Geoff Tate’s Operation Mindcrime: The Final Chapter, Masterplan, Inner Vitriol
Utorak, 14. 4. 2026.
Orto Bar, Ljubljana, Slovenija
Zbog zamršene situacije u Hormuškom tjesnacu i nestašice nafte, primorska ekipa čiji sam član bio te večeri zakasnila je na predgrupu, Talijane Inner Vitriol. Šalu na stranu, pravi razlog kašnjenja prilično je tragikomičan. Na put smo krenuli tour kombijem lokalnog rock benda (koji će uskoro u Dobravljama kod Ajdovščine održati “Release Party” novog albuma, pa si pogugljajte tko su, da ne radim džabe reklamu). Kad sam sjeo, vlasnik je oprezno (po vlastitim riječima) zatvorio klizna vrata koja su mu doslovno ostala u rukama. Popravak je trajao točno koliko i nastup Inner Vitriol.
Masterplan idejnog vođe Rolanda Grapowa bili su 2003. sljedeća velika stvar u power metal žanru. Nakon EP-a Enlighten Me izdali su istoimeni album koji je prozračio ustajalu scenu. S dozom melankolije, AOR zvukova i majstorskog vokala Jorna Landea, odbjegli članovi Helloween, gitarist Roland Grapow i bubnjar Uli Kusch, uz pomoć klavijaturističkog čudesnog dječaka Janneja Wirmana (tada Children of Bodom) stvorili su vječan album koji je udario temelje potencijalno zvijezdama posutoj karijeri. Ali, kako to već biva, nije išlo baš tako pa smo 2026. Masterplan mogli vidjeti u Orto baru kao predgrupu Geoffa Tatea.
Veteran glazbenog biznisa i jedini originalni član benda, Roland točno zna što je što. Tako su odsvirali čak sedam skladbi s prvijenca, novu Chase the Light i par singlova s međualbuma. Ortič je bio prilično lijepo napunjen kad su dečki uz obilje tehničkih problema (mrtvi monitori) u stilu tonske probe odsvirali spomenutu Chase the Light. Onda su ozbiljnije prionuli s Enlighten Me i nastavili energično sve do kraja s Heroes i Crawling From Hell. Kompletan popis pjesama možete pogledati ovdje.
Ono što sam do sada čuo od studijskog pjevanja pjevača Ricka Altzija nije me previše oduševilo. Zato sam bio ugodno iznenađen kako se na pozornici Orto bara nosio sa zahtjevnim vokalnim nasljeđem. Odlično. U višim registrima ga je uspješno pokrivao Roland, a inače je impresivno odhropao svoju inačicu slavnog Landeova vokala. Bend je naravno skup vrhunskih glazbenika (s tugom sam se pri pogledu na basista Jarija sjetio njegovih dana u Stratovarius) i cijela stvar zvučala je odlično. S dvije primjedbe s moje strane. Zvuk je bio na sobnoj glasnoći, na poziciji kod miks-pulta mogao si normalno razgovarati sa susjedom. I vokalna izvedba komada Heroes, koji u originalu pjevaju Jorn Lande i Michael Kiske, a ovaj put je Kiskea imitirao Roland. Sve skupa zvučalo je kao pjevanje dvaju napaljenih prijatelja koji su se snimili na kasetofon. Zaista bi bilo bolje da su tu kompoziciju zamijenili, recimo, najnovijim singlom Through the Storm. Na kraju krajeva, dobar koncert, palčevi gore i kapa dolje!
Glavni akt večeri bio je bivši pjevač Queensryche, Geoff Tate. Proteklih godina na internetu sam redovito čitao strašne priče o događajima pred kraj njegova službovanja u matičnom bendu i sudskim sporovima koji su uslijedili nakon njegova otkaza. Da ne govorimo o svjedočanstvima koja su opisivala užase o stanju njegova prepoznatljivog vokala.
Na ovoj turneji Geoff sa svojom internacionalnom postavom (tri gitarista, ritam sekcija plus klavijaturistica/prateća vokalistica) izvodi u metalskoj javnosti obožavani konceptualni album Operation:Mindcrime (1988) u cijelosti. Ja to oduševljenje inače ne dijelim, ali legendarnog vokalista naravno treba otići provjeriti, ako se potrudi sve do Ljubljane i najmanje pozornice u svojoj karijeri, kako je spomenuo.
Priča o narkomanu i atentatoru Nikkiju lijepo se i bez negativnih iznenađenja odvijala pred našim očima i u našim ušnim kanalima. I drugi put te večeri glavni vokalist me pozitivno iznenadio. Geoff je doduše pun veteranskih vokalnih trikova, ali uz pomoć prateće pjevačice Claudie McCarthy i oduševljene publike sve je skupa zvučalo vrlo pristojno. Sobna glasnoća se doduše nije promijenila, ali zvuk je bio čist i čule su se sve nijanse gitarskih pasaža. Geoff i Claudia također su se potrudili s nekoliko teatralnih umetaka, najviše primjetno tijekom Suite Sister Mary.
Orkanski odziv publike dobio je drugi dio koncerta, za koji je Geoff sačuvao najveće hitove i nekoliko slatkiša, među njima najslađi, Queen of the Reich, gdje se prilično uspješno borio s ludo zahtjevnim vokalnim linijama. Silent Lucidity pak ne treba posebno spominjati, trnci. Cijela setlista ovdje.
Sedmeročlana postava pobrinula se za sve zvučne detalje. Mogu zamisliti da financijska pogača za prateću grupu nije baš velika, ali za suradnju s legendom američkog prog metala čovjek vjerojatno lakše probavi ustajale sendviče i toplo pivo.
Da ponovim, obje izvedbe daleko su premašile moja očekivanja, malo me je zamorio samo preslab zvuk, što je dovelo do nedostatka pravog metal šusa. Već tijekom nastupa Masterplan palo mi je na pamet izraz “dad rock”, samo što smo te večeri bili svjedoci prog power zvuka za tate.
Slijedilo je ugodno druženje s prijateljima, znancima i članovima Masterplan. Šteta što se nije pojavio i Jari Kainulainen, htio sam s njim raspraviti svašta, jer je jedan od mojih najdražih basista. Idući put.
Tour kombi je izdržao sve napore na putu kući, nadam se da stigne i do Dobravelj.
Tekst: Igorac
Fotke: Aleš Podbrežnik
