Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Asia
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2014
Trajanje: 47:40
Ocjena: 3.5/5
»Gravitas« je prvi Asia album s gitaristom Samom Coulsonom u postavi, nakon što je on 2013. zamijenio legendarnog, često genijalnog, ali istodobno ćudljivog i nepopustljivog ‘gospodina Sovu’, Stevea Howea (Yes). Howeov (očekivani) odlazak značio je novi kraj klasične Asia postave, no ovaj put zbog toga se gotovo nijedan ljubitelj grupe nije pretjerano sekirao, jer su posljednja tri studijska albuma mučili isti kronični problemi, povezani i sa specifičnom skladateljskom filozofijom spomenute gitarske veličine. Howe zasigurno nije bio jedini kočničar da se Asia napokon barem malo pomakne iz prošlosti i pokušaja obnove nekadašnje stvaralačke i ambijentalne magije, kad su osamdesetih vladali vrhovima glazbenih ljestvica, jer su se i preostala trojica ‘starih mačaka’, dakle pjevač/basist John Wetton (ex-King Crimson, Uriah Heep, UK), bubnjar Carl Palmer (ex-ELP, Atomic Rooster) i klavijaturist Geoff Downes (Yes, ex-The Buggles), svaki na svoj način držali nekih poprilično generičnih skladateljskih ideja.
Coulson je tako dospio u sredinu trojca prog rock/AOR starina, koji su ga brzo primili pod svoje okrilje kao ravnopravnog člana, što je za talentiranog mladog gitarista bilo svojevrsno, ali zasluženo priznanje. Njegov gitarski stil se naravno tehnički ne može mjeriti sa slavnim prethodnikom, koji je imao i svoj specifičan pristup kovanju gitarskih pasaža, ali je zato u žanrovskom smislu znatno fleksibilniji i ne srami se povremenog smišljanja tvrđih fraza.
Rezultat s mladenačkom energijom cijepljenih Asia je album »Gravitas«, koji se opet ponosi tradicionalnim omotom legendarnog Rogera Deana, ali i iznenađujuće kvalitetnom i živahnom produkcijom dueta Wetton-Downes, što predstavlja razveseljujući napredak u odnosu na prethodni album, jubilarni, ali prebrzo dosadni »XXX« (2012). »Gravitas«, koji se izvorno trebao zvati »Valkyrie«, po uvodnoj skladbi na albumu, i u skladateljskom smislu predstavlja preokret nabolje, što će razveseliti sve one koji su nakon »XXX« digli ruke od toga da bi bend nakon trideset godina djelovanja mogao priuštiti ikakvo posebno ugodno iznenađenje. Usput, s Gravitas su stari Rimljani, većinom u liku alegorijskih božica, označavali jednu od četiriju vrlina (uz Pietas, Dignitas i Virtus).
Ovaj put je članovima Asie s »Valkyrie« uspjelo stvoriti doista sjajan uvod u album, kakav priliči njihovoj fascinantnoj ostavštini i kakve su nekoć znali stvarati na najvišoj kvalitativnoj razini, no na stare dane im je inspiracija počela poštено jenjavati. Melodična višeglasja pobrinu se za magičan i nostalgičan uvod, dok orkestralni aranžman brzo prelazi u moćnu melodiju s jednostavnom, ali krepkom gitarskom fazom. Wettonov specifični vokal tako odmah dobiva priliku da zadahne punim plućima i doživi otkrovenje u epskom refrenu. Konačni rezultat je grandiozna atmosfera kakva se na Asia albumu nije mogla čuti već dugo, a Coulson uz to kratkom, ali sjajnom solažom unosi još jedan iznimno osvježavajući element.
I naslovna stvar, duga gotovo osam minuta, spada među vrhunce albuma. Veličanstveni orkestralni početak, u kojem se lijepo čuje melotron, sjajan je poklon simfonijskim progrockerskim korijenima originalne trojice Asia članova i još jedan vrlo dobrodošao potez koji će razveseliti sve dugogodišnje obožavatelje. Slijedi lukav vremenski prijelaz na klaviru na kojem Downes još više pojačava svoju klavijaturističku genijalnost, osobito kad se pod njegovim prstima nađu i Hammond orgulje. Wettonov vokal usred sveg tog simfonijskog veličanstva već nekoliko godina nije zvučao tako dobro kao na ovoj skladbi, a i inače se vrlo dobro drži kroz cijeli album. Palmer je standardno nenadmašan u svom disciplinираном, ali dinamičnom mikanju bubnjarske postavke, a ujedno ponovno potvrđuje status jednog od najboljih rock bubnjara svih vremena. ‘Mladić’ Coulson pritom supersoničnom gitarskom solažom zapečati svoj status odlične zamjene za legendarnog, ali nažalost na stare dane pretjerano okoštalog (u prenesenom i doslovnom značenju) Stevea Howea.
»The Closer I Get To You« je prva power balada na albumu i ujedno prva kompozicija na »Gravitas« koja usporenim ritmom pomalo ubija izniman, gotovo osvježavajući uvodni dio. Pretprefren će, i zbog samog teksta, neke možda na trenutak podsjetiti na The Cars i njihov vječnozeleni »Drive«, što znači da se ne izbjegava nekih već čuvenih, blago generičkih zvučnih elemenata, iako će klasični AOR refren oduševiti sve vjerne obožavatelje.
