Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Hala Tivoli / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 10.11.2010
Broj posjetitelja: 2500
Cijena karte: 39,00€ (parter) / 34,00€ (tribina)
Utemeljitelj gitarskog rocka, jedinstveni Joe Satriani ne poznaje stanku! Svake dvije godine izbaci studijski album, a to pokrene čovjeka s ekipom na redovitu turneju po koncertnim pozornicama svijeta. Satch je jedna od onih osoba u svijetu glazbenog biznisa koju vole baš svi. Njegova glazba nosi važnu težinu pionirstva, a istodobno je vrlo slušljiva, brzo razumljiva i ne podnosi posebne avanture u svijet glazbenog eksperimentiranja. Joe je provjeren obrtnik. Njegova je glazba definirana već niz godina i čovjek svojim novim studijskim ostvarenjima ne izaziva potrese nove glazbene revolucije, nego marljivo njeguje svoju vjernu publiku da uvijek bude dobro nahranjena i zadovoljna kad izađe novi album njihova gitarskog heroja.
Joe Satriani tako je opet stigao u Ljubljanu. Zadnji put se ovdje javio davnog 09.07.2004., u sklopu projekta G3, s kolegama Steveom Vaijem i Robertom Frippom. U džepu s novim albumom “Black Swans And Wormhole Wizards” (2010) i postavom koja je snimila album u studiju. Sa Satchem su na turneji nerazdvojni bubnjar Jeff Campitelli, jedinstveni klavijaturist Mike Keneally, poznat po suradnji s Frankom Zappom i Steveom Vaijem – s potonjim je 13.04.2000. već jednom prije toga posjetio Halu Tivoli, basist Allen Whitman te “rezervni” gitarist Galen Hansen, kojeg Satriani poziva u ekipu samo za turneje.
Satriani je sa sobom pozvao i blues gitarista Neda Evetta, koji je na ovoj turneji za Satcha zagrijavao publiku te se pritom predstavljao svojim novim studijskim albumom “Afraid 4U”, koji izlazi u prosincu ove godine. Ned Evett & Triple Double blues rock je trio koji se u 40 minuta koncertnog nastupa pokazao kao izuzetno posrećen izbor. Evett posjeduje pravi osjećaj za zabavu, kojim je u trenu probio led između sastava i publike. Već samom pojavom, finom kovrčavošću bujne kose, koja je podsjećala na Leslieja Westa legendarnih udarnih blues rockera Mountain, ali onog utopijskog Leslieja, vitkije sorte. Posebnost Neda je isključiva uporaba “fretless” gitare (čitaj: bez polja). Ne treba više nagađati da je riječ o pravom pozornicom podivljalom tipu koji razumije riječ “odklop”, pa Triple Double odlično funkcioniraju i djeluju uživo. Kratki nastup ostavio je izniman pozitivan dojam, a Ned se predstavio kao neka vrsta novodobnog glasnika fretless gitarske blues rock “(r)evolucije”. Za zanimljivost spomenimo i preostala člana ove postave. Bubnjar Kofi Baker sin je slavnog Gingera Bakera (Cream), a basist Malcolm Bruce? Sin ništa manje slavnog Jacka Brucea (Cream). Ne treba dvaput nagađati da je ritam sekcija vješto punila raspoloživ prostor svaki put kad bi se Ned “objesio” na vrat svoje gitare. Uvodna zabava i pol!
Satch je s ekipom stupio na pozornicu malo prije devet navečer. U standardnoj – “mulčevskoj” opravi, a pritom nije zaboravio ponovno staviti na sebe ni sunčane naočale. Satriani se u svojih 54 godine nevjerojatno brzo na pozornici pretvori u pravo dijete. Osim nekoliko “vratnih naborčića” teško da ćeš naći kakvu boricu na licu, a u gestama i grimasama djeluje cijelo vrijeme nestašno mladenački i posvuda razigrano. Razigrani i odlično raspoloženi Joe pripremio je ovaj put set listu za sladokusce. Istina, glavnina repertoara bila je posvećena promociji novog albuma “Black Swans And Wormhole Wizards”, ali je čovjek istodobno vrlo ugodno iznenadio uključivanjem nekih skladbi koje dugo nije izvodio uživo.
