Izdavač: Kscope Records
Datum izlaska: 3. 11. 2023.
Produkcija: Gong
Trajanje: 39.58 min
Žanr: Progressive Rock / Canterbury Scene
Ocjena: 9.0/10
Gong, kultni predstavnici canterburyjske scene, jedan su od rijetkih sastava iz zlatnog doba progresivnog rocka kojima se odluka da nastave stvarati i nastupati i nakon smrti osnivača i poglavice Daevida Allena, odnosno odlaska posljednjeg izvornog člana, pokazala više nego ispravnom. Didier Malherbe, posljednji osnivač u postavi, napustio ih je 2016., kad je izašao »Rejoice! I’m Dead!«, prvi album Gonga nakon Allenove smrti.
Od tada je uzde nad sastavom kao Allenov nasljednik preuzeo briljantni pjevač/gitarist i tekstopisac Kavus Torabi, najpoznatiji po svojem djelovanju u sastavima Cardiacs i Knifeworld, uz pomoć drugih iskusnih glazbenika među kojima se ističu basist Dave Sturt (ex-Jade Warrior) i gitarist Fabio Golfetti (Violeta de Outono). Mnogi su Gongovi vjerni fanovi bili ugodno iznenađeni novim Gongom, što je vrijedilo i za spomenuti prvi album bez Allena i za njegova nasljednika »The Universe Also Collapses (2019).
»Unending Ascending«, koji je izašao 2023., treći je album post-Allenovih Gonga ili, ako baš hoćete, Torabijevih Gonga. I ovaj je uradak, nimalo iznenađujuće, na razini nekih od najboljih ostvarenja iz njihove burne prošlosti. Netko će doduše brzo primijetiti da Torabijevi tekstovi ipak ne dosežu ekscentričnost Allenovih umotvorina, iako on najbolje što može nastavlja neobičnu Gongovu mitologiju, koja će danas vjerojatno najviše odgovarati ljubiteljima psihodelično otkačene i društveno kritične znanstvene fantastike u stilu ‘Autostoperskog vodiča kroz galaksiju’.
»Tiny Galaxies« je klasično ‘zatripan’ uvod u album, koji snažno podsjeća na neke skladbe iz kultne Gongove »Radio Gnome« ere. Stvari se jako razigraju na temperamentnoj »My Guitar Is a Spaceship«, na kojoj do izražaja dolaze ponajprije psihodelična višeglasja, neobuzdano saksofonsko solo-sviranje, oštre gitarske dionice, eklektični ritmički prijelazi te (u tekstu i naslovu skladbe) za ovaj sastav karakterističan humor, kojeg u suvremenom progresivnom rocku (pre)često nedostaje.
»Ship of Ishtar« je vjerojatno najpsihodeličnija i najeteričnija kompozicija na »Unending Ascending«, koja svojim ambijentalnim zavjesama i vokalnim mantranjem više nego na novu psihodeličnu/space-rock avanturu podsjeća na glazbeni ritual, ako već ne na molitvu posvećenu antičkoj božici. Ovdje treba posebno spomenuti da je Ištar, koju Torabi zanosno doziva kao da će se upravo spustiti s neba, bila najvažnija mezopotamska božica, neka vrsta mezopotamske verzije Afrodite/Venere. Engleski gitarist iranskog/perzijskog podrijetla, rođen u Teheranu, ovaj nas put podsjeća na svoje (ne samo glazbene) korijene.
»O, Arcturus« s pravim omjerom psihodelične zasanjanosti i melodičnosti te energičnim gitarskim solažama prava je poslastica za sve dugogodišnje fanove, dok za obilnu razigranost i šeretluk dobro brinu saksofonski upadi. »All Clocks Reset« mjestimice, ponajviše zbog Torabijeva pjevanja, koje na trenutke dosta podsjeća na Allenov vokalni pristup, te podrugljivih saksofonskih dionica, zvuči kao ponovno pronađena skladba iz prve polovice sedamdesetih.
Ipak, na »Unending Ascending« ima nekoliko ostvarenja koja je teško zamisliti u izvedbi Allenova Gonga. Primjer takvog osvježavajućeg ‘modernog’ eksperimentiranja je »Choose Your Goddess«, za uobičajene Gongove prilike iznimno neobičan uradak, jer je to daleko najudarnija skladba na albumu, s gotovo heavy-metalnim dionicama, podivljalim saksofonom i gotovo brutalnom bubnjarskom začinom. Unatoč svoj toj neočekivanoj nakostriješenosti, to je i dalje nezaobilazna Gongova psihodelična space-rock avantura, s nepredvidljivim vremenskim prijelazima, kompleksnim instrumentalnim dionicama i eklektičnim vokalnim upadima karizmatičnog Torabija. »Lunar Invocation«, još jedno ritualno mantranje, i eterični »Asleep Do We Lay« zaključuju album izrazito spokojno.
»Unending Ascending« je klasičan Gongov album, koji je doduše objavljen 2023., ali bi zacijelo, i zahvaljujući retro produkciji, mogao izaći i 1973., dakle u ‘zlatnom razdoblju’ progresivnog rocka. Nakon Allenove smrti vrijeme doista više ne igra nikakvu ulogu kad je o Gongu riječ, jer i dalje vjerno slijede njegovu glazbenu i konceptualnu viziju, što znači da ‘među živima’ održavaju i sve prije nego uobičajenu Gongovu mitologiju. To im polazi za rukom bolje od barem 80% još aktivnih progrock legendi, odnosno pionira žanra, koji se mogu pohvaliti da djeluju još od druge polovice šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Tiny Galaxies (3:33)
2. My Guitar Is a Spaceship (4:09)
3. Ship of Ishtar (8:33)
4. O, Arcturus (3:55)
5. All Clocks Reset (4:09)
6. Choose Your Goddess (6:49)
7. Lunar Invocation (4:34)
8. Asleep Do We Lay (4:16)
Postava:
Ian East – saksofoni, flaute
Fabio Golfetti – gitara, vokal
Cheb Nettles – bubnjevi, vokal
Dave Sturt – bas-gitara, vokal
Kavus Torabi – gitara, vokal
