Lokacija: Beč (Wien) / Szene / Austrija
Datum: četvrtak, 11.11.2010
Dobra strana dugih vožnji na bečke koncerte zasigurno je ta da se glazbeni entuzijasti na putu kroz Austriju mogu dobro opskrbiti raznoraznim glazbenim nosačima zvuka koje nude bogato opskrbljene trgovine tamošnjih shopping centara. Tako je učinila i ekipa Rocklinea, koja se za sitne novce založila gotovo cjelokupnom diskografijom Lizzy Borden te je uz njezine nostalgične ritmove uspješno stigla do lokala Szene u Beču, gdje su te večeri nastupali Lynch mob. Od Lizzy Borden do Lynch mob samo je mali skok. Oba su sastava tako reći tipičan produkt osamdesetih, samo što se potonji uz spomenuto nasljeđe može pohvaliti i jednim od najuglednijih gitarističkih imena današnjice.
George Lynch doduše potječe iz stare gitarističke škole koju su nadahnjivali Jeff Beck i Jimi Hendrix, no njegova ga munjevita tehnika veže i uz mlađu generaciju virtuoza. Sastav Lynch mob jedan je od njegovih sporednih projekata nastalih nakon raspada legendarnih Dokken krajem osamdesetih i posljednja dva desetljeća povremeno je djelovao u različitim postavama. Posljednji album Smoke and mirrors (Rockline recenzija tukaj) tako su snimili uz Lyncha još i vokal Oni Logan (član prve inkarnacije sastava), basist Marco Mendoza te bubnjar Scott Coogan, no ovu dvojicu na aktualnoj su turneji zamijenili Robbie Crane (član sastava Ratt, koji je trenutno na pauzi) i izvrsni Brian Tichy, koji je bubnjao za Foreigner i Billyja Idola.
Bečki Szene simpatičan je lokal na streljaštvo od strogog centra grada, koji funkcionira po principu ljubljanskog Orta (dakle dnevni lokal s pićem, opremljen nešto većom koncertnom dvoranom), a prima oko 500 glava. Vlasnici su često i organizatori koncerata, a ni ovaj događaj u tome nije bio iznimka. Zacijelo su pak tek s mukom zadržali živce na uzdi kad su Lynch i kompanija s gotovo dvosatnim zakašnjenjem stigli iz Luksemburga, gdje su svirali dan prije, te se nakon mlakog nastupa predgrupa (Sonic tension i Silverdirt) iz kombija survali ravno na pozornicu.
Oni Logan, koji je odmah osvojio publiku, izvrsna je protuteža stoičkom Lynchu. George naime s publikom ne komunicira, a ni usred pljeska i ovacija tek rijetko podigne pogled sa svojih gitara. Njih smo vidjeli poprilično, a među njima je zasigurno najviše isticao originalni prototip modela ESP Tiger, koji mu je tijekom nereda u Los Angelesu 1992. spasio život tako što je presreo metak jednog od izgrednika. Od tada mu je gitara, kako kaže, draža srcu od bilo koje od njegovih bivših ili sadašnjih žena. Predstava je bila solidna i opuštena, možda čak i previše, jer je pomalo okuražени Logan zaboravio tekst Wicked sensation pa su skladbu zbog toga morali prekinuti i odsvirati je ponovno od početka. No činjenica da je nastup djelovao kao neka vrsta javne probe nije ni najmanje pokvarila atmosferu. I zato što smo mogli čuti tri skladbe iz zlatnog razdoblja Dokken: instrumental Mr. Scary, Tooth and nail te na bisu još Into the fire. Oni je te klasike unatoč spomenutim okolnostima bez sumnje otpjevao mnogo bolje nego što bi ih mogao Don Dokken, kojega posljednjih godina muči tzv. Halfordov sindrom. Don je naime izgubio sve visoke vokalne registre, o čemu prilično očito svjedoči i posljednji album Greatest hits s njegovim novo snimljenim hitovima.
Lynch mob dakle nije razočarao. Iako nije bila riječ o precizno posloženom nastupu, kakvog smo bili počašćeni dan prije na Satrijaniju, intimna atmosfera, dosta slična onoj u koruškoj Bluesiani, spontanost i sinergija četiriju prekaljenih scenskih mačaka izmamili su doista posebne osjećaje. Jedina loša strana koncerta bila je vjerojatno ta što su njegovi akteri već nakon dobrog sata i samo jednog bisa napustili pozornicu. Trend kratkih nastupa, koji je počeo širiti Blackie Lawless, očito se hvata i drugih predstavnika nekoć prominentne scene Sunset Stripa, čiji su zaštitni znak bile prije svega prve dvije sastavnice čuvenog slogana “sex, drugs and rock n’roll”. A budući da je u skladu s rečenim poznato i da George nakon koncerata radije dijeli potpise ženskom dijelu publike, nismo stali u red dugokosih mladića koji su (vjerojatno uzalud)čekali pred vratima backstagea, nego smo se radije načas zadržali kod pulta s natpisom “official merchandise” te se potom zaputili natrag na austrijsku autocestu koja je u međuvremenu već bila umotana u gustu tamu.
autor: Tomo Jurca
fotografije: Aleš Podbrežnik
Lynch Mob: 1. She’s Evil But She’s Mine 2. River Of Love 3. Hell Child 4. Revolution Hero 5. Let The Music be Your Master 6. 21st Century Man 7. All I Want 8. We Will Remain 9. Mr. Scary 10. Wicked Sensation 11. Tooth n’ Nail —dodatak— 12. Into the Fire
