Izdavač: Chrysalis Records
Datum izlaska: 26. 8. 1977.
Produkcija: Gentle Giant
Trajanje albuma: 36.28 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 7.5/10
“The Missing Piece” označio je početak zalaska Gentle Giant kao konstruktivnog progresivnog rock sastava koji je u prošlosti oduševljavao svojim jedinstvenim i nepredvidljivim zvučnim eksperimentima kojima su nadilazili i povezivali brojne žanrovske granice. U turbulentnom razdoblju rock glazbe, kad je progresivni rock gubio popularnost i počeo se uspon nekih novih glazbenih žanrova poput punka, diska i new wavea, izdavačka kuća Chrysalis uhvatila ih je u zamku zahtjevom da pišu kompaktnije skladbe, ako već ne radijske hitove. Članovi grupe su se, suprotno svojoj eksperimentalističkoj glazbenoj filozofiji, unutar koje nije manjkalo sarkazma na račun glazbene industrije, odlučili uskočiti u korak s “novim vremenima” te se pretvoriti u melodični hard rock/pop bend s rijetkim podsjetnicima na svoju eksperimentalnu prošlost. Gentle Giant su oduvijek bili izvanredni glazbenici koji su mogli odsvirati sve što im padne na pamet, bez obzira na glazbeni žanr, no u novoj ulozi “pop” benda osjećali su se izuzetno skučeno, što se osjeća kroz cijeli album.
Na “The Missing Piece” ponudili su upola manju mjeru svojih uobičajenih umjetničkih sposobnosti. Rezultat te dramatične zvučne promjene bile su kompaktnije skladbe s velikim naglaskom na melodičnosti i pjevnim refrenima. Njihovi zaštitni trubadurski aranžmani, jazzovsko-avangardne improvizacije, disonantne vokalne harmonije i nestašni ritmički obrasci na “The Missing Piece” podredili su se jednostavnijim i izravnijim melodijama. S nizom melodično rockerskih i baladesknih trenutaka približili su se manje zahtjevnoj publici, ali se kroz većinu djela osjeća da svi članovi nisu bili svim srcem uz njihovo stvaranje. Unatoč svemu, u tekstovima su zadržali svoj tipičan, razbarušeni humor, a prije svega osjećaj za neskrivenu samoironiju. Čak i na račun prisilne umjetničke “lobotomije”.
Umjetničko samoograničavanje nikad nije urodilo blistavim rezultatima. Unatoč tome uspjelo im je stvoriti i nekoliko dobrih djela na kojima nakratko oživi njihova prošla prog rock magija i neobuzdani eksperimentalizam. Prva polovica albuma sadrži dosta prosječnih skladbi koje su daleko ispod njihovih uobičajenih umjetničkih normi, dok druga polovica donosi osjetno poboljšanje i mjestimice budi sjećanje na zlatne godine. Često se čini kao da su aranžmani nekih skladbi nastali negdje na pola puta, čemu dodatno pridonosi prilično sterilna produkcija. U tu kategoriju spada već uvodni hard rockerski eksperiment “Two Weeks in Spain”, koji je pravo utjelovljenje svete jednostavnosti i nedostatka inspiracije u usporedbi s uobičajenim skladateljsko-instrumentalnim standardima. Njihovi neprocjenjivi virtuozni talenti kroz Derekov karizmatični vokal, Greenove udarne gitarske fraze, Rayevu svestranu uporabu basa, Minnearove klavijaturske poskočice i Weathersovu raznovrsnu uporabu udaraljki doduše su stalno prisutni, ali im nikako ne polazi za rukom izgraditi uvjerljivo ozračje.
