Gotthard: #13
Izdavač: Nuclear Blast Records
Datum izlaska: 13.03.2020
Produkcija: Leo Leoni
Žanr: Hard Rock
Ocjena: 8.5 / 10
Gotthard se danas smatraju jednom od legendi europskog hard rocka. Čovjeku jednostavno nije jasno, ali bend već broji čak tri desetljeća djelovanja. U petak trinaestog ožujka godine gospodnje 2020. postava izdaje svoj trinaesti studijski album značajno naslovljen »#13«. Sretan broj ovamo-onamo, album je opet točno ono što se od Gotthard očekuje i traži. Drugačiji je od prethodnika “Silver“, oštriji i ne toliko zasladen, iako se na njemu nađe mjesta i za (neskromne) dvije balade, što je Gotthard standard i nužna obveza prema obožavateljicama te klasičan trik da ljubitelji(ce) sastava još izdašnije posežu za novim izdanjem. I Can Say I’m Sorry je balada koja isporučuje Gotthard standard na koji su nas razmazili u prošlosti (stvar nadograđuje izvrstan Leonijev solo na gitari), dok je Marry You kap koja prelijeva čašu doziranja slatkoće, čemu doprinosi i prilično blesav tekst. No to je očito nužna žrtva ako grčevito ustraješ u takvom hardrockerskom principu.
Balade smo dakle brzo odradili, a inače se album otvara oštro i djeluje i preko minutaže stalno raspaljeno i pravovjerno rockerski nakostriješeno. Klinački i istodobno na trenutke prilično mračno, što ide skupa s vremenima u kojima živimo. Naoštreno otvaranje s Bad News, gdje se bend munjevito uključuje u ultra navijeni drndavac razbijačko-klinačke rockerske retorike, što se pokazuje kao izvrstan zbor uvodnog katalizatora, s nadasve grabežljivim refrenom. Loša savjest, svakako. I povrh toga još i prilično pogana. Još malo više plina na pedalu dodaju dečki u nastavku s još navijenijom Every Time I Die, gdje album krcka dalje u zagrljaju klasične hard rock retorike.
Prvi zanimljiv odmak daje albumu i zapravo samoj prirodi Gotthard glazbe izvrsna Missteria (napisana u suradnji s Francisom Rossijem iz Status Quo), odlično križana s podmetnutim ritmovima salse, a latino karakter pjesmi udahnjuju i gromoglasni zborski vokali koji prate Maederovo pjevanje. Odličan i uspio eksperiment križanja elemenata klasičnog Gotthard zvuka s latino trikovima. Drugi odmak albuma je završna Rescue Me, također podložena obiljem unplugged trikova, dodatnim udaraljkama, ugodno uklopljenim „delta blues“ elementom te iznimno mračnim završetkom, u kojem se udahne nešto sabbathovskog rifanja i psihodelične ere sedamdesetih. Uz Missteria još jedna zanimljivija pjesma za koju možemo reći da su se njome Gotthard otisnuli na polja koja još nisu isprobavali.
S.O.S. Što da se kaže. ABBA! Zanimljivo kako su se prihvatili obrade. Stupnjevito. Od posve baladnog principa u uvodu pa nadalje slojevi masno naoštrenih gitara. Iz kruga u krug grabi intenzivnije. Potez suvišan, koji više spada na kompilacijski album “rariteta“ i neobjavljenih snimaka, ali bendu je očito jako draga pa ju je uključio na album. Zatim je tu Another Last Time, koja kruži po već provjerenim trikovima skladateljske prošlosti sastava, pri čemu nije teško naći inspirativne veze s Whitesnake. Man On A Mission koketira sa southern rockerskim bluesy trikovima, Save the Date poslužuje nestašnu stranu karaktera Gotthard glazbe. No Time To Cry pred kraj vrijedi kao kandidat za češću rotaciju na radijskim frekvencijama i nadajmo se da u tom pogledu albumski dragulj neće ostati previđen.
Bend je za Gotthard kriterije i standarde opet isporučio drugačiji album, koji opet zrači izrazitom skladateljskom zrelošću i visokim talentom za postavljanje grabežljive fraze i pravovjerne hard rock kompozicije. Momci imaju rock’n’roll u žilama. Gotthard u postavi s Maederom u tom pogledu isporučuju svoj četvrti “post-Steve Lee“, koji s Maederom na vodećem vokalu djeluje najzrelije. Od sva četiri je i najnakostriješeniji, a budi i izniman stupanj skladateljske konzistentnosti. Poslužuje i više drama teatra, obraća se mračnije nego što se moglo očekivati, možda i zato što je lijep svežanj pjesama izveden iz mola.
Bend je u razmjerno kratkom vremenu opet isporučio niz vrlo kvalitetnih kompozicija koje postižu visoku razinu međusobne idejne razigranosti, a Gotthard uklapaju i glazbene poteze koje dosad još nisu isprobavali (Missteria, Rescue Me), pritom hrabro zadržavajući svu vjerodostojnost svoje polazišne glazbene orijentacije, po kojoj su postali cijenjeni, poštovani i veliki. Album “#13“ je nova fascinantna avantura u svijet klasičnog hard rocka Gotthard recepture, koja ne zna i ne može zatajiti.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis pjesama:
01. Bad News
02. Every Time I Die
03. Missteria
04. 10,000 Faces
05. S.O.S.
06. Another Last Time
07. Better Than Love
08. Save The Date
09. Marry You
10. Man On A Mission
11. No Time To Cry
12. I Can Say I’m Sorry
13. Rescue Me
dodatne pjesme:
14. No Time To Cry (demo verzija)
15. I Can Say I’m Sorry (klavirska verzija)
Postava:
Nic Maeder – vokal
Leo Leoni – gitara
Freddy Scherer – gitara
Marc Lynn – bas gitara
Hena Habegger – bubnjevi
