Grega Habič je gitarski as s Jesenica kakvih više ne prave. Prekaljeni i svestrani gitarski virtuoz, pravi unikat. Jedinstven. Važi za jednog od najaktivnijih slovenskih glazbenika, na koje se pridjev “neovisnosti” doista uklapa kao ključ u bravu. Grega je na svom samoniklom glazbenom putu nanizao šest instrumentalnih albuma, a onda se sa sedmim, onim najnovijim, koji je izašao 1. 7. 2020., opet u samizdatu i naslovom Vrane, odlučio za zamjetan artistički zaokret. Snimio je vokalni album. To je ujedno i prvi pravi album na kojem u prvi plan izlazi smislena oznaka “grupni” album. Album sastava GHB, koji je prije toga živio samo na pozornicama. Sada po novome živi i na albumu, a kako stvari stoje, tako će biti i ubuduće. Albumom “Vrane” (RockLine recenzija) Grega si je u umjetničko-stvaralačkom smislu otvorio hrpu novih artističkih polazišta, kojima je sam sebi izazovno otkrio nove glazbene obzore. U toj novoj kreativnoj sferi pokazao je obilje zrelosti i zadržao svu svoju artističku samoniklost.
Lokacija: Ljubljana / Točka 213 / Slovenija
Datum: 24. 7. 2020.
RockLine: Između novih »Vrane« i prethodnog albuma »Songs of Breathing Freely« (RockLine recenzija) prošle su tek dvije godine, a novi album donosi konkretan artistički zaokret u odnosu na tvoj dosadašnji glazbeni smjer. GHB je između ostalog iznenada postao vokalni bend.
Grega: Upoznao sam Ninu (Nina Bauman, pjevačica, op. a.). Da sam je upoznao prije, i prije bih počeo pisati ovakvu glazbu kakva je na albumu “Vrane”. Povremeno sam već stvarao takvu glazbu, ali nisam našao odgovarajućeg pjevača ili pjevačicu da bi se stvar mogla realizirati.
RockLine: Da. Nekoliko tvojih skladbi iz prošlosti imalo je vokale.
Grega: Istina je. Isprobavao sam te ideje s vokalom. Npr. s Jesseom Adamsom, s kojim nas veže dugogodišnja suradnja i na mojim i na njegovim pločama. Ali on je vokalno doma više u rapu, dobro se snađe i u metalu, no za nešto drugo je već teško. Ovo što sad stvaramo bilo bi s Jesseom nemoguće. Glavni razlog je dakle bila Nina. Pa, drugi je i taj što sam se malo ostario i postao, kako kažu, zreliji i malo mirniji. Energiju koju sam prije dosta agresivno usmjeravao u kritiku svijeta, na ovom sam albumu radije iskoristio za pomirljivije tonove. Ali s obzirom na trenutnu situaciju u svijetu čini mi se da će se u mojoj budućnosti pri komponiranju uskoro opet pojaviti pobunjenička nota.
RockLine: Takve su promjene dobrodošle, barem u smislu iznenađenja, ako ne i u smislu istraživanja samoga sebe kao glazbenog umjetnika, jer tako istražuješ nove ekspresivne obzore, dokle god seže tvoja aktualna glazbena vizija. U ovom trenutku. Ovog časa.
Grega: Tako je. Kad pomislim da smo snimili šest instrumentalnih albuma zaredom, bilo je krajnje vrijeme za novi korak, novi artistički izazov, novu glazbenu priču. Napisao sam jako puno gitarske glazbe i osjetio sam neku vrstu zasićenosti, pa je bilo vrijeme da si postavim novi izazov. U mojim instrumentalnim stvarima prevladava gitara, koja povremeno nekako zamjenjuje vokal, ali to nije to. To nije isto. Ljudski glas je ljudski glas i ništa ga ne može zamijeniti.
Klemen: S obzirom na to da smo na novom albumu prešli na drukčiji sustav komponiranja, integracija vokala bila je zapravo neizbježna.
Grega: Da. Glas ne možemo zamijeniti instrumentima. Govorim naravno o vokalu kalibra Nine, koja je doista fenomenalna pjevačica. Tu spada i njezino majstorstvo u pratećim vokalima, zbog kojih ovaj put nije bilo pretjerane potrebe ni za korištenjem klavijatura.
