Datum izlaska: 1978
Izdavačka kuća: Charly Records
Produkcija: Gilgamesh
Trajanje: 37:48
Žanr: Canterbury scene/jazz rock fusion
Ocjena: 7.5/10
»Another Fine Tune You’ve Got Me Into« bio je drugi i ujedno posljednji studijski album 1977. nakratko ponovno oživljenih predstavnika canterburyjske scene Gilgamesh. Klavijaturistički majstor i šef grupe, Alan Gowen, nakon kratke epizode s grupom National Health obnovio je po drevnom sumerskom kralju nazvane Gilgamesh u postavi koju su činili gitarist Phil Lee, bubnjar Trevor Tomkins (ex-Nucleus) i basist Neil Murray (ex-Colosseum II, kasnije Black Sabbath, Whitesnake). Potonjeg je prije početka snimanja novog albuma zamijenio bivši član Soft Machinea i basist Soft Heapa Hugh Hopper.
Gilgamesh u zvučnom pogledu u usporedbi s vrlo dobrim istoimenim prvijencem iz 1975. nisu doživjeli nikakve potresne stilske promjene. I dalje su svirali instrumentalni jazz rock fusion s suptilnim simfonijskim aranžmanima i kompleksnim vremenskim prijelazima te prevladavajućim pomalo sanjivim ozračjem većine skladbi. Ipak, glavnina aranžmana postala je lakša, ritmičke nijanse manje kompleksne, a pojedine ideje manje zanimljive, što znači da su ih u želji da njihova glazba dosegne širu publiku počele ‘mučiti’ iste boljke kao i većinu njihovih jazz fusion vršnjaka iz tog vremena. Većina skladbi ovaj je put bila odsvirana u sporijem tempu, što je dodatno pojačalo mjestimice izrazito pospanu atmosferu.
Na albumu nije bilo nijedne skladbe koja bi na bilo koji način posebno isticala, ali ni nijednog potpunog promašaja. »Darker Brighter« solidna je uvertira koja je nekako u skladu s tadašnjim jazz fusion trendovima, gdje je uz pastelne simfonijske teksture važnu ulogu igrala električna gitara. Na sreću, Gowen je izbjegavao upotrebu sintetički usmjerenih elektroničkih tekstura, koja je tada među rock i jazz klavijaturistima bila čest trend, i uglavnom se kleo u električni klavir. »Bobberty-Theme From Something Else« mirna je, pomalo razvučena tvorevina s pospanim pulsom, gdje se krhki klavirski aranžmani izmjenjuju s profinjenim gitarskim varijacijama. Usput se pojavi poneki zanimljiv solo, no inače sve vrijeme prevladava sanjivo ozračje. »Waiting« je kratka, klasicističkim aranžmanima prožeta klavirska tužaljka, dok je »Playtime« sa svojim potresnim gitarskim pasažama najtužnija skladba na ovom albumu. »Underwater Song« sadrži jazzistički usmjeren uvodni bubnjarski solo, koji se u nastavku pretvara u nadasve pristojnu fusionističku pustolovinu.
»Another Fine Tune You’ve Got Me Into« bio je nešto manje zanimljiv, ali solidan nasljednik Gilgamesh prvijenca kojim je završena jedna kratka, ali zabavna canterburyjska priča. Album je naime izašao 1978., kad su Gilgamesh već bili prošlost. Za razliku od mnogih vršnjaka, koji su se nakon godina mirovanja vratili na scenu, njihov je oproštaj bio konačan. Gowen, koji je nakon raspada Gilgamesh ponovno surađivao s National Health i Soft Heap, dvije godine kasnije, 1981., umro je s tek 33 godine od leukemije, iste bolesti koja je 2009. u grob spremila Hoppera. Godine 2000. kod izdavača Cuneiform Records izašla je zbirka dotad neobjavljenih skladbi Gilgamesh iz njihova ranog razdoblja pod naslovom »Arriving Twice«, koja sadrži snimke s Murrayem u postavi. Gotovo identičan omot, sliku Williama Blakea naslovljenu ‘Duh buhe’ na kojoj je prikazan vrag što iz zdjele rasipa zarazne bolesti, za svoj solo album »The Chemical Wedding« (1998.) upotrijebio je Bruce Dickinson, pjevač engleskih metalskih prvaka Iron Maiden.
autor: Peter Podbrežnik
popis skladbi:
1. Darker Brighter
2. Bobberty – Theme From Something Else
3. Waiting
4. Playtime
5. Underwater Song
6. Foel’d Again
7. T.N.T.F.X.
Gilgamesh:
Alan Gowen – klavijature
Phil Lee – gitara
Hugh Hopper – bas gitara
Trevor Tomkins – bubnjevi