Imam na umu ponajprije povratak skladbi poput Why, War te iznenađujuće – pri kraju koncerta Joe je dodao skladbu Summer Song (sve tri s ploče “The Extremist”). Početak koncerta otvorio se intenzivno i očekivano. S jednom od najomiljenijih skladbi Ice 9. Odmah nakon nje skok na prvijenac sa skladbom Hordes Of Locust (rano iznenađenje na repertoaru) i nastavak s općenito obožavanom Flying In A Blue Dream. Publiku to naravno nikako nije ostavilo ravnodušnom. Bio je to naime koncert na kojem možeš samo zuriti i čuditi se što ispred tebe radi maestro.
Očekivano, i nove skladbe s albuma “Black Swans And Wormhole Wizards” na pozornici funkcioniraju bitno učinkovitije nego u studijskim izvornicima. Uostalom, cjelokupna glazba Joea Satrianija stvorena je zato da se izvodi na pozornici. Tek tada zaživi punom snagom u svojem poslanju i posebno intenzivno dotakne slušatelja. Nove skladbe bile su pažljivo raspoređene među klasike i koncert je cijelo vrijeme bio podržan visokom napetošću. Satch je koncert začinio bluesovskim izletom u novoj Littleworth Lane, gdje se okušao i u sviranju usne harmonike. Odlično je zapaljivala i skladba Andalusia na repertoaru, koja se otvorila nedužnim flamenco umetkom, a sastav je atmosferu kroz intenzivan razvoj događaja stupnjevao iz kruga u krug, s finalnim “crescendom”, koji je naravno pripao novom “ekstra terestričnom” solo bijegu gitarskog čarobnjaka.
Puna dva sata vrhunske svirke koja nije popuštala u intenzitetu, izuzetne opuštenosti velikog šoua kakva je za Joea samorazumljiva! Puna dva sata zdušno su ljuljala zahvalnu publiku, koja nikako nije škrtarila s gromkim ovacijama. U početnom dijelu zvuk je zezao. Ponajprije su basovi bili preglasni, gitara je djelovala posve nerazgovjetno, ali kod Light Years Away zvuk se korjenito popravio. Ne znam kako se čulo straga i na tribinama, ali skroz desno, kojih 7-8 m od pozornice, klavijature si jedva još razaznao u zvučnom rasporedu.
Koncert je bio novi dokaz da je Satriani veliki gospodin, koji posjetitelju svojih koncerata ne da disati ni na trenutak dok vozi svoj gitarski rally na pozornici. Šaljiv je, neukrotiv, cijelo vrijeme pozitivno nastrojen, a sve što doleti iz njegova instrumenta djeluje kao da je odsvirano s nevjerojatnom lakoćom. Publiku su ovaj put činili 99% krajnje znatiželjnih “doktora za većinu sviranja gitare” i 1% njihovih pratilja, a i one su tijekom koncerta u dvorani djelovale posve izgubljeno.
Uz odličan koncert, htio bih se zahvaliti ne samo Joeu i njegovoj grupi, nego i vehementnim samodršcima Mjesne općine Ljubljana, koji su nedavno donijeli mjeru da će naplaćivati parkiranje ispred hale Tivoli i u noćnim satima. Možete li zamisliti situaciju čučanja u nepreglednom redu usred hladnog jesenskog pljuska, dok negdje daleko, daleko stoji automat koji čeka da ti odgrize euro? Tako je slovenska prijestolnica još jednom iskazala veliku mjeru gostoljubivosti ne samo prema posjetiteljima iz različitih krajeva Slovenije, koje je čekao još dug put doma, nego i prema svima onima koji su se dovezli iz Austrije, Hrvatske i Italije uživati na koncertu. Tko još vjeruje, nakon svega što smo doživjeli od 1991. godine, da će taj novac ikad biti uložen u javno dobro?
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Ice 9 2. Hordes of Locusts 3. Flying in a Blue Dream 4. Light Years Away 5. Memories 6. War 7. Premonition 8. Satch Boogie 9. Revelation 10. Pyrrhic Victoria 11. Crystal Planet 12. The Mystical Potato Head Groove Thing 13. Dream Song 14. Andalusia 15. Littleworth Lane 16. Why 17. Wind in the Trees 18. Always With Me, Always With You 19. Big Bad Moon —dodatak— 20. Crowd Chant 21. Summer Song
Galerija slika