RockLine: Album “Vrane” je dakle svojevrsna artistička tranzicija. Znači, u tom ćete smjeru istraživati i na budućim studijskim albumima?
Grega: Svakako. Sastav benda idealan je za glazbu s naglaskom na vokalima. Nina je iz grupe Panda dovela i bubnjara Damjana Mulea. Uz to nam se pridružio i gitarist grupe John F. Doe Aleš Svetina. Naravno, u samoj biti GHB-a uvijek je na prvom mjestu bila sloboda izražavanja, kamo će nas glazbene vode odnijeti, tek ćemo vidjeti. Ali vokal ostaje.
Klemen: Sad kad imamo Aleša, u obzir dolaze i terce i sve ono što omogućuju dvije gitare u sastavu.
Grega: Točno to. I u izvedbenom smislu sad možemo biti puno precizniji. S gitaristom kakav je Aleš lakše je reproducirati glazbu s naših ploča, na kojima je snimljeno poprilično gitara. Neko smo vrijeme GHB svirali kao trio, pa su se zbog toga određene stvari uživo gubile.
RockLine: Novi album nudi više žanrova. Skladbe se međusobno žanrovski razlikuju.
Grega: I u prošlosti smo se uvijek okušavali u raznolikim glazbenim žanrovima i pritom smo bili prilično razgibani. Ovisi o trenutnom raspoloženju pri pisanju skladbi, ali izazov pri komponiranju barem kod mene uvijek mora biti prisutan. Naravno, nadam se, kroz moju se glazbu osjeti da sam to ja, bez obzira na stil.
RockLine: Ti si jedan od rijetkih slovenskih glazbenih izvođača koji održava konzistentnost kad je riječ o redovitim izdanjima novih albuma. Nove autorske glazbe. Gledano u smislu da albume izdaješ u nekim normalnim razmacima od dvije do tri godine, naravno. Da se ovaj put kuha nešto novo, nagovijestila je već skladba Ljubav Nije Stih, koja je izašla, čini mi se, negdje u proljeće prošle godine i otpjevana je na srpskohrvatskom jeziku s pjevačicom Blažkom Udir. I spot je vrlo zabavan.
Grega: Da, u tom međurazdoblju, kad pravog GHB-a kao takvog zapravo nije bilo, mi smo zapravo još uvijek stvarali glazbu. To je bilo razdoblje nakon što nas je napustio dugogodišnji bubnjar Blaž Soklič i svima nam je trebalo malo više zabave i opuštenosti. Blažka je u to vrijeme surađivala i na skladbi Breathing Freely, za koju smo tada također napravili videospot. Lijepo smo se imali, ali nije dugo trajalo.
RockLine: Jesenice su se nekad mogle pohvaliti konkretnim stvaralačkim pulsom kad je riječ o metalu i rocku. Kako je danas? Koliko bendova, osim GHB-a, tamo još »miče«?
Grega: Jedini koji mi trenutno padaju na pamet su Within Destruction, 30 Stopinj V Senci i Samuel Blues. Ima još nekoliko bendova koji sviraju obrade, što je bolje nego ništa, ali to nije baš stvaralačko po mojim pojmovima. Inače je aktualna scena, što se same glazbe tiče, u našem kraju poprilično jadna. Jesenice još uvijek nemaju konkretan glazbeni klub u kojem bi mladi i stari zanesenjaci mogli predstaviti svoju glazbu. Možda je i zbog toga ovako skromna scena trenutno tu. Imamo pak najviše trgovačkih centara po gustoći stanovništva u cijeloj Sloveniji. Mislim da je sigurno reći da glazba i kultura općenito na Jesenicama nisu na prvom mjestu kod gospode u općini.
Klemen: Postoji još i grupa Kabaret 5, koja se bavi sviranjem obrada.
RockLine: Zadnje dvije skladbe albuma Vrane teatralno su vrlo mračne, melankolične, pogotovo Ad Infinitum, gdje Nina iznenadi onim krikom na izlasku skladbe.
Grega: Kao što sam rekao, ovisi o trenutnom osjećaju u danom trenutku stvaranja. Album “Vrane” konceptualno je u svojoj biti ljubavna priča. Ljubav je najjača emocija koju čovječanstvo posjeduje, a ima, kao i svaka stvar, dvije strane; od blaženstva koje donosi pa do destruktivnosti i melankolije. Posljednje dvije skladbe opis su potonjeg. S Ninom imam tu sreću da oba pola zna interpretirati kroz svoj glas, uključujući i krikove.