Jedan od boljih trenutaka uspijeva im na “I’m Turning Around”, solidnoj power baladi u kojoj u prvi plan dolazi izvrsno Derekovo pjevanje, poduprto moćnim gitarskim frazama i hipnotičkom pratnjom hammond orgulja. Naslov i poruka skladbe odražavaju neskriveni sarkazam na račun promjene glazbenog stila. Bizarni punk eksperiment “Betcha Thought We Couldn’t Do It”, koji im se najvjerojatnije tijekom nastanka činio užasno zabavnim, najbolje je zaboraviti. Barem je njegov naslov više nego prikladan, jer nitko nije mogao zamisliti da će ikad stvoriti takvu samoparodiju. “Who Do You Think You Are?” izuzetno je prosječan hard rocker s pospanom središnjom melodijom koju stvaraju Greenove prepoznatljive blues dionice i funkovski ritmovi. U sličnom dosadnom stilu je i “Mountain Time”, gdje ponovno koriste otrcane bluesovske manire na klaviru i gitari, zbog čega ispadaju prilično usiljeno. Pa, barem je Derek dokazao da ne bi bio loš u ulozi blues pjevača…žalosno.
Stvari se osjetno poboljšavaju u drugoj polovici albuma uz “As Old As You’re Young”. Ta zanimljiva skladba budi nešto prošle Gentle Giant magije, jer sadrži stare dobre razbarušene ritmičke manire, trubadurske aranžmane i “anđelka” Minnearja na glavnom vokalu. U srednji dio uspjelo im je ubaciti i zanimljiv folk rockerski motiv, dok je tranzicija između Kerryjeva i Derekova vokala također odlično izvedena. Romantično-nostalgična folk rock epizoda “Memories Of Old Days” lako je najbolja stvar na cijelom albumu, uz koju se i danas lako orosi oko svakog iskrenog sljedbenika grupe. Uz pomoć Derekova melankoličnog pjevanja te veličanstvenih pastoralno-keltskih aranžmana na akustičnoj gitari i klavijaturama stvaraju čarobno ozračje u kojem nakratko ponovno oživi legenda o ljubaznom divu. Na “Winning”, gdje cvjetaju avangardni ritmički umeci, neočekivano punom snagom izbije njihova eksperimentalna narav. Posebno oduševljava profinjeni završni prijelaz u eterični orijentalni motiv. Završni “For Nobody” mogao bi se sa svojim razigranim harmonijama i raštrkanim ritmovima nalaziti na bilo kojem klasičnom albumu Gentle Giant, što rječito govori o njegovoj izvrsnosti.
“The Missing Piece” u ulozi prvog čina mučnog pop razdoblja, usred kojeg su se Gentle Giant polako raspadali i gubili umjetničku samobitnost, kao cjelina doduše ne ispada loše, ali je daleko ispod njihovih uobičajenih umjetničkih standarda. Suprotno željama izdavača nije im donio nijedan hit, što pri općoj skladateljsko-instrumentalnoj skučenosti nikako nije bilo iznenađenje. Umjetničko samoograničavanje i usiljena transformacija u pop bend danas se čine suprotnima zdravoj logici. U ono vrijeme, nažalost, nisu imali puno izbora ako nisu htjeli potonuti u potpunu opskurnost. Vjerni sljedbenici znat će cijeniti rijetke svijetle strane albuma kojim Gentle Giant (još) nisu dotaknuli dno svoje karijere, dok je ostalima bolje da ga zzaobiđu, jer im može dati potpuno pogrešnu zvučnu sliku o stvarnim kvalitetama ove legendarne grupe.
Autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Two Weeks In Spain
2. I’m Turning Around
3. Betcha Thought We Couldn’t Do It
4. Who Do You Think You Are?
5. Mountain Time
6. As Old As You’re Young
7. Memories Of Old Days
8. Winning
9. For Nobody
Postava:
Derek Shulman – vokal, klavijature
Gary Green – električna i akustična gitara, prateći vokal
Kerry Minnear – klavijature, prateći vokal
Ray Shulman – bas gitara, violina, prateći vokal
John Weathers – bubnjevi, udaraljke
