Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Hackett, Steve
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 144:48
Ocjena: 4.5/5
Steve Hackett je nevjerojatan. Legendarni gitarist, koji je prvotno proslavio kao član progresivno rockerskih velikana Genesis, ostaje zaprisegnuti glazbeni radoholičar koji gotovo svake godine iznenadi odličnim novim izdanjima. Nakon oduševljavajućeg projekta Squackett, kojeg je osnovao zajedno s basistom Yesa Chrisom Squireom, i njihova sjajnog prvijenca »A Life Within a Day« (2012) tek je nekoliko mjeseci kasnije izdao i »Genesis Revisited II«, nastavak albuma »Genesis Revisited« iz 1996. na kojem je s različitim uglednim glazbenim gostima na novo odsvirao neke od najpopularnijih Genesis klasika. I ovaj se put odlučio na novo odsvirati brojne dugogodišnje Genesis favorite iz svojeg razdoblja s tom legendarnom skupinom (od 1971. do 1977.). Na »Genesis Revisited II« uključio je i četiri skladbe koje su prvotno izašle na njegovim solo albumima, a izvorno su bile zamišljene za uvrštavanje na određene studijske albume prije spomenutih progresivno rockerskih prvaka.
Prvi disk predstavlja Steveovo rano stvaralačko razdoblje s Genesis (od 1971. do 1975.), kad je vokalne zadaće obavljao nezaboravni i unikatni Peter Gabriel, dakle stvaralačku eru koja među većinom sljedbenika zbog količine umjetničke izvornosti i ambijentalno-lirske dubine i danas vrijedi za njihovu najomiljeniju, makar ne i za najkomercijalnije uspješnu, dok tadašnja postava banda posve opravdano vrijedi za klasičnu. Nova verzija »Chamber of 32 Doors« za uvodno osvježenje sadrži klasicistički aranžman na akustičnoj gitari, dok je za spoznaju strukturom još simfonijski usmjerenija od originala. Nad Sylvan pobrinuo se za krajnje marljivu vokalnu imitaciju legendarnog Petera Gabriela, s kojim ga povezuje prilično srodna boja glasa, što je još kako važno za uvjerljivu i teatralnu interpretaciju tog integralnog dijela »The Lamb Lies Down On Broadway« (1974.), konceptualnog remek-djela o Raelovu putovanju.
Omiljenu instrumentalno-gitarsku klasiku »Horizons« Steve je ovaj put na akustičnoj gitari odsvirao kao uvod u epski magnum opus »Supper’s Ready«, koji je za brojne Genesis sljedbenike i danas njihov skladateljski vrhunac. Na tom remek-djelu s albuma »Foxtrot« (1972.) sudjelovalo je čak pet različitih pjevača, Stevea ne računajući. Tajanstveni uvodni dio izrazito melodramatično otpjevao je Mikael Akerfeldt (Opeth, Storm Corrosion), a zatim ga nasljeđuju Simon Collins (Philov sin), koji se pokazuje kao vjeran nasljednik vokalnog nasljeđa svojeg slavnog oca, i Conrad Kelly. Burleskno-avangardnu srednju sekciju naslovljenu Willow Farm, gdje je za uvjerljivu vokalnu interpretaciju i predstavljanje slikovite plejade različitih likova potrebna izdašna mjera pjevačkog grimasiranja, otpjevao je/interpretirao sam Steve, koji je taj zadatak obavio iznenađujuće posrećeno. Epski završni dio otpjevao je nitko drugi nego bivši pjevač/gitarist It Bitesa Francis Dunnery, još jedan sjajan gostujući pjevač koji se oduvijek ponosio ‘Gabrielovskom’ bojom glasa.
Na »The Lamia« posebno oduševljavaju gitarske harmonije između gospodina Hacketta i Stevea Rotheryja (Marillion), dok Nik Kershaw svojim poetskim pjevačkim pristupom pobrinuo se za nadasve doživljenu interpretaciju tog omiljenog, rustikalno obojenog »The Lamb Lies Down On Broadway« neprolaznog hita. Staro-britanska epopeja »Dancing with the Moonlit Knight«, koja je prema Steveovim riječima njegova najdraža Genesis klasika uopće, sadrži izvrsnu vokalnu predstavu u režiji Francisa Dunnerya, koji je u ovom slučaju doista bio najbolji mogući izbor za oživljavanje autentične čarolije ranih, Gabriel-era Genesisa. Što se tiče pokušaja zahvaćanja njezine izvorne ambijentalne čarolije, ta je klasika s albuma »Selling England By the Pound« (1973.) jedna od najbolje izvedenih na cijelom »Genesis Rrevisited II«. Nove verzije orijentalnim ambijentom prožete skladbe »Fly On a Windshield« te »Broadway Melody of 1974«, nezaboravne burleske na američke snove, sadrže vokalni doprinos Hackettova bubnjara/pjevača Garyja O’Toolea.
