Mjesto: Kino Šiška / Ljubljana / Slovenija
Datum intervjua: 25.10.2010
Vrhunski glazbeni virtuoz i slovenski gitarski odličnjak Grega Habič nakon triju izdanih albuma ipak je uspio sastaviti svoju prateću ekipu, s kojom je svoj unikatni autorski glazbeni sadržaj naposljetku doveo iz studija na slovenske pozornice. Ljubitelji gitarskih heroja tipa Joe Satriani i/ili Paul Gilbert već znate o čemu će ovaj put biti riječi. Jeseničan Grega Habič svojom je umjetničkom vizijom definitivno izvanredno osvježenje slovenskog glazbenog prostora, iako se nažalost toga kod nas zavida tek šaka rock entuzijasta. U inozemstvu su naime takve glazbene ekipe, kakav je kod nas Grega Habič Band, najcjenjenije i najpoštovanije.
RockLine: Nakon što si u svibnju 2009. izdao svoj treći album “Self Destruct Sequence” (RockLine recenzija OVDJE, op.p.), počeo si s formiranjem grupe. Kako se oblikovala ekipa glazbenika oko tebe?
Grega: Zapravo su me drugi nekako gurnuli u to. Glazba je prilično kompleksna, pa je teško zapravo pronaći prave ljude koji ti priđu i pokažu neki interes i angažman da se upuste u njezino sviranje. Najviše problema imao sam s traženjem basista. Tek mi je Lipnik iz sastava Negligence predložio Mateja Sušnika, koji se onda priključio. Smiješno je u svemu tome bilo to što, koliko god su svi hvalili Mateja da je jako kvalitetan basist, za njega prije toga u životu nikad nisam čuo. Nakon Matejeva dolaska u ekipu već se na prvoj probi osjetilo da idemo na neku višu razinu.
RockLine: Kako ste ti i Klemen Gasar došli na istu valnu duljinu, kako se on priključio tvojoj ekipi?
Grega: Gasar dolazi isto kao i ja iz Jesenica. S njim sam najprije imao dva mjeseca individualnih proba da smo sve naštudirali. Prije nego što je počeo surađivati sa mnom, nije svirao ništa drugo osim metala. Ja svoj pristup oblikujem i na konkretnoj podlozi jazz akorda. Te dimenzije Gasar na početku nije imao, pa je trebalo više vremena da se potpuno uskladimo.
RockLine: U vrlo kratkom si vremenu sastavio ekipu koja svira instrumentalni gitarski rock i po viđenom i čutom, po mojim mjerilima, dosiže svjetski vrh. I izvođenje albuma i studijskog materijala uživo izvanredna je rekapitulacija.
Grega: Da ne dosežemo tu kvalitetu, da nisam zadovoljan time što grupa razvija na pozornici, vjeruj mi da nas ne bi vidio ni na jednom koncertu. A puno smo vježbali. Od svibnja ove godine pa do listopada barem jednom tjedno. Pritom je Blaž Soklič fenomen. Kao i Klemen, ni Blaž u životu nije svirao ništa drugo osim metala, a doma uopće nije vježbao prije nego što je došao na naše probe. Taj je čovjek nevjerojatno talentiran, odmah je shvatio sve što se od njega traži.
RockLine: S obzirom na to da niste previše vremena proveli na pozornici u ovom sastavu, djelujete jako opušteno i istodobno nadasve homogeno.
