Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Strawbs
Izdavač: A&M Records / Interscope
Izdanje: 1972
Trajanje: 36:31
Ocjena: 4.5/5
Legendarni engleski progresivni folk rockeri Strawbs su s “Grave New World” priredili najbolji trenutak u svojoj dugogodišnjoj karijeri, iako je prije snimanja već izgledalo da su im dani odbrojeni. Njihov gitarist, pjevač te lirski i skladateljski vođa Dave Cousins bio je naime izuzetno potučen nakon odlaska klavijaturističkog čarobnjaka Ricka Wakemana, uz čiju su pomoć na prethodnom albumu “From The Witchwood” (1971) napravili velik iskorak od razmjerno stidljivih akustično folkerskih početaka prema znatno kompleksnijim sferama, uz profinjeno upletanje elemenata simfonike i elektrificiranog rocka. Nakon Wakemanova odlaska k progresivno rockerskim titanima Yes, mnogi su im prorekli brzi pad i utapanje u moru prosječnosti, ako ne i raspad.
Cousins i njegovo nadobudno glazbeno društvo ipak su preživjeli veliki gubitak i iz njega izašli još jači s albumom koji većina ljubitelja Strawbsa s pravom smatra najboljim ostvarenjem njihove karijere. Preokret nabolje započeo je kad je Cousins čitao klasični kineski tekst I Ching (antički sustav kozmologije i filozofije koji je imao ključnu važnost za kulturu antičke Kine) te upitao knjigu što da napravi. Odgovor je iskoristio u tekstu uvodne klasike “Benedictus” – “Humble must he constant be, where the paths of wisdom lead, distant is the shadow of the setting sun”.
Wakemana je za klavijaturama uspješno zamijenio Derek John “Blue” Weaver (ex-Amen Corner, Fair Weather), iako je njegov staž u grupi bio samo kratkotrajan. Weaver naravno nije bio usporediv s klavijaturističkim čudotvorcem Wakemanova kova, ali je unatoč tome opravdao povjerenje i na albumu doprinio čitav niz izuzetno sočnih simfonijskih aranžmana na orguljama, melotronu, harmoniju i klaviru uz čiju su pomoć punim jedrima zaplovili u prostrani svijet progresivnog rocka.
“Grave New World” je konceptualni album, što znači da većinu skladbi na albumu povezuje priča o životu čovjeka koji u sebi otkriva unutarnje buđenje i pravo poslanje na svijetu. Pojedine skladbe odražavaju evoluciju grupe i korak naprijed od njihovih akustičnih folk korijena upletanjem elemenata simfonike i elektrificiranog rocka. Osnivaču grupe, akustičnom gitaristu i pjevaču Tonyju Hooperu taj smjer nije bio po volji, pa je grupu napustio još prije izlaska albuma. U najboljoj tradiciji kvalitetnog britanskog folk rocka pojedine kompozicije na “Grave New World” krasi izvrsna mješavina pastoralnog i sakralnog ugođaja, dok unos epskih simfonijskih aranžmana na pojedinim kompozicijama doprinosi gotovo svečanoj atmosferi. Usput ne manjka ni kraćih Cousinsovih i Hooperovih interludija na akustičnoj gitari kojima ukazuju na akustične korijene grupe.
Novostečeni žar i uskrsnuće grupe nakon dramatičnog Wakemanova odlaska odlično odražava već uvodni ep “Benedictus” s veličanstvenim simfonijskim aranžmanima na melotronu i orguljama te prosvijetljenim tekstom. Simfonijsko veličanstvo povezuje ugodna pastoralna melodija na akustičnoj gitari u spoju s moćnim višeglasjima, što doprinosi izuzetnom, gotovo sakralnom ugođaju. Inovativnost pak odražavaju elegantni ukrasi na klaviru i sočne dionice na dulcimeru (mnogi će pri prvom slušanju biti zavarani i pomisliti da je riječ o električnoj gitari). Taj veličanstveni ep ostaje izuzetno jak kandidat za najbolje ostvarenje u njihovoj povijesti.
Za učinkovit prijelaz između kompleksnijih ostvarenja i bazičnijih folkerskih trenutaka dobro se brinu kraći i nenametljivi solistički umeci na akustičnoj gitari, poput međusobno povezanih “Hey, Little Man…Thursday’s Child” i “Hey, Little Man..Wednesday Child”, koji pripovijedaju o dijalogu oca i sina. Psihodelično obojeni “Queen Of Dreams” odražava oduševljenje prog rockerskim eksperimentalizmom, jer sadrži za njihove prilike neobičan eksperiment: pojedine akorde na akustičnoj gitari snimili su obrnutim redoslijedom, dok ni duhovita solaža na dulcimeru nije za bacanje. Unatoč tim psihodeličnim hirovima nalaze dovoljno vremena da stvore galantnu melodiju uz pomoć akustične gitare i orgulja, koja u trenu osvaja sve ljubitelje romantičnog folk rocka.
