Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Graz / Orpheum Teater / Austrija
Datum koncerta: 07.10.2007
Broj posjetitelja: 400
Cijena karte: 27.00€
S šestim listopada napokon je prasnulo i po notama iskonskog hard rocka, pa je prva violina Švicarske u toj većini, sastav Gotthard, krenula na novu europsku turneju kako bi predstavila svoj posljednji studijski uradak, opet lijep i veličanstven skup pažljivo i profinjeno doteranih melodičnih hard rock raspaljivača s albuma “Domino Effect” (RockLine recenzija OVDJE). Naš standardni “žur plejs” u grazkom Orpheumu, drugi uzastopni termin nastupa sastava na spomenutoj turneji, i dalje stoji uspravno, i dalje je nabijen svakojakim priredbama i na veliku sreću održava i tradiciju da ovu simpatičnu dvoranu na svojim turnejama ne zaobiđu ni najvrući, najlegendarniji, a ni najopskurniji i najnepoznatiji jurišnici rock glazbe. Za svakoga se u programu Orpheuma uvijek nađe ponešto. Čak i za ljubitelje melodičnog hard rocka, nećete vjerovati, koliko nas je veselo nogama mahajućih još ostalo
Dvorana je već u osam navečer nagovještavala da će biti vruće, vruće, vruće… Nekih 500 ljudi pozdravilo je nove nadobudne mladiće, švicarce Redeem, sunarodnjake Gotthard. Ovi su im upravo zbog toga i dali priliku da ponesu svoje ime u svijet. Redeem nisu fascinirali ni u čemu. Varijacija na novodobnu reciklažu prožvakanih spoznaja sedamdesetih iz kojih se danas napajaju sastavi tipa Wolfmother ili The Answer, s priličnim cmizdravim vokalom. Udarni trio koji se oslanja na stare okvire hard rocka sedamdesetih, s bluesovskim zavojima. Solaže svedene na dosadno tritonsko brlizganje zakržljalih troprstnih pull-offova i već spomenuto cmizdravo lajanje mladića koji je istodobno pjevao. Ovaj, naravno, nije zaboravio na nekoliko takozvanih emo trica-prica trikova i utrao je mrvicu crnine oko očiju, nešto što je u rock unio stari dobri T. Rexov Marc Bolan, prije bezbroj godina. 40 minuta veselice s dečkima poprilično se vuklo jer se jednostavno nije osjetilo ništa još neviđeno ili nečuveno. Svakako, sastav ima znanje sviranja, ima potrebno scensko samopouzdanje, potrebnu uigranost, ali nedostajao je onaj šarm, privlačnost. Okej, curama ne sumnjam da dečki nisu bili privlačni, ali ako se osvrnemo samo na njihovu glazbenu poruku, ona definitivno ne zna za neku golemu očaravajućost. Poslužili su, međutim, vrlo dobro odrađenim scenskim ugađanjem zvuka. Pa dobro, bit će, zar ne? Pričekajmo da proteče još malo Save i Dunava. A nadogradnja scenske konfekcije uz to je nužno obvezna. Dečki! Djelujete naime kao pobjegli robovi s pamučnih polja Južne Karoline.
U 21.20 pak je zagrmjelo sasvim ozbiljno. Kroz maglom zasićenu pozornicu u tamno prelijevajućoj se modrini prvi iz Gotthard ekipe na pozornicu je stupio kako mu i priliči, prvi gitarist sastava Leo Leoni. Trenutak iza njega svi ostali članovi, a u dvorani je puno zavrilo kad se na pozornici pojavilo i prvo pogonsko kolo sastava. Pjevač Steve Lee. Master Of Illusion, prva skladba albuma “Domino Effect” (2007)! Otvaranje po očekivanju. U početku su se Gotthard kroz prva tri komada pomalo lovili u zvuku. Trebalo je ponešto stišati preglasnu bas liniju i podići u zvučnoj razmazanosti slabije čujan Steveov vokal.
U dvorani se gurala lijepa gomila ljudi. Definitivno između 700 i 800 komada, radije kažem dobrih 700. Nekoliko djevojčica u prvom redu izvrsno je vladalo stihovima i očima neprestano lovilo i gutalo, naravno, nikoga drugog nego Stevea. Svakako je čovjek najatraktivnija figura sastava. Zapravo se ponavljam kad ga opisujem, ali jednostavno se ne može mimo toga. Naprosto posjeduje izvanrednu karizmu, izgrađen je scenski glumac koji zna smjestiti svaki scenski pokret u pravom trenutku na pravo mjesto. Ako tome dodaš superiorni karakter njegova grlenog, a eksplozivnim voltažom nabijenog melodičnog vokala, koji ne skriva mrvicu Davida Coverdalea (Whitesnake), mrvicu Bon Jovija i mrvicu Stevena Tylera (Aerosmith), onda ti je u trenu jasno da si se našao na pravom mjestu. Energija koja te pritom zgrabi vražje je zavodljiva! 5 komada s Domino Effect, nadalje 5 i s “Lipservice” (2005), što dokazuje silan uspjeh te ploče, kroz visoku izvedbu međunožnih neposlušno pulsirajućih skladbi albuma koje su se već čvrsto primile kod obožavatelja. I Wonder, All We Are, Dream On, zaključak redovnog dijela Anytime Anywhere i posebno nužni i obvezni Lift U Up, sve redom dokazivali su veliku popularnost ploče “Lipservice” među publikom.
