Autor: Jernej Vene
Mjesto: München/Njemačka
Datum koncerta: 28.10.2006
Broj posjetitelja: 14
Cijena karte: 62,00€ – 90,00€
Kad je u proljeće objavljeno da se nepredvidljivi George Michael nakon petnaest godina vraća na turneju, u sebi sam se nadao da će svratiti negdje blizu nas. Ne zato što bih ga slušao do besvijesti ili ne bih mogao živjeti bez njegove glazbe, naprotiv, posljednjih deset godina tako rijetko snima novu glazbu da se mora stvarno potruditi kad me želi uvjeriti. Posljednji album Patience (2004) pedantno je izbrušen soul pop i balade, a na njemu su neke skladbe malo predugačke. Bez grižnje savjesti mogao ih je skratiti za dobru minutu, a ja ne bih imao ništa protiv. Na koncertu je druga priča. Ako mene pitaš, produljio bih ga za dobar sat. Prvo moraš znati da su ga obožavateljice i “obožavatelji” čekali dugo, a ulaznice je rasprodao munjevitom brzinom. Nedjeljnom münchenskom koncertu morali su dodati i ponedjeljkov. Malo prije pola devet dočekali smo gospodina u najboljim godinama, a dupkom puna dvorana doslovno mu je jela iz ruke. George Michael prilično se spretno prošetao kroz hitove posljednjih trinaest godina. Pretežno žensko pubika (muškaraca koji nisu bili pratnja ili vozači bilo je u golemoj manjini) plutala je na valovima emocija i oduševljenja. Među brze plesne skladbe Michael je umetao proživljene balade i puhao na dušu raznježenoj dvorani, jer dobro zna kako se radi posao. Ulaznice su posljednjih godina, otkako je Zapadna Europa uvela euro, poprilično slane, zapravo i sve ostalo što prati koncertne događaje. Merchandise ili prodaja suvenira vezanih uz izvođača (majice, kape, upaljači, privjesci za ključeve, šalice, knjiga s turneje, itd…) cvate kao nikad. Prodaja ploča pada, skladbe se prodaju (i kradu) na internetu. Produkcija tako velike turneje kao što je Michaelova ekstremno je skupa. George Michael zamislio je megalomansku pozornicu čiji je središnji dio projekcijski zaslon koji se proteže od prednjeg ruba pozornice sve do stropa dvorane. To je glavni zaslon za projekcije, a Michael i prateći vokali po njemu i hodaju. Uz središnji su na raspolaganju još dva bočna zaslona. Uz šarene kombinacije boja koje prate svaku skladbu publici je zastajao dah. Vizualno je Michaelov koncert gozba za oči koju po inventivnosti nadmašuje tek malo tko od velikih. Savršenstvo je postigao i u glazbenoj izvedbi. George Michael je u svakodnevnom životu doživio mnogo gluposti, najčešće vlastitom krivnjom. Za povratak na pozornice vjerojatno je morao skupiti puno hrabrosti i snage. Pjeva bez problema, glas svladava do detalja i to u svakom trenutku večeri. Doduše, nije bio previše komunikativan, nekoliko puta pitao nas je kako se osjećamo i jesmo li za ples. Tijekom izvedbi balada sjedio je na barskoj stolici, a možda je najdoživljenije otpjevao obradu pjesme The first time ever I saw your face Roberte Flack s ploče Songs from the last century (1999). Najviše me oduševila ideja gdje smjestiti prateće glazbenike, kojih je bilo čak petnaest. George Michael ih je imao na obje strane velikog zaslona i to u čak tri etaže, što je impozantnoj pozornici davalo još veći magični naboj. Većina glazbenika su crnci, iskusni mačkovi i mačkonje britanske soul i acid jazz scene. Za pun zvuk brinula su se čak tri gitarista, među njima studijski as Phil Palmer, koji je sišao s podesta i odvalio solo u skladbi Faith. Da, ona je bila prva nakon dvadesetominutne stanke, što mi baš nije išlo u prilog, jer ekipa nije baš toliko stara kao Eagles ili netko drugi tko si priušti pauzu na koncertu. Pa dobro. Posljednja prije stanke bila je glazbeno pomalo dosadna Shoot The Dog, prije koje je okupljene pitao što mislimo o američkom predsjedniku Bushu. Ne čekajući našu reakciju, okrenuo je palac desne ruke prema tlu i time jasno pokazao što misli o njemu. Dvorana mu je dala za pravo, a tijekom skladbe na pozornici se napuhala karikirana lutka predsjednika Busha i kasnije još britanskog kolege u obliku psa, koji se našao u pomalo nezgodnom položaju. Posljednjih godina na koncertima po Europi već sam vidio poneku kritiku američke politike, ali tako izravnu još nisam. Kao što znamo, George Michael imao je i s videospotom za ovu skladbu puno problema jer je bio preizravan. Posjetitelji su većinu skladbi pjevali s njim, tako da im je često prepustio refrene, ali po mom mišljenju upravo kad su bili na redu najviši tonovi u skladbama. Možda se i varam, ali istina je da već dugo nisam vidio tako savršeno muziciranje i stapanje glavnog protagonista s morem obožavatelja i obožavateljica. Da je Michael umjesto stanke odsvirao još neke iz svoje bogate vreće hitova, vaš izvjestitelj bio bi još zadovoljniji. Možda bi s nekom od pratećih pjevačica (primjerice s Lucy Jules) otpjevao koji duet, koji se sami nameću. Pa idući put! Za kraj još zahvala Concert Freaku na žurnoj dostavi tamo i natrag.
Setlista
1. Waiting (reprise)
2. Flawless
3. Fast Love
4. Father Figure
5. Everything She Wants
6. The First Time Ever I Saw Your Face
7. Praying for Time
8. Too Funky
9. You Have Been Loved
10. Star People
11. My Mother Had a Brother
12. Shoot the Dog
—stanka(20 minuta)—
13. Faith
14. Spinning the Wheel
15. Jesus to a Child
16. Amazing
17. I’m Your Man
18. Outside
—bis—
19. Careless Whisper
20. Freedom ’90
Postava:
George Michael – vokal
Phil Palmer – gitara
Graham Kearns – gitara
Mike Brown – gitara
Luke Smith – klavijature
Andy Hamilton – klavijature
Steve Walters – bas-gitara
Danny Cummings – bubnjevi, udaraljke
Carols Hercules – bubnjevi, udaraljke
Shirley Lewis – prateći vokali
Jay Henrey – prateći vokali
Lincoln Jean -Marie- prateći vokali
Lori Perry – prateći vokali
Sharon Perry – prateći vokali
Lucy Jules – prateći vokali