»The Musical Box« se u ovoj verziji otvara uspavanom melodijom glazbene kutije, koja se potom brzo pretvori u ‘noćnu moru’. Pred mikrofonom se ponovno pojavljuje Nad Sylvan, koji opet pruža izuzetno proživljenu vokalnu interpretaciju i što je moguće srodniji preslik izvorne izvrsnosti legendarnog Petera Gabriela. Na flauti je ovdje izrazito aktivan Steveov brat John Hackett, s kojim na glazbenom putu surađuje još od dječjih dana. Završni dio s trostrukim gitarskim harmonijama zanimljivo je osvježenje koje je gospodinu Hackettu pri stvaranju nove verzije tog neprolaznog hita zacijelo bilo na veliko veselje. Na »Can-Utility and the Coastliners«, avangardno posoljenoj priči o kralju Knutu i ‘malim zelenima’, u pjevačkoj ulozi zablistao je Steven Wilson (Porcupine Tree, Storm Corrosion, Blackfield, No-Man), koji je u svojoj ‘Gabrielovskoj’ ulozi ovaj put gotovo neprepoznatljiv, ali izvrstan.
»Please Don’t Touch« dugogodišnja je klasika koja je dala naslov Hackettovu drugom solo albumu, a prvotno je bila zamišljena za Genesis album »Wind and Wuthering« (1977.), gdje bi trebala praviti društvo »Unquiet Slumbers« te »Wot Gorilla«, no trojac Steveovih tadašnjih ‘supatnika’ (Phil Collins, Tony Banks i Mike Rutherford) tomu se usprotivio, što je bio jedan od glavnih razloga koji su ga odveli na samostalni put. Ova verzija »Please Don’t Touch« sadrži veću mjeru uporabe sustain efekta na gitari.
Drugi disk, koji se otvara pastoralno-orkestralnom klasikom »Blood On the Rooftops«, na kojoj u pjevačkoj ulozi ponovno blista bubnjar O’Toole, posvećen je Hackettovu kasnom Genesis razdoblju između 1976. i 1977., kad je legendarna skupina nakratko djelovala kao kvartet i izdala dva odlična albuma, »A Trick of the Tail« (1976.) te »Wind and Wuthering« (1977.). Jedina kronološki redoslijedna iznimka je klasika s albuma »Nursery Cryme« (1971.), »The Return of the Giant Hogweed«, prvi zabilježeni primjer tappinga u povijesti rock glazbe, gdje središnji gitarski solo odsvira legendarni švedski gitarist/pjevač Roine Stolt (The Flower Kings, Transatlantic, ex-Kaipa, Karmakanic). John Hackett ponovno se iskazuje pastoralnim umetcima na flauti. Glavnu vokalnu inicijativu ovaj put preuzima kultni američki pjevač/multiinstrumentalist Neal Morse (ex-Spock’s Beard, Transatlantic), dok ga na ritam liniji prate basist Lee Pomeroy (It Bites, Three Friends) te bubnjar Rob Townsend (Family). Na eteričnoj baladi s albuma »A Trick of the Tail«, »Entangled«, gdje ponovno vlada obilje melotrona, na glavnom vokalu izvrsno se iskazuje Jakko Jakszyk (21st Century Schizoid Band, ex-Level 42) svojim baršunastim pjevačkim pristupom, dok ga na vokalnim harmonijama u refrenu učinkovito prati Amanda Lehmann.
»Eleventh Earl Of Mar« također je odsvirana po stopama originala, samo što se na glavnom vokalu (ponovno) nalazi Nad Sylvan, koji nije samo učinkovit imitator Petera Gabriela, nego i Phila Collinsa, te što su gitarske linije u produkciji malčice izraženije i jasnije, što bi se inače moglo reći i za većinu preostalih Genesis obrada na »Genesis Revisited II«. Na potresnoj baladi »Ripples« gospodin Hackett dopustio je sebi riskantan eksperiment jer se odlučio za uporabu ženskog vokala, no Amanda Lehmann, usprkos tomu što njezin vokalni registar nikako ne doseže emocionalnu dubinu originala u Collinsovoj domeni, svoju je misiju solidno obavila. Slijede tri međusobno povezane skladbe s albuma »Wind and Wuthering«, koje u originalu čine i završni dio tog legendarnog albuma. Melotronom i akustično gitarskim klasicizmom oplemenjeni instrumentali »Unquiet Slumbers for the Sleepers…« te »…In that Quiet Earth« prelijevaju se u epski završetak »Afterglow«, na kojem u ulozi glavnog vokalista zablista legendarni basist/pjevač John Wetton (Asia, ex-Mogul Thrash, Family, King Crimson, Uriah Heep, UK, Roxy Music, Wishbone Ash, Phenomena, Wetton-Manzanera, Qango). Gospodin Wetton, koji je sudjelovao već na »Genesis Revisited« iz 1996., po očekivanju taj neprolazni hit otpjeva s izuzetnim patosom i tako ponovno nudi zorn odgovor na pitanje kako bi Genesis zvučali s njegovim vokalnim doprinosom. Među prestižnim gostima koji se pojavljuju na »Genesis Revisited II«, valja spomenuti i dugogodišnjeg Hackettova suradnika i člana njegova pratećeg banda, basista/pjevača Nicka Beggsa (Kajagoogoo), koji se posebno iskazuje na Chapman sticku.