“Heavy Disguise” je odlična pastoralna skladba pod ravnanjem basista Johna Forda, koji je ovdje solistički doprinio vokal i melodiju na akustičnoj gitari. Uz temperamentne akorde na akustičnoj gitari oduševljavaju veličanstveni orkestralni aranžmani gostujuće puhačke sekcije. Skladba je ritmom nadahnuta Jethro Tull klasikom “Thick As A Brick”, što je priznao i Ford, koji je spomenutu Tull klasiku navodno čuo na radiju. To dokazuje i politički humor koji se može naslutiti u tekstu. Na dramatičnom epu “New World” prvi put u punini pokazuju svoje simfo prog rockerske odlike nizom pompoznih orkestralnih aranžmana na melotronu. Cousinsov tekst nadahnut je tragičnim događajima u Sjevernoj Irskoj i govori o politički podijeljenim obiteljima i sukobima. Ta odlična kompozicija je po ugođaju, poruci i strukturi u mnogočemu nastavak skladbe “The Hangman And The Papist” s prethodnog albuma.
“The Flower And The Young Man” je još jedna Strawbs klasika s jakom akustičnom melodijom i draškim simfonijskim aranžmanima na klavijaturama, ponajprije melotronu. Zborska višeglasja stvaraju veličanstven sakralni ugođaj koji se odlično uklapa u romantični tekst o odbijenoj ljubavi. Dramatični “Tomorrow” je izvrsno Cousinsovo posvećenje Wakemanu, s kojim su i nakon njegova odlaska ostali veliki prijatelji te mnogo godina kasnije zajedno snimili album “Hummingbird” (2002). Daveov žustar način pjevanja i tužan tekst odražavaju osjećaje koji su ga obuzeli zbog Rickova preranog odlaska bez ikakvih oproštajnih riječi. Kompozicijom dominira temperamentna upotreba električne gitare i orgulja s nizom razigranih dionica i solaža, dok smirujuća melodija na akustičnoj gitari u pozadini brine za ambijentalnu uravnoteženost. Cousins je jednom izjavio da ta skladba predstavlja trenutak kad je prvi put bio zadovoljan svojim sviranjem električne gitare.
Sljedeća kompozicija, “On Growing Older”, uz sanjarsko pjevanje položena je na ugodne akorde Cousinsove akustične gitare i kao takva kreće se u klasičnijim folkerskim vodama, dok je “Ah Me, Ah My” savršena kabaretska burleska sa šaljivom melodijom, vragolastim ksilofonom i zborskim vokalima. Na “Is It Today, Lord?”, gdje vladaju sakralna višeglasja, bubnjar Richard Hudson istaknuo se odličnim sviranjem tradicionalnog indijskog instrumenta sitara, kojeg su Beatlesi inače popularizirali već u drugoj polovici šezdesetih. Završetak “The Journey’s End” s elegantnim dionicama na klaviru i ugodnom vokalnom melodijom brine za primjeren kraj ovog izvrsnog albuma.
“Grave New World” predstavlja najveće dostignuće u povijesti prog folk rockerskih legendi i jedan od najboljih folk rock albuma uopće. Strawbs su nakon teškog ispita koji je predstavljao Wakemanov odlazak izašli još jači i s ovom klasikom zakoračili u svoje najplodnije stvaralačko razdoblje. Takva vremena stvaralačkog trijumfa najavio je Hooperov odlazak i dolazak rockera Davea Lamberta, uz čiju su pomoć u svoj glazbeni izričaj počeli upletati i tvrde rockerske elemente te snimili još nekoliko izvrsnih albuma koji i danas pripadaju zbirci svakog glazbenog sladokusca.
Postava
Dave Cousins – vokal, prateći vokal, akustična gitara, električna gitara, dulcimer, snimač
Tony Hooper – vokal, prateći vokal, akustična gitara, autoharfa, tamburin
Blue Weaver – orgulje, klavir, harmonij, melotron, klavioline
John Ford – vokal, prateći vokal, bas gitara, akustična gitara
Richard Hudson – prateći vokal, bubnjevi, sitar, tabla
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Trevor Lucas – prateći vokal na “Benedictus”
Anne Collins – prateći vokal na “Benedictus”
Robert Kirby – aranžer na “Heavy Disguise”
Tony Visconti – aranžer na “Ah Me, Ah My”
Produkcija
Strawbs
Popis skladbi
1. Benedictus (4:24)
2. Hey Little Man … Thursday’s Child (1:05)
3. Queen Of Dreams (5:28)
4. Heavy Disguise (2:50)
5. New World (4:08)
6. Hey Little Man … Wednesday’s Child (1:05)
7. The Flower And The Young Man (4:17)
8. Tomorrow (4:44)
9. On Growing Older (1:54)
10. Ah Me, Ah My (1:21)
11. Is It Today Lord (3:04)
12. The Journey’s End (1:35)
Bonus skladbe (samo A&M reizdanje)
13. Here It Comes (Strawbs A-strana, nakon GNW)
14. I’m Going Home (A-strana solo singla Davea Cousinsa, nalazi se i na njegovom solo albumu Two Weeks Last Summer)
