Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Agony Scene, The
Izdavač: Century Media
Izdanje: 2008
Ocjena: 2.5/5
Treći album oklahomskih metalcore jurišnika The Agony Scene, vrlo ljubazno naslovljen (“Get Damned”), izašao je za Century Media, što je ukupno već treća izdavačka kuća koju su dečki do sada u karijeri promijenili. Kod svake su izdali po jedan album. To što su završili kod Century Media sukladno je njihovoj evoluciji. Spomenuta izdavačka kuća vrlo marljivo skrbi za lijep snop metalcore sastava pod svojim okriljem, a The Agony Scene su tako izrasla nova stvaralačka krila bezbrižnosti i opuštenosti, što im je dalo zalet da naprave najtvrđi album do sada.
The Agony Scene tehnički su izuzetno izbrušen sastav. Konfiguracija skladbi vrlo je jednostavna, ali raspoloženje koje vlada u njima ujedno je i iznimno učinkovito. Elementarni thrash rifovi majstorski su zagrijani da se uključe u divlju vožnju uz “metalno” zvučan i s preciznošću švicarskog sata intenzivno jureći galop bubnjeva, koji su u produkciji majstorski izdvojeni. Produkcija je općenito fantastična, s uhvaćenim “live” osjećajem koji takav pristup nužno zahtijeva. Atmosfera je mračna, nabijena morbidom, bijesom i boli. Vokal kao i uključivanje poklika rulje tipični su za “core” žanrove. Mike Williams pjeva (zanimljivo!) pristupom koji ga približava režanju In Flames pjevača Andersa Fridena (In Flames kasnijeg razdoblja).
Na učinkovit šut adrenalina u venu upozorava već sam otvarač ploče, skladba Barn Burner, koja odmah uvjeri da ovi dečki ne samo da znaju, nego i mogu svirati na izvanrednoj razini. Tehnička izbrušenost i bjesnilo koje dolijevaju kao ulje na vatru cijelo vrijeme zajedno jašu kroz album od prve do posljednje minute. Dakako, momci u širokom luku zaobilaze izmjene ritma (prijelazne dijelove), kao i komplicirati s gitarskim solažama. Sve je odsvirano na golom principu jurišništva: izravno, oštro, jednostavno, drsko i precizno. Brutalno hrapavi vokal po boji i pristupu lakše je probavljiv za uši, pa je s te strane dostupan i široj publici, jer se u njemu cijelo vrijeme iskri djelić melodije, premda ga inače razara tonaža lavinskog režanja koje bljuje iz sebe. Ni trenuci korištenja čistih vokala nisu isključeni. Djeluju kao skok atmosfere, vrlo su rijetki, osim u posljednjoj skladbi Old Scratch, gdje vode cijeli refren (rif je tu izostavljen, a praznina hrabro popunjena dvostrukom bas pedalom). Dakle, zvuk je cijelo vrijeme marljivo ispunjen voltažom i erupcijom! Dečki povremeno razbijaju potencijalnu monotoniju uratka uključivanjem dionica tercnih dvostrukih gitarskih harmonija (Deliverance, Dances With The Devils), bilo u pozadini pojedinih refrena, bilo na izlazima skladbi. Vrlo jednostavno, ali kao što rekoh, unos melodije dodatno razgibava dinamiku i gradi na šarolikosti raspoloženja albuma.
“Get Damned” potvrđuje većinu sastava po spajanju elemenata thrash metala s hardcoreom u sebi svojstven zvuk. Problem nije u tome da “Get Damned” ne bi bio posve solidan album. Samo u tome što je sve što čujemo na “Get Damned” manje-više već čuto. Dakle, nikakvih posebnih idejnih bljeskova, nego album u skladu sa standardnim “metalcore” kalupima. Vrlo predvidljivo i proračunato. Rifovi su posuđeni, a momci sanaciju posuđivanja provode skrivanjem rifova iza “debelog” vokalnog vriska. Takvih sastava danas na sceni ne manjka. A ako se usmjeriš na skupljanje albuma takvih sastava iz SAD-a, vjerojatno ćeš teško naići na loš album, samo što ništa novo neće donijeti. Očito žanr postaje zasićen. Atribut duhovitosti i domišljatosti tako će postajati sve traženija i cijenjenija vrlina. Najbolji i utemeljitelji preživljavaju. Vidjet ćemo kako će se scena tu razvijati dalje.
Postava
Mike Williams – vokal
Chris Emmons – gitara
Brian Hodges – gitara
Chris Rye – bas-gitara
Ryan Folden – bubnjevi
Produkcija
Andreas Magnusson
Popis skladbi
1. Barnburner
2. Predation
3. Dances with Devils
4. Adversary
5. White Knights
6. Rapture
7. Deliverance
8. Rattle Me Bones
9. Opposition
10. Will to Bleed
11. Old Scratch
Trajanje albuma: 36.38
