Nastupaju: Jernej Zoran & Ministrstvo Resnice / Fed Horses
Lokacija: Ljubljana / Ljubljanski grad / Slovenija
Datum: srijeda, 29.05.2019
Godina se okrene, na redu je novi GodiBodi festival. Već drugu godinu zaredom na ljubljanskom gradu. Prvi dan bio je obojen čak rokerskije nego što se čovjek s obzirom na vodilju glazbene zadruge Celinka usuđuje pomisliti. Istina, cijenjeni Celinkin šef Janez Dovč uvodno je najavio da će večer biti obojena u pop i folk maniri, no ulaz navijene Telecaster gitare poduprte dodatnom ritam gitarom u režiji Jerneja Zorana i njegovog Ministrstva Resnice, predvođenog vokalisticom Ninom Radkovič, unio je na festival čvrst rockerski pečat. Jernej je sa svojom ekipom predstavljao svježe izdani album »Stik«, kojim zadržava nevjerojatnu prodornost kad je riječ o uvjerljivom komponiranju te održava konstantnost izvrsnih studijskih izdanja. Čovjeku ne ponestaje ideja. Za Jerneja je fascinantna spoznaja da zna plasirati na radio skladbu koja je oblikom zapisana klasičnoj rock i pop estetici osamdesetih, a dozirana takvom muzikalnošću da na radiju izuzetno dobro prođe. Uvijek. I ta visokokreativna nadahnutost dolenjskog glazbenika i umjetnika nikako ga ne ostavlja na cjedilu.
Jernej Zoran je s ekipom pripremio neku vrstu »best of« scenarija, isporučio i dva instrumentala, a također i nekoliko artistički nadograđenih trenutaka iz vremena karijere kad je svirao u Društvu mrtvih pesnikov. Nina Radkovič osvajala je svojom vokalnom elegancijom i izuzetnom uklopljenošću u aranžmane skladbi, kako onih koje na Zoranovim albumima pjevaju njezine prethodnice, tako naravno i aktualnih, to jest s albuma »Stik«. Zoran je oduvijek znao pobrinuti se da s njim surađuju izvrsne vokalistice, pa je i s Ninom pogodio točno u sredinu mete. Bend je pokazao nešto izvedbene ranjivosti, osobito u trenutku kad je Marku Verbiču pukla žica, a i kasnije, kad je situaciju već sanirao, ali njegov Telecaster nikako nije htio prihvatiti pojam ugođenosti na zadovoljavajuću razinu. »Razpad sistema« i ponavljanje skladbe ispočetka svjedoči da skupina u posljednjih pola godine nije puno svirala, jer se Zoran usredotočio na snimanje novog studijskog uratka, koji svojom kvalitetom i dalje održava Zoranovu idejnu prodornost, pronicljivost i umjetnički integritet. No Jernej je baš pri kraju nastupa »razvalio« produljenom izlaznom solažom u završnoj Poljubi me i tako još jednom dokazao da je riječ o jednom od najimenitijih slovenskih branitelja biblije i postulata o šesterožičanoj teoriji, uvježbanoj u klasičnoj rockerskoj (čitaj: »blues meets David Gilmour«) branši.
Fed Horses je skupina koja u zadnje vrijeme doista puno nastupa. Jako su traženi. Posvuda. Postaju sve popularniji, a to je pokazala i česta rotacija njihove glazbe na našim domaćim vodećim radijskim postajama. Da puno nastupaju, pokazao je i nastup skupine u sklopu prvog dana ovogodišnjeg izdanja festivala suvremene autorske i etno glazbe GodiBodi. Nastup sastava cijelo je vrijeme krasila nevjerojatna uigranost te neprestana, izražena i sveprisutna kemija čvrstih veza djelovanja gradivnih elemenata zvuka, predvođenih markantnim, čulnim i proživljenim vokalom Urše Mihevc. I zvučna slika bila je izuzetno dobro postavljena, a bend je uz pet skladbi s EPja »Sinner«, odsvirao i nove skladbe, poput uvodne Sprememba te naravno Ti ne poznaš konjev, s kojom su se kandidirali na EMI i borili za nastup na Euroviziji. Zaista predstava kojoj se ne može prigovoriti baš ništa. Ono što smo uspjeli doživjeti izuzetno je artističko sazrijevanje ekipe, koja je svoj lani izdani EP u samoevoluciji već artistički prerasla, a očito je i da se pomiče na polja stvaranja autorskih skladbi na slovenskom jeziku. Neprestana usredotočenost, konciznost, čvrst fokus seksteta. Jure s lijeve strane okružen efektima, majstor mamljivog gitarističkog minimalizma, ali prodornih »šumova«, ornamenata, efektiranja i zgušnjavanja zvučnog zida, tako je neprestano pokazivao izuzetnu profinjenost. I u trenucima kad je prihvatio akustičnu gitaru i više Pedal steel (Ti ne poznaš konjev). Sve klapa. Isprepletanja s violinom Daniela Bogataja (koji je skrbio i za dodatnu ritam gitaru), nadalje poduprtost zvukovima električnog klavira i Hammonda, klavijaturista Mitje Kavčiča. Sveprisutna i prodorna bas gitara Roka Škrlja, koji je na pozornici bio postavljen gotovo nevidljivo u pozadinu, no zvuk njegove bas gitare obraćao se nevjerojatnom prezencijom i pečatnim kontrastom, kojim je bojao karakter skladbi i odlično se slagao s ritmičkim osloncem, bubnjarskim novakom Juretom Mačkom. Potonji je bubnjarskim nastupom dokazao da se vrlo brzo potpuno uklopio u glazbeno vizionarstvo skupine. Bend je za točku na »i« izveo i obradu skladbe Voda, koja u izvorniku pripada sastavu Dan D. U sebi svojstvenoj maniri preobrazio ju je (za svečani uvod pobrinuo se i Jure sa svojim bubnjarskim “kotlom”), pri čemu je iznova i iznova privlačilo pozornost izuzetno pjevanje fascinantne Urše Mihevc, koja je svojom vokalnom izgrađenošću, puna čulnosti, gipkosti, opterećena strastima (i privlačnom čeznutljivom milinom), više puta začarala publiku.
Prvi dan ovogodišnjeg izdanja festivala GodiBodi tako se brzo privukao kraju. Slijede još tri. Svaki od njih je svoja priča! Svaki od njih priča o tome kako pronicljivo prodorni i idejno svježi možemo biti Slovenci kad stvaramo vlastitu autorsku glazbu.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
