Izdavač: Progrock.com Essentials
Datum izlaska: 7. 3. 2025.
Produkcija: Bob Cooper
Trajanje albuma: 57.36 min
Žanr: Progresivni rock
Ocjena: 9.5/10
Ghost of the Machine progresivnorockovski su kvartet iz engleskog Leedsa. Riječ je o sekstetu koji čine bivši članovi sastava This Winter Machine (otuda i izvedenica u imenu nove formacije) te vokalist Charlie Bramald.
Bend dakle okuplja prokleto iskusne članove koji pripadaju generaciji britanskih glazbenika snažno nadahnutih likom i djelom progresivnorockovskih legendi Genesis, Camel i Yes. Skupina je već prvijencem “Scissorgames” iz 2022. oduševila glazbene kritičare i pristaše neoprogresivnog rocka, inače tipičnog za britansko otočje, a kritika ga je obasula hvalospjevima i laskavim titulama progresivnorockovskog albuma godine.
Očekivanja su stoga s pravom bila velika i kad je riječ o tome što će donijeti drugi studijski album skupine, koja je do njegova izlaska izdržala u nepromijenjenoj postavi, što je zasigurno vrijedno svake pohvale. Posebnost Ghost of the Machine je upotreba dviju gitara, pa je u aranžmanima skladbi fraziranje naglašeno i, u usporedbi s generacijskim vršnjacima, definitivno malo više gurnuto u prvi plan. Skladbi je svega šest, tri među njima zmijoliko su razigrane epske progresivnorockovske simfonije koje traju debelo preko deset minuta. I Ghost of the Machine tipični su britanski majstori hipnotičke evokacije mistike i grabežljive atmosfere, koja jaše između pravog pompoznog dramskog teatra, melankolije, čežnje, ali i sjajnih zraka optimizma što povremeno zasjaju kroz snažno mistično ozračje samog albuma.
Sekstet slovi po vrhunskoj međusobnoj kreativno radnoj kemiji, koja je temelj vrhunski strukturiranog albuma poput najnovijeg, “Empires Must Fall”. Tko je upućen u to što bilježi žanrovski fenomen neoprogresivnog rocka nakon, recimo, ‘okruglih’ pet desetljeća postojanja u ovoj galaksiji, točno zna o čemu je riječ u ovom recenzentskom eseju. Skupine Gallahad, Pendragon, Jadis, dobri stari Pallas i tako dalje. Narav skladbi jaše po onoj briljantnoj granici između zarazne slušljivosti i složene strukturiranosti. Ghost of the Machine nikad ne upadaju u teško probavljive umetke koji bi ih odnijeli u vode nekakvih RIO/avangardnih provokatora, nego uvijek slijede crvenu nit skladateljske kompaktnosti. Čak i u dugim ezoteričnim pasažama, gdje se u savršeno kompatibilnom, pomirljivom međusobnom dijalogu vrhunski prelijevaju raskošne kulise šuštavih klavijatura i gitarskih fraza, sve funkcionira točno ondje gdje treba. Vokal Charliea Bramalda bojom i pristupom je vrhunska dopuna priče o Ghost of the Machine. Tu je i najkraća skladba albuma, The One, koja bi se bez problema mogla vrtjeti i na radiju jer je krasi iznimna kompaktnost glazbene zaraznosti, a upravo u njoj s posebnim intenzitetom zasja Bramaldov vokalni nastup, kojeg krasi i izuzetno lijepa boja. To potvrđuje melankolični uvodni dio završne After The War, gdje će ti njegov vokal u navezi s klavirom naprosto slomiti srce.
Teško je birati vrhunce. Ovo je produkcijska majstorija, s izuzetno prepredeno odmjerenim razmještajem gradivnih elemenata zvučne slike, što donosi doista raskošnu zvučnost uratka. To je album koji kao tvorevina oduševljava apsolutno u komadu. Cjelovito. Sluša se od početka do kraja. Jedinstveno. Drugačije ne ide. I kao takav funkcionira bez ijedne zamjerke. Mogu slobodno reći: besprijekorno. Nakon “Scissorgames”, “Empires Must Fall” više je nego oduševljavajući nasljednik, ovako ili onako briljantnog prethodnika, što znači da se skupina našla pred velikim izazovom artističke nadogradnje dok je nastajao novi materijal. I u svemu je opravdala vrhunsku artističku narav prvijenca.
“Empires Must Fall” je dakle novi, fantastičan uradak koji će razveseliti sve, ma koliko zahtjevne, recimo im ‘razmažene’ ljubitelje neoprogresivnog rocka, kojima od novotarija na tom žanrovskom polju ne promakne baš ništa. Od Marillion, IQ do Arena, kao i svega između. Tako već nestrpljivo iščekujemo što će donijeti treći album Ghost of the Machine.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis pjesama:
1. Keepers Of The Light (8:35)
2. The Days That Never Were (5:59)
3. Panopticon (11:44)
4. Fall Through Time (12:00)
5. The One (4:43)
6. After The War (14:32)
Postava:
Charlie Bramald – vokal
Graham Garbett – gitare, prateći vokali
Scott Owens – gitare
Mark Hagan – klavijature, klavir
Stuart McAuley – bas-gitara, pedale
Andy Milner – bubnjevi
