Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Divje Jezero
Izdavač: Celinka
Izdanje: 2015
Trajanje: 59:34
Ocjena: 5/5
Progresivni rock skuhan na slovenski način danas je žanrovski pojam s kojim je vjerojatnost susreta manja nego da žabi naraste perje na glavi. Idrijčani Divje jezero (ime su dobili po lokalnoj prirodnoj znamenitosti), koji djeluju od 2006. godine, nakon gotovo osam godina rada konačno su sastavili studijski prvijenac.
Osam godina dugo je razdoblje. A kad se upustiš u žanrovske vode progresivnog rocka, ograničenja obično nema, inače nisi uvjerljiv »progresivac«. Tako je bend cijelo vrijeme rastao i razvijao se, prošao kroz stalnu kadrovsku smjenu generacija, pa se postupno od 2006., kad je »nevino« djelovao kao duet, pretvorio u peteročlanu formaciju! 2009. godine grupa je još kao trio izdala demo “Divje jezero” i već tada ukazala na velike i neskrivene stvaralačke talente. »Mestni vrvež« zato isijava izuzetnu zrelost, koja dolazi s kilometražom i iskustvom. Odsviran je u cijelosti (i iskreno rečeno) maksimalno oduševljavajuće.
Na albumu osjećaš izniman žar, iznimnu kemiju, iznimni zamah odnosno angažiranost da bend iz sebe iscijedi najbolje što može (u ovom trenutku). Bend je snimio nešto manje od sat vremena glazbe, isporučio 10 širokopotezno i krajnje ambiciozno aranžiranih skladbi, koje u eskapadama virtuoznosti i neočekivanim obratima neprestano zaokupljaju i nagrađuju i najzahtjevnijeg slušatelja.
Iako Divje jezero po osnovnim glazbenim polazištima možemo svrstati u žanr progresivnog rocka, njihova je glazba toliko multifacetno razigrana da je sama ta oznaka daleko preohlapna. Dečki se zaigravaju s brojnim žanrovima. Od world glazbe (balkanski prolaz u Nomad, latinski u Šnita kruha), do reggae umetaka unutar skladbi Kapljica i Burkina Faso, tu su elementi bluesa (Šnita kruha), kao i jazz rock fuzije (uvodna Policijska patrulja). Skladba na poziciji br. 5 naslovljena Uvertura XIX u prvih se 40 sekundi otvara kao nešto što će najbudnije asocirati na razvojnu vezu u progresivnom rocku sjevernoameričkog kontinenta na relaciji Kansas – Dream Theater, dok neki prolazi u nastavku te skladbe podsjećaju na to da su dečki i ljubitelji Rush (osobito iz razdoblja sedamdesetih).
Skladbe su složeno građene i nose element neočekivanog razvoja događaja, kao i osjećaj spontanosti (iako su stvari naravno naučene do kraja). Bend je nedavno u svoje članstvo integrirao i saksofon te tako dodatno proširio svoje zvučne i stilske strukture. Preplitanje zvučnih gradivnih elemenata na albumu je fascinantno. Posebno kemija i osjećaj jedni za druge. Bend si cijelo vrijeme dobacuje raznolike motive, a skladbe pritom ne gube crvenu nit, jer su začinjene velikom muzikalnom vrijednošću. Pritom treba imati na umu da je osjećaj fragmentiranosti naravno prisutan, jer su skladbe motivski silno razigrane, pa će vam trebati puno vremena da vam motivi ostanu u glavi. Ali glazba je u aranžmanima satkana nevjerojatno fluidno i kompaktno, u sjaju velike međusobne motivske kompatibilnosti odnosno simbioze. Zato spomen visoke muzikalnosti albuma. Dakle opće dostupnosti (i za manje zahtjevne slušatelje). Slično vrijedi za neke starosjedilačke progresivne rock sastave sedamdesetih, kao što su Yes, Camel, Genesis, ili one koji su u isto vrijeme nikli na talijanskom čizmom Prednost sastava Divje jezero pak je u tome što ih ne možeš nikamo strpati. Njeguju i razvijaju sebi svojstven autorski izraz, što im donosi jedinstvenost i prepoznatljivost. Album »Mestni vrvež« pak možemo bez razmišljanja proglasiti vrhuncem 2015. godine na polju slovenskih rock izdanja.
I u ritmičkom smislu Divje jezero iznimno su snažni. Skladbe posjeduju više promjena ritmičkih ključeva, naravno progresivno izlomljenih, a segmenti skladbi također su obilato začinjeni upotrebom udaraljki. Uz vrhunsku izmjenu solističkih prolaza između gitare, klavijatura i saksofona, ritam sekcija je cijelo vrijeme maksimalno zaposlena i diše punim plućima dok udiše zrak punokrvno slobodarski orijentirane virtuoznosti. Crvena nit dečkima nikako ne ponestaje, a inicijativu na albumu preuzima gitara, što je razumljivo, jer je glazba strogo instrumentalna. Gitara i klavijature isprobavaju mnogo različitih zvukova kroz motive diljem albuma, što ne isijava samo višeslojnu oblikovanost njihovih aktera, nego i izuzetnu duhovitost i iskričavu domišljatost.
Hvale dakle ne nedostaje. Riječ je o izvanrednom albumu koji uz Tolminces Feedback u Sloveniji donosi prijeko potrebnu progresivnorockovsku vezu nove generacije s likom i djelom sastava sedamdesetih (Izvir, Predmestje, September, Jutro). Nadajmo se da taj žar i srčanost koji prožimaju album »Mestni vrvež« nikad neće presušiti i da će grupa rasti i razvijati se u skladu sa studijskim prvijencem punim zamahom i dalje. Divje jezero je dakle grupa od koje si progresivnorockovski zanesenjaci i svi ostali glazbeni gurmani u budućnosti mogu obećavati još puno krajnje fascinantne glazbe.
Postava
Alen Bogataj – bas gitara
Luka Čibej – bubnjevi, udaraljke
Aleš Golja – gitara
David Križaj – klavijature, harmonika
Tomi Peljhan – saksofon
GOSTUJUĆA GLAZBENICA:
Ana Bogataj – flauta na skladbi br. 2
Produkcija
Divje jezero