RockLine: Klemen, ti važiš za nekakvog biblijskog patrijarha rock’n’rolla na slovenskoj sceni. Disao si osamdesete s jednim od prvih thrash metal bendova u Sloveniji, Game Over, a Gregu poznaješ vrlo vjerojatno velik dio svog života. Reci mi. Grega je doista višeslojno satkan glazbenik, ideje kojima barata vrlo su različite. Kako mu uspijevaš pratiti korak i kako se vas dvojica sporazumijevate u svim tim glazbeno-kompozicijskim izazovima?
Klemen: Ako želiš svirati s Gregom, moraš puno vježbati. Ja puno vježbam. Cijelo vrijeme. Što se tiče zadnje ploče, bilo je, barem s mog gledišta, ipak sve skupa malo lakše. Skladbe više nisu tako kompleksne kao prije. Pogotovo sad kad nam se pridružilo i pjevanje. Ovo što sad stvaramo i sam naš novi pristup glazbi jako mi se sviđa.
RockLine: A ti, Nina, kako si se skontala s Gregom i ostalima?
Nina: 2018. se sve počelo. Zapravo preko Facebooka. Klemen me jednog dana pozvao u prostor u kojem GHB imaju probe i zovu ga Kevder. Kemija je odmah proradila. Odmah smo se uhvatili. U karakternom smislu, a i glede interpretacije glazbe. Prvo smo snimili komad Nad nama.
Grega: Na probama s ovom ekipom sasvim je druga pjesma nego prije. Osjeti se da smo na istoj valnoj duljini i posljedično i sviramo puno bolje.
RockLine: Na novom ti je albumu uspjelo da zadržiš svoj eklekticizam. Izbacio si iz sebe sasvim drukčiji album, a ipak album koji nosi sve elementarne zaštitne znakove iza kojih stoji ime GHB.
Grega: To je bilo bitno. Za novi album pripremili smo 16 skladbi, a onda smo među njima napravili izbor. Znači, izabrali smo najbolje od onoga što smo stvorili. Prije svega sam se usredotočio na to da ako mi je nešto zvučalo previše generički, na ovom novom albumu nije imalo što tražiti. Neke od njih bile su pristojne skladbe, ali su zvučale previše »slovenski«. Toga smo se klonili.
RockLine: Što je u ovom slučaju »slovensko«?
Grega: Recimo to da želiš zvučati kao neki drugi glazbenik odnosno onako kako je trenutno popularno.
Nina: Meni je osobno bilo jako važno da iskoračim iz okvira i da se na taj način s GHB-om, koji su sasvim druga glazbena priča nego recimo Panda, okušam i u drugim glazbenim sferama. To znači da mogu upotrijebiti vokal na različite načine. Uvijek mi je bio izazov okušati se u različitim glazbenim žanrovima; od popa, jazza, rocka, imam iskustva čak i s narodno-zabavnom glazbom. Tako da je biti u bendu takvog kova kao što je GHB za mene izazov. A Grega mi je, moram priznati, dao još dodatno samopouzdanje u izražavanju, što se jako osjeti i kod Pande. Počela sam se lakše izražavati, opustila sam se. Priznajem, u nekom trenutku malo mi je nedostajalo samopouzdanja, sad sam postala još više svoja …
Grega: Da. Nina je po duši rokerica. A čini mi se da je i Damjan. U Pandi on ne može bubnjati na način na koji može bubnjati u GHB-u. Mi smo ipak malo oštriji bend. Kod nas može maksimalno pritisnuti gas i bubnjati bez ograničenja. I s Damjanom smo se odmah uhvatili. U tren oka.
RockLine: A kako to da baš Damjan, a ne neki drugi bubnjar?
Grega: To je pak Nina sredila.
Nina: Zapravo sam ga namamila na probe s GHB-om.
RockLine: Okej, bubnjevi. Imao si naviku da ih »nakliknuš« kar sam. Kakve su novosti na novom albumu, je li se sad nešto promijenilo?