Gotthard su doslovno većinom ubijali na pozornici kroz visoku razinu godinama stečene glazbene zrelosti u smislu razvojnog rasta sastava kao cjeline. Istina, velik dio nastupa umotan je u režiranu igru, u scensku rutinu, ali dečki pritom ne kriju pozitivnu nastrojenost, izniman smisao za humor, podrugljivu nestašnost kojom se cijelo vrijeme bockaju na pozornici, a najviše vrijedi izvanredna kemija koju sastav razvija na međusobnim vezama čvrstog prijateljstva i dugotrajnog ustrajanja u glazbenom poslu, koja djeluje tako zanosno tijekom izvedbe materijala uživo. Od izlaska prvijenca “Gotthard” prolazi usput točno 15 godina. I dečki su jako narasli. Gotthard tako danas sjaje u punom bljesku kroz čvrstu uigranost ekipe koja se scenski u trenu može generirati, uspostaviti i razviti te u obliku slatko opojnog hard rocka pobjednički plasirati publici. Majstorsko Steveovo podjarivanje tijekom koncerta uvijek doživljava jasan i glasan odziv publike. Čovjek jednostavno probija led svojom karizmom. Kad god dečki zatraže sudjelovanje publike, energiju publike, ona se vraća. U skladbi Domino Effect lepršale su doslovno sve ruke Oprheuma u zraku. Od prvog reda pa sve do vrata na suprotnoj strani pozornice. I poslovično uvijek suzdržani Austrijanci dakle znaju se pošteno razgoriti i za to im ne trebaju samo kobasice, domaće pivo i frajtonerice. Zapravo je tome doprinijelo i obraćanje Stevea Leeja na njemačkom. Tijekom sat i tričetvrt dugog nastupa razdirali su nas, naravno, obvezni klasici željeznog repertoara sastava Mountain Mama, Firedance, Top Of The World, posebno obvezni Hush (obrada Joea Southa), s težištem na oživljavanju trećeg studijskog albuma “G.” (1996) Sister Moon, One Life One Soul i Let It Be, dok je Make My Day s prijašnje turneje u set listi zamijenila skladba In The Name.
Koliko su Gotthard snažni na komponističkoj strani, kako profinjeni, osjećajni i izvrsni skladatelji, uvijek iznova dokazuju i potvrđuju, naravno, njihove balade. Sastav je u tome toliko uvjerljiv da si može dopustiti, odnosno priuštiti izvedbu prvog bisa posve novom baladom Falling, kad Steveu Leeju na pozornici društvo pravi samo vjerni “session” klavijaturist sastava Nicolo Fragile. Tu Steve pokazuje sve svoje vrline osjećajne mekoće i suptilnog pjevanja, a dvorana opet eksplodira na još jednoj sanjivoj točki Heaven, gdje se sa sastavom opet stapa u jedno uz pjevni melodični refren. Gotthard su prvi bis zaključili do kraja bombastično. Skladbom erogeno razvratnog i pohušnog “boogie drivea” Lift U Up, na koju je mnoštvo zapravo cijelu večer nestrpljivo čekalo. To je u dvorani podiglo pritisak do te mjere da su se nakon kraja opasno tresle daske poda pod nogama, jer su ljudi doista u oduševljenoj stroju poskakivali i gotovo samljeli pod u piljevinu od triješća dok su zvali sastav natrag na pozornicu. Gotthard su se pojavili još jednom. Nije bilo ni potrebno pogađati da će na rasporedu biti obrada Bob Dylanove The Mighty Quinn, koja je u trenu još jednom uspostavila identičan čvrsti most na relaciji intenzivnog protoka energije između ljudstva i sastava, zapravo ponavljanje slike iz vremena Lift U Up. Izvanredna kombinacija čvrste rock udarnosti i intenziteta, spojena s ultra melodičnošću u odijelu rutinirane izvedbe, koja katapultira posjetitelja ravno iz cipela pod strop dvorane!
Koncert sastava Gotthard donio je pravi flaster na sve rane gladnih dobrog hard rock špila. Obveza, kako velim. Nakon bijednih fijaska koje doživljavaju reunioni sastava Motley Crue, Dokken, kad Coverdaleu vidljivo puca glas, kad su Bon Jovi također blijeda sjena samih sebe, ili inačešnje silne rijetkosti posjeta takvih sastava u “blizini” naših krajeva, Graz je u ovom slučaju nužna invazija ljubitelja glazbe. Apsolutno, kad je ovdje najavljen Gotthard špil! Naravno, dogodilo se prvi put da nisam sreo nikoga od poznatih redovitih posjetitelja koncerata tvrde rock branše iz Slovenije, kao što se prvi put dogodilo i da sam potpuno sam bio u prostoru rezerviranom za fotografe tijekom prve tri skladbe ispod pozornice, što me je ispunilo pomalo stisnutim osjećajem. Međutim, sve je to razbio izniman nezaboravan koncertni puls nedjeljne večeri koji su u Graz donijeli jedinstveni Gotthard, sastav koji je u ovim trenucima na vrhuncu svoje izražajno artističke orijentacije, u smislu kreativnosti u studiju, koju dečki izuzetno uspješno potvrđuju magnifikacijom i kapitalizacijom kompaktno rušilačkih i do kraja izrađenih vrhunskih hard rock nastupa. Nezaboravno iskustvo koje te prodrma od glave do pete!
Setlista
REDEEM:
1. Dreams You’ve Lost
2. Two Points Of View
3. Splendid
4. Behind The
5. Drowning
6. Gravity
7. The Riddle
8. Black Monkey
9. Alive
10. Lost
GOTTHARD:
1. Master Of Illusion
2. Gone To Far
3. Top Of The World
4. The Call
5. Hush
6. Sister Moon
7. Make My Day
8. I Wonder
9. One Life One Soul
10. Let It Be
11. Domino Effect
12. All We Are
13. Dream On
14. Firedance
15. Mountain Mama
16. Anytime Anywhere
—bis I.—
17. Falling
18. Heaven
19. Lift U Up
—bis II.—
20. Mighty Quinn
Galerija slika