Grega: Cijelo sam vrijeme dečkima govorio da na pozornici stvari ne smiju shvaćati preveliko ozbiljno. Uvijek treba biti namijenjeno malo pažnje zafrkanciji na pozornici. Ionako se cijela rock glazba u konačnici temelji na zdravoj mjeri zajebancije. Mi to postižemo vrlo spontano, jer su se među nama isprepleli iskreni odnosi već na probama i jako se dobro slažemo. Mnogo bendova pak te štose na pozornici odigra i oni su režirani, a to se meni stvarno ne sviđa. Bit je da ljudi, kad nas promatraju, osjete to u atmosferi s pozornice, jer to je temelj na kojem graditš most odnosa između grupe i publike. Govorim o zdravom odnosu, neizlaganom, iskrenom. Što se tiče opuštenosti, mogu dodati i to da je to glavni ključ zabave. Moraš postići to da uživaš na pozornici dok izvodiš glazbu. Tako se nama događa da, dok sviramo neku pjesmu, dodatno umetnemo određene stvari koje uopće prvi put sviramo upravo tada. Prije toga ih nikad nismo. To se recimo dogodi posve spontano na koncertu. I to nas dodatno zabavlja. Za nas je vrlo važno i to da si cijelo vrijeme ostavljamo otvorena vrata manevarskog prostora. Neka skladba tako može dodatno narasti na pozornici, a o tome kako će narasti, prije toga nitko od nas ne pita. Tako naše točke zadržavaju veliku privlačnost kad ih izvodimo uživo, jer uvijek zvuče malo drugačije. Uvijek ih malo drugačije odsviramo. Mogu reći da se te skladbe snimljene u studiju poslije još dalje razvijaju i rastu, nekako sazrijevaju. To je takozvana umjetnička sloboda koju moraš znati izboriti.
RockLine: Jesi li se ikad pokušao obratiti za pomoć u inozemstvo, u potrazi za odgovarajućim probojem?
Grega: Nešto slično mi je već predložio Jernej Vene s Vala 202 u našem razgovoru, ali moraš imati spreman CD na matrici. Nije više kao nekad. Danas moraš sve napraviti sam, a izdavačka kuća ti pomaže koliko može, pri distribuciji CD-a. To vrijedi za ovaj slučaj, naš. Ako se usredotočim samo na gitarski rock.
RockLine: A strani glazbenici?
Grega: Naravno. Tu je Jesse Adams. S njim puno surađujem cijelo vrijeme. Ali njega dovesti u Sloveniju je utopija. Ni on se ne može baš pohvaliti ružičastim stanjem što se tiče financija, slično kao ja. U SAD-u recesiju osjećaju još jače nego kod nas. Jesse bi morao, recimo, ostaviti posao da bi došao svirati u Sloveniju sa mnom. Kad bi se koncerti završili, morao bi se vratiti u SAD, a u međuvremenu bi ostao bez posla. U ovim vremenima to stvarno nisu šale. Preveliki je rizik. Puno bliži put do Slovenije ima recimo Glenn Snelwar, član sastava Gordian Knot. On mi je snimio akustične gitare za skladbu Irreversible Damage. Svira i u grupi At War With Self, surađivao je s basistom Dream Theatera Johnom Myungom. On dosta radi s akustikom i na idućem albumu ga želim intenzivnije privući na suradnju. Dogovaramo se. Odsvira ti sve što hoćeš, i mandoline.
RockLine: A kakav će biti novi album, imaš li već neke ideje, viziju?
Grega: Još više različitih instrumenata htio bih uključiti u zvuk, pa i vokala. Polovica sljedećeg albuma bit će sigurno vokalna. Ne isključujem ni obilje rapanja.
RockLine: Moj je osjećaj da su dodaci repa na tvojim dosadašnjim radovima vrlo uspješni glazbeni potezi.
Grega: Da. S Jesseјem se to odlično nadopunilo. Na tome će se još raditi. Tekstove će sastaviti Jesse. I iako je rap, piše vrlo dobre tekstove koji nose snažne i udarne poruke.
RockLine: A kako javnost reagira na pojavu nove grupe na slovenskoj glazbenoj sceni – u ovom slučaju tvoje grupe?
