Izdavačka kuća: Roadrunner Records
Datum izlaska: 30. 4. 2021.
Produkcija: Joe Duplantier
Trajanje albuma: 51.52 min
Francuski sastav Gojira u zadnjih je desetljeće postao ne samo najprepoznatljiviji francuski metal bend, nego se probio i na sam vrh trenutne scene. Svaki je album sve iščekivaniji, pa je ovaj put euforija oko novog izdanja bila još veća nego kod Magme, koja je izašla 2016. Od zadnjeg je izdanja tako prošlo otprilike pet godina. Fortitude je zapravo trebao ugledati svjetlo dana već prošle godine, ali se sve odgodilo jer je epidemija zaustavila postprodukciju albuma.
Albumom Magma Gojira su pokazali svoju emocionalniju stranu, što je bila posljedica smrti majke braće Duplantier. Album je iznenađujuće dobro prošao, i kod obožavatelja i kod kritičara. Unatoč odmaku od izvornog stila, Gojira i dalje znaju uvjeriti i malo drukčijim pristupom. Logično bi bilo da bend nastavi u tom smjeru. Gojira su od prvijenca Terra Incognita (2001) prošli kroz konkretnu stilsku preobrazbu. Počeci su nedvojbeno bili obojeni death metalom, no sa svakim su albumom dodavali sve više groovea, a pritom su zadržali tehničnost.
Gojira sa svakim albumom pokušavaju ugurati nešto novo, što pokazuje i neku vrstu prirodnog napretka, a njihova je glazba istodobno postala pristupačnija i prijateljskija prema široj publici. Pjesme su postale jednostavnije strukturirane, a refreni još istaknutiji. S druge strane, tehničnosti još uvijek ima dovoljno da je sve skupa utoliko zanimljivije. Gojira sa svojim maštovitim stilom očito rade nešto jako dobro: nedavno ih je časopis Metal Hammer proglasio najvažnijim metal bendom desetljeća. Uostalom, i u Sloveniji su jedan od najtraženijih bendova.
Dugo iščekivani Fortitude otvara se nedvojbeno obećavajuće, pjesmom Born For One Thing. Za razliku od prethodnih izdanja, Gojira album otvaraju razarajuće i udarno, a sve kulminira breakdownom. Asocijacije na albume From Mars to Sirius i The Way of All Flesh ovdje su posve opravdane. No odmah nakon toga nude pjesmu Amazonia, kojom prebacuju u niži stupanj prijenosa. Tempo se malo smiri, a pjesma konkretno podsjeća na Sepulturin album Roots, samo što su Gojira sve to bolje dotjerali i podigli na višu produkcijsku razinu. Pjesmom Gojira ujedno upozoravaju na ugroženu amazonsku prašumu, koja se svake godine smanjuje zbog ljudskog uništavanja. Bend već duže vrijeme ukazuje na ekološke katastrofe i tih im tema neće tek tako nestati.
Pjesmu Another World Gojira su predstavili već prošle godine. Kako nije bila baš najizdvojenija stvar, reakcije su bile podijeljene. Riječ je naime o prosječnijoj pjesmi koja najviše dolazi do izražaja refrenom. Tu slika postaje dovoljno jasna: Gojira su prestali komplicirati sa strukturama i počeli naglašavati snažne refrene, koji su naravno magnet za publiku na većim koncertima. Ako se čini da s Another World ne uvjeravaju najviše, pjesmom Hold On pogodili su u sridu. Nakon duljeg uvoda koji počinje zasanjanim a capella vokalima, Gojira postupno grade dodavanjem udaraljki i gitara, a onda eksplodiraju svojim razarajućim stilom i snažnim refrenom u kojem su prisutni čak i »gang« vokali. U sličnom stilu, u kojem zadržavaju svoj groove i tehničnost, nastavljaju pjesmom New Found. A ono što se posebno vidi jest neka konzistentnost.
