodaju i šarene i promišljene elemente drugih žanrova (Dissection melodije, Gorguts šizofrenija, …). Otvorenih ruku cthulhuovskih pipaka čekamo materijal nove postave Teleport!
Dvorana se napokon lijepo napunila u pola jedanaest, kad je pozornicu uz glasne povike publike zauzela NWOBHM institucija Raven, osnovana već davne 1974. (što znači da njihova karijera broji već četiri desetljeća!), pod ravnanjem neustavljive bratske veze John Gallagher (vokal, bas) i Mark Gallagher (gitara), koju na bubnjevima od 1988. nadopunjuje Joe Hasselvander. Raven su početkom i sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća pod pokroviteljstvom legendarnog Jona Zazule i izdavačke kuće Megaforce doživjeli relativan komercijalni uspjeh, a onda su, kao i brojne srodne postave (Anvil, …), pali u kategoriju opskurnih kultova. No unatoč tome braća Gallagher motor Raven nikad nisu ugasila i ove su godine izdala već trinaesti studijski album ExtermiNation, koji ih je prvi put u dugogodišnjoj karijeri doveo i k nama. Besmrtni trojac pozdravio je Orto upravo uvodnim rušilcem s tog albuma, Destroy All Monsters, i ultra visokom glasnoćom pobrinuo se da ponedjeljkovo jutro obilježi zvonjenje u ušima. Unatoč glasnoći zvuk je bio jasan i razgovijetan, lijepo su bubnjiće trgali visoki Johnovi krikovi i Markove gitarske vragolije, a crijeva potresao dinamičan bas i nešto manje dinamičan, ali pouzdan Hasselvanderov bubanj. Raven su opravdali (samo)nazvani žanr »athletic rock«, jer mirovanja na pozornici nije bilo ni trenutka, pri čemu je glavnu riječ unatoč šest križeva preuzeo Mark, čije sviranje na trenutke izgleda kao mješavina maratona, kickboksa, sumoa i nekakvih škotskih gorštačkih igara. Raven ne zaslužuju ništa drugo nego samo veliko poštovanje, pogotovo nakon viđene utrke fantastično odsviranih klasika, predvođenih s All From One, Mind Over Metal i vjerojatno najvećim hitom On And On. A Raven uživo nisu ništa drugo nego naslov jedne od svojih pjesama – Rock Until You Drop!
Galerija slika