Utoliko zanimljivije ispada »Nyctophobia«, poprilično neobična stvar koja inspiraciju za naslov i tekst crpi iz fobije od tame. Smiješno, ali sasvim moguće da je nekog originalnog Asia veterana na stare dane obuzeo strah od spavanja u mračnoj sobi. S obzirom na Wettonove sentimentalne tekstove o ženama koji prevladavaju u drugoj polovici albuma, njih svakako muči već treća pubertet. Uvodni aranžman pomalo vuče na Supertramp hit »The Logical Song«, što je srećom i jedina srodnost, jer skladba brzo zauzme specifičan puls i ambijent koji vrhunac doživljava u epskom, višeglasnom refrenu. Potonji će opet biti po volji onima koji bi od novih Asia htjeli čuti uspješnu fuziju ‘starih/klasičnih’ i koliko-toliko ‘novih’ aranžerskih trikova.
I »Russian Dolls«, koja je vjerojatno nadahnuta Wettonovim putovanjem po Rusiji i koja odiše seksualnim turizmom, ako već ne i bliskim susretom s članicama Pussy Riot, svakako nije loša stvar. Kraljevski simfonijski aranžmani lijepo grade sveobuhvatnu melankoličnu atmosferu, dok je Wettonov kontemplativni pristup pjevanju usmjeren upravo po pravoj liniji da ne ispadne preslatko. »Heaven Help Me Now« je već pomalo generičniji, ali još uvijek solidan uradak koji pompoznim orkestralnim uvodom, u kojem posebno briljira Downes, brine za uvodnu dramu. Zahvaljujući Coulsonovim naoštrenim gitarskim pasažama i Palmerovim masivnim prijelazima, mnogi će se sjetiti određenih stvari s albuma »Astra« (1985). Tako udarne, a još uvijek izrazito melodičnorockerske stvari, s Howeom u postavi ne bi si mogli priuštiti ni slučajno, i lijepo je da su si ovaj put dali malo daha.
»I Would Die For You«, koja uvodnom gitarskom frazom podsjeća na Iron Butterfly i njihov vječnozeleni »In-A-Gadda-Da-Vida«, klasična je Asia power balada, kakvih su posljednjih godina stvorili priličan broj. Osim poprilično drugačije gitarske frazeologije nego što je to bilo uobičajeno u posljednjih nekoliko godina, ne nudi ništa posebno osvježavajuće. »Joe DiMaggio’s Glove«, koja je očito nadahnuta rukavicom slavnog američkog igrača baseballa. Potonji je, uz brojne rekorde na igralištu, svojedobno bio poznat i kao drugi muž Marilyn Monroe. Ova sentimentalna power balada predstavlja trenutak kad se Asia pretjerano prepuštaju onim generičkim elementima kojima se, kako izgleda, jednostavno više ne mogu othrvati, iako si ovaj put zaslužuju pohvalu za nostalgični refren i fascinantni simfonijski aranžman. Očito je za finale albuma pomalo nestalo prave energije i osvježavajućih skladateljskih ideja, jer je »Till We Meet Again« još najslabija stvar na »Gravitas«. Nosivi orguljaški aranžman i višeglasja ovaj put zvuče pretjerano usiljeno, ako ne i blago iritantno, dok generički ljubavni tekst predstavlja poprilični klišej čak i za Wettonove uobičajene lirske norme. Sreća da Coulson na izlazu iz skladbe sve skupa začini kratkom, ali zabavnom, bluesom obojenom solažom.
Prvi Asia album sa Samom Coulsonom njihov je najbolji nakon povratka klasične postave 2007., jer je dolazak novog gitarista udahnuo osvježavajući vjetar u već poštено istrošena jedra legendarnog benda, koji se ni na »Gravitas« nije mogao izbjeći nekim pretjerano generičkim trenucima. Asia su krvavo trebali neku promjenu i zvukovnu obnovu. S »Gravitas« im je to napokon barem djelomično uspjelo, tako da su se po kvaliteti njime čak uspjeli približiti i nekim klasičnim albumima iz osamdesetih i devedesetih. Šteta što im je, pogotovo u drugoj polovici albuma, na kraju pomalo nestalo daha da bi »Gravitas« predstavljao potpuni preporod ‘starih mačaka’ i čudesno otkriće izvora mladosti.
Postava
John Wetton – vokal, bas gitara
Sam Coulson – gitara
Geoff Downes – klavijature
Carl Palmer – bubnjevi
Produkcija
John Wetton i Geoff Downes
Popis skladbi
1. Valkyrie (5:25)
2. Gravitas (i. Lento ii. Gravitas) (7:59)
3. The Closer I Get to You (6:38)
4. Nyctophobia (5:11)
5. Russian Dolls (5:05)
6. Heaven Help Me Now (i. Wings of Angels ii. Prelude iii.Heaven Help Me Now) (5:38)
7. I Would Die For You (3:11)
8. Joe DiMaggio’s Glove (4:30)
9. Till We Meet Again (4:03)