Vjerojatno jedna od šokantnijih pjesama koje Gojira nude jest The Chant, koja služi kao nastavak naslovne kratke instrumentalne pjesme. Pjesmu prati napjev »aaaaaaah oooooooh«, što budi asocijacije na neke System of a Down i Mastodon. Joe Duplantier pritom koristi isključivo pjevne vokale, uvedeno je i sólo, što je opet nešto novo. The Chant na svoj način djeluje i kao veselija verzija pjesme Shooting Star s prethodnika. Svakako obrat koji se nije dalo očekivati, no na kraju se pokaže da upravo takvi odmaci albumu daju puno dinamike. Naravno, očekivano je da pjesmu neće odobriti baš svaki obožavatelj benda.
Kao protuteža pjesmi The Chant, Gojira već kao sljedeću nude udarniji Sphinx, koji se može pohvaliti prilično karakterističnim Gojira grooveom i udarnošću, što je bliže onima koji vole »tvrđu« Gojiru. Divlju stranu održavaju pjesmom Into The Storm, u kojoj briljira bubnjar Mario Duplantier maštovitim poliritmima. Udarnost donekle smiruje refren, ali to opći dojam ne kvari ni najmanje.
Pjesmom The Trails Gojira se opet smiruju. Duplantier ponovno koristi pjevne vokale, a sve skupa djeluje zasanjano i atmosferično, što je odlično opuštanje prije završne pjesme Grind, kojom Gojira pokazuju svoju agresivniju i udarniju stranu.
Gojira su dakle ponovno pokušali i nešto novo, što ne mora odgovarati baš svakom slušatelju, ali kao cjelina album uvjerava svojom raznolikošću i poneким neočekivanim obratom. Pjesme su napisane promišljeno, iako strukture više nisu tako kompleksne, zato imaju glavu i rep. Vjerojatno će album i mnogima ući pod kožu nakon nekoliko preslušavanja, ili kad dođe do pravog testa, kako se pjesme snalaze uživo. Prethodnik Magma upravo je s vremenom stekao više poštovanja, nakon što su na početku prevladavali podijeljeni dojmovi.
Treba pohvaliti i produkciju. Izvedba je ponovno uvjerljiva. Na sam zvuk nema se što požaliti jer je više nego dobar. U nepunih 52 minute Gojira pokazuju da im kreativnosti ne nedostaje. Jednako su i sigurni u izvedbi. Joe Duplantier počeo je više istraživati sa svojim vokalom i tako još više koristiti pjevne vokale, čime je album dobio i na melodičnoj strani. Istaknuti član i dalje je bubnjar Mario Duplantier, koji je danas jedan od najpriznatijih bubnjara u metalu. Njegov osjećaj za ritmiku i dalje Gojiru čini tako posebnom i zapravo jednostavnim gitarama daje konkretan smisao. No ne treba zanemariti ni ostale članove, instrumenti se čuju razgovijetno, uključujući i bas, koji nudi čak i poneku svoju liniju.
Gojira su se nakon pet godina vratili jači nego ikad. Fortitude se, kao i prethodnici, može pohvaliti vrlo dobrom produkcijom, raznolikošću, udarnošću, snažnom ritam sekcijom i naravno tehničnošću. Albumom zadržavaju stil, a istodobno istražuju nove teritorije, čime možda najavljuju i malo drukčiju sliku za budućnost. No kamo će Gojira zapravo otići u budućnosti, teško je predvidjeti, jer i dalje znaju iznenaditi.
8,5/10
Popis pjesama:
1. Born for one Thing
2. Amazonia
3. Another World
4. Hold On!
5. New Found
6. Fortitude
7. The Chant
8. Sphinx
9. Into the Storm
10. The Trails
11. Grind
Sastav:
Joe Duplantier – vokal, gitara
Mario Duplantier – bubnjevi
Christian Andreu – gitara
Jean-Michel Labadie – bas
