Great American Scapegoat 666
Izvođač: Satan's Host
Izdavač: Moribund Records
Izdanje: 2008
Vrlo je malo metalskih bendova koji svoju orijentaciju promijene iz power metala u black / death metal. Jedan od njih su Ameriški Satan’s Host, sporedni projekt Tyranta, vokalista grupe Jag Panzer, osnovan 1977. Bend je djelovao sve do 1988., a onda se raspao i okupio se ponovno krajem 90-ih. Godine 2007. uspjeli su potpisati ugovor s poznatom izdavačkom kućom Moribund Records, kod koje su izdali zadnji album naslovljen Great American Scapegoat 666.
Na prvi pogled album djeluje vrlo kičasto i skoro pa previše stereotipno, jer je ikonografija satanizma prisutna u svakom detalju, od omota albuma do tekstova. Loš dojam, međutim, nestaje već ubrzo nakon uvodnog klišejskog Intra, jer ubrzo čujemo čistoću zvuka gitara, bubnjeva i vokala, koji su plod odlične produkcije iz Flatline Audija.
Glazbu bismo mogli opisati kao hibrid thrash, death i black metal utjecaja, a poveznica je moderna produkcija, koja nudi pravu mjeru agresije i punoće zvuka, a istovremeno stvara pravi zvučni napad na uši.
Album krasi i dobra kompozicijska struktura, što i nije čudno jer sadrži mnoštvo raznolikih i razgibanih dijelova preuzetih iz različitih metalskih podžanrova. Ta je harmonija nadograđena i vrlo dobrom tehničkom izvedbom, koja nedvojbeno nadmašuje mnoge slične albume, a dokaz je tome pjesma 7’th String, koja je zapravo skoro 50-sekundni solo na sedmerožičnoj gitari!
Uz gitarista Patricka, album virtuozno nadograđuje i bubnjar Pete 3. Wicked, koji doista pokazuje nadmoć nad bubnjevima i smisao za ritam. Na albumu ima mnoštvo raznolikih oblika i brzina tempa; većinom dominira brzi tempo, koji se često pretvori u tzv. blast beat što doseže doista vrtoglave brzine. Ima i mnogo ritmičkih dijelova u kojima sudjeluju samo bubnjevi i gitarski solo, što naravno stvara nostalgičan old school osjećaj, koji će zacijelo oduševiti raznoliku publiku dugokosih metalaca.
Odličnosti albuma doprinose i glas te tehnika vokalista L.C.F. Eli Elixer-a, koji se većim dijelom ističe kao kombinacija psihopatskog screama i srednje niskog growla, što često stvara dojam višeglasnog pjevanja.
Novi album doista je napredak i prelazak na novu glazbenu razinu, kako po tehničkoj tako i po produkcijskoj strani. Album je dinamičan, harmoničan i tehnički dovršen, a njegovu sliku najviše kvare doista nedomišljeni tekstovi i cjelokupna ikonografija koja se pojavljuje na naslovnicama. Opterećenost katoličkom vjerom još se jednom pokazuje kao priznavanje Boga, koje se očituje kroz štovanje Sotone, a on se u tekstovima pojavljuje svakih nekoliko sekundi. Doista nesretan oportunistički pokušaj šikaniranja RKC-a, koji jednostavno nije dostojan ugleda Moribund Recordsa.
Postava
Patrick Evil – gitara, bas gitara
L.C.F Eli Elixir – vokal
Pete 3 Wicked – bubnjevi
Produkcija
Flatline Audio
Popis skladbi
1.Invocation 666 (01:16)
2.Ave Lucifer (06:36)
3.Dragons – Darkness (05:07)
4.Azrael- Death Wing Angel (04:45)
5.Great American Scapegoat (06:28)
6.Hail Satan (05:29)
7.7 Strings (00:47)
8.Black Order (06:22)
9.Pyromancy, the Art of Fire (06:34)
10.Xeper 22 (06:05)
11.The Cursing -Vampyric Evil-Eye- (05:16)
12.Infernal Victory (01:58)
13.Throne of Baphomet (07:18)
Trajanje albuma: 1:04:00