Grega: Reakcije su za sada dobre. Bio sam svjestan da neće biti nikakvog učinka ako ne stanemo na pozornice. Otkad nastupamo uživo, puno više ljudi zna za moju glazbu nego prije. Uglavnom primamo vrlo pozitivne kritike i odobravanja. Isprva je bilo zamišljeno da ćemo se na pozornici udružiti samo jednom, a onda smo dobili više ponuda za koncerte, što me prilično iznenadilo, da ipak vlada takav interes za vrstu glazbe kakvu mi njegujemo.
RockLine: Već kad smo radili naš prvi intervju s tobom povodom izdanja tvojeg trećeg albuma, bila je fascinantna činjenica kako je moguće da se negdje u nekoj sobi iza četiri zida nalazi genij, a pozornice ga ne vide.
Grega: Hm, vidiš, moja je filozofija takva da ne bih išao na pozornicu s jednim izdanim albumom, a ostalo svirao obrade. Isto tako moraš izdati dovoljno materijala, da imaš barem nekih 15 komada dovoljno dobrih, dovoljno kvalitetnih da ih možeš konstantno rotirati u proizvoljnom koncertnom repertoaru. Ne vidim motiv sviranja obrada u smislu krpanja koncertne minutaže, jer imam sam svog kvalitetnog autorskog materijala napretek.
RockLine: Zanimljivo je da ste zapravo prva prava slovenska grupa koja njeguje upravo taj jam gitarski rock pristup s obilnom bisagom solističkih eskapada.
Grega: Da, to je zanimljivo. A imamo kod nas ogromno odličnih gitarista. Recimo Mark Lemer i Bor Zuljan, ali ni jedan ni drugi nisu ostavili posebnog stvaralačkog pečata po autorskoj strani.
RockLine: Bi li se pronašao u paraleli, kad bih ti rekao da si nekakav slovenski ekstrakt Paula Gilberta?
Grega: Zapravo mi je Paul Gilbert osobno najbliži od svih tih super gitarskih heroja. Od svih najradije slušam upravo njega.
RockLine: Kako ćeš se uhvatiti snimanja novog albuma? Hoćeš li opet biti dečko za sve, kao na prethodna tri albuma?
Grega: Ne, ovaj put sam stvari zamislio drugačije. Bubnjeve i bas gitaru želim da mi snime glazbenici. Novog materijala za sada već ima dovoljno, tako da to nije problem. Treba ga samo još zabilježiti. Ali u studiju neću snimati s ljudima iz sastava koji koncertira sa mnom na pozornicama. Za album ću trebati koju godinu da ga izbacim iz sebe. Dakle od početka, kad se materijal prevede u neki sirovi oblik, pa do izdanja albuma u fizičkom obliku. Za sada se vode dogovori tko će sve sudjelovati na albumu, pa neka imena još neko vrijeme ostanu dobro čuvana tajna.
RockLine: A kako općenito ocjenjuješ činjenicu da je gitarski-instrumentalni rock nekako konačno prohodao i u Sloveniji. Osim Grega Habič Banda, tu je recimo Uroš Planinc Group, Matej Sušnik je izdao samostalni studijski album, Cveto Polak priprema svoj,…
Grega: To je sve super. Mogu samo reći da napokon! Matejev je album ionako prva liga. Taj momak može odsvirati sve što hoćeš, a jedva mu je 23. Ne znam zašto je Cveto inače tako dugo odgađao izdavanje albuma, jer je i njegov doseg izniman, a materijal je bio spreman davno za izdavanje. Zapravo očito ima nas nekoliko ovdje u Sloveniji koji zapravo postavljamo temelje takvoj glazbi koja je već desetljećima visoko cijenjena i poštovana u svijetu! A za to se moramo za sada boriti posve sami. Nijedna slovenska izdavačka kuća te neće podržati. Smiješno je i to da podrška izdavača ti ne treba za onih nekoliko ljudi koji će tvoju ploču nabaviti. Pogled na cijelu situaciju pak se vrlo brzo promijeni kad pogledaš preko granice Slovenije, zato se isplati ustrajati.
intervju vodio: Aleš