Na kraju »Genesis Revisited II« nalaze se još tri skladbe iz Steveove solo karijere, koje imaju svoje korijene još iz njegovih vremena s Genesis. Kataklizmični »A Tower Struck Down«, koji je originalno izašao na Hackettovu prvijencu »Voyage of the Acolyte« (1975.), što se tiče gromoglasne gitarske frazeologije, odsviran je puno agresivnije i već gotovo vuče na teški metal. Genesis, iskreno govoreći, osim par iznimaka poput »The Knife« (potonja potječe još iz razdoblja prije Steveova dolaska), »The Musical Box« i »Return of the Giant Hogweed«, nikad nisu zvučali ni upola tako udarno. »Camino Royale«, standard s albuma »Higly Strung« (1982.), na kojem je ovaj put sudjelovao mađarski fusion band Djabe, odsviran je ovaj put u puno jazzovskijoj verziji s opsežnim umetcima na trubi i tako zvuči čak zanimljivije od originala.
Posve na kraju ovog dvostrukog skupa Genesis obrada nalazi se i izvrsna verzija epskog remek-djela »Shadow of the Hierophant«, koje ima svoje korijene još u razdoblju stvaranja Genesisove studijske klasike »Foxtrot«, no izašlo je tek na Hackettovu prvijencu »Voyage of the Acolyte«. Ova verzija, koja ne štedi na opsežnoj uporabi melotrona i bas pedala, odsvirana je u nešto bržem tempu, ali joj je ipak pošlo za rukom uhvatiti duh klasičnih Genesis, što je najvažnije. Amanda Lehmann snašla se u iznimno teškom zadatku da zamijeni briljantni originalni vokalni doprinos Sally Oldfield, no svoj je zadatak među opsežnim valovanjima melotrona obavila iznenađujuće uvjerljivo, jer se ponosi srodnom bojom glasa kao njezina slavna prethodnica.
»Genesis Revisited II« poslastica je za sve dugogodišnje ljubitelje glazbene ostavštine gospodina Hacketta, a prije svega ugodno prizivanje uspomena na njegova vremena s legendarnim Genesisima, koji su s gitarskim velemajstorom u postavi između 1971. i 1977. proživljavali svoje ‘zlatno razdoblje’. Istodobno je ovaj dvostruki dokument na novo odsviranih Genesis klasika još jedan zorni, ponovni dokaz da od svih nekadašnjih članova Genesisa Steve daleko najmarljivije skrbi za očuvanje njihove ostavštine, pa bi organizacija eventualnog ponovnog okupljanja Genesisa (mogućnosti za njega su, po istini rečeno, doduše silno oskudne) i glavna riječ pri izboru koncertnog repertoara trebali biti prepušteni upravo njemu, naravno uz uzajamnu potporu Petera, Phila, Tonyja i Mikea.
Postava
Steve Hackett – gitara, vokal
Roger King – klavijature
Amanda Lehmann – gitara, vokal
Jo Lehmann – prateći vokal
Christine Townsend – violina, viola
Dave Kerzner – klavijature
Dick Driver – dvostruki bas
Francis Dunnery – gitara, vokal
Gary O’Toole – bubnjevi, udaraljke, vokal
John Hackett – flauta
John Wetton – bas gitara, gitara, vokal
Mikael Akerfeldt – vokal
Nad Sylvan – vokal
Nik Kershaw – vokal
Phil Mulford – bas gitara
Rachel Ford – čelo
Roine Stolt – gitara
Steve Rothery – gitara
Nick Magnus – klavijature
Neal Morse – klavijature, vokal
Jeremy Stacey – bubnjevi
Conrad Keely – vokal
Nick Beggs – bas gitara, Chapman stick
Steven Wilson – gitara, vokal
Rob Townsend – saksofon, flauta
Jakko Jakszyk – gitara, vokal
Simon Collins (sin Phila Collinsa) – klavijature, vokal
Lee Pomeroy – bas gitara, Chapman stick
Produkcija
Steve Hackett i Roger King
Popis skladbi
CD1:
1. The Chamber of 32 Doors
2. Horizons
3. Supper’s Ready
4. The Lamia
5. Dancing with the Moonlit Knight
6. Fly on a Windshield
7. Broadway Melody of 1974
8. The Musical Box
9. Can-Utility and the Coastliners
10. Please Don’t Touch
CD2:
1. Blood on the Rooftops
2. The Return of the Giant Hogweed
3. Entangled
4. Eleventh Earl of Mar
5. Ripples
6. Unquiet Slumbers for the Sleepers
7. In That Quiet Earth
8. Afterglow
9. A Tower Struck Down
10. Camino Royale
11. Shadow of the Hierophant