Grega: Oduvijek sam želio bubnjara u studiju. Svi s kojima sam dosad surađivao bili su dosta dobri bubnjari, ali do konkretnih studijskih snimki bubnjeva nikad nismo došli … Npr. Blaž (Blaž Soklič, op. a.) bio je doista odličan bubnjar, ali …
Klemen: … nije bio glavom posve u našoj glazbi.
Grega: Sad imamo Damjana, koji idealno funkcionira sa svime čega se sad hvatamo, i s njim vjerujem da ćemo napokon doći do pravih bubnjeva i na budućim studijskim snimkama.
Nina: Za Damjana sam doista iskreno navijala. Inzistirala sam da on mora postati novi GHB-ov bubnjar. Osjećala sam da će se dečki s Damjanom uhvatiti. A obično imam dobru intuiciju.
Grega: I karakterno. Super čovjek i odličan bubnjar sa sasvim svojim stilom sviranja, što je neprocjenjivo.
RockLine: A što je s Alešem Svetinom? Njegov je otac nekoć svirao u Heavy Company?
Grega: Baš kao i njegov otac, i Aleš je odličan gitarist i vrlo mirne, nenaporne naravi. A to potonje posebno je važno kad su u bendu dva gitarista, za koje je nerijetko karakteristično malo previše izražen ego pa se stvari lako mogu izroditi u nepotrebno natjecanje. Čini mi se da smo idealan par na gitarama, jer on svira malo mirnije, a ja malo oštrije.
RockLine: Narasli ste i što se tiče video produkcije. Još je netko s vama. Tihi, nevidljivi šesti član grupe?
Grega: Mitja Ploj. Umjetnik u pravom smislu riječi. Štajerac je koji živi na Jesenicama i moj dugogodišnji prijatelj. Kod nas se brine za video produkciju, on je oblikovao omot albuma. On se brine za naše službene artikle, majice, za oblikovanje motiva. Mitja je dio naše ekipe, njegov je status zapravo status člana GHB-a.
RockLine: S obzirom na situaciju u kojoj smo s tim »koronizmom«, grupa se morala adaptirati. S obzirom na to da su koncerti konkretno paralizirani, s druge se strane otvara više prostora za stvaranje nove glazbe.
Nina: Razmišljamo da bismo izravno prenosili koncert iz našeg prostora u kojem vježbamo.
Grega: Situacija je oko toga mučna. Trenutno smo u izvanrednoj formi. Tvrdim da nikad nisam imao ekipu koja bi u izvedbenom smislu svirala tako dobro. Šteta što je sad tako teško ići na pozornicu. Baš sad.
RockLine: Grega, kako ste se snašli s vokalnim linijama? Jesi li ih ti stvarao pa ih prenio Nini ili si joj dao slobodu pa je sama oblikovala svoje vokalne linije?
Grega: Ne, ne, tu sam Nini prepustio svu slobodu.
Nina: Stvarati vokalne linije unutar instrumentala svojevrstan je izazov. Tu nema prostora za »glumu«. Nas dvoje s Gregom smo pak na istoj valnoj duljini, vrlo rijetko se dogodi da nemamo istu ideju odnosno isti pogled na vokalnu liniju.
RockLine: Ali je vjerojatno posve novo iskustvo da si se morao i sam povremeno podrediti, ovaj put vokalu. Dobro, ne posvuda, ali nešto prilagođavanja moralo je biti. Je li Nina na taj način iz tebe izvukla i takva rješenja na gitari koja su iznenadila i tebe samoga i koja nisi očekivao?
Grega: Zasigurno. Bilo je prilagođavanja. Na svoj je način snimanje gitara ovaj put bilo lakše, jer je velik dio glazbe popunio Ninin vokal. Slovenski jezik na albumu i držanje toga da ne zalutaš u generički slovenski zvuk zahtijevali su najviše truda.
Nina: Ni glazba nije generička, ni tekstovi banalni. To mi se iznimno sviđa.
RockLine: A kako gledaš na to da zasviraš nekad u inozemstvu?
Grega: Čini mi se da smo se zadnjim albumom i Nininim vokalom poprilično više približili općoj publici i da je sad sve moguće. Najviše bih se razveselio koncertiranju po državama bivše zajedničke republike, jer su ljudi tamo emotivniji i posljedično meni bliži. Pustimo se iznenaditi.
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Mitja Ploj (promotivne fotografije) & Jernej Vene (slika iz intervjua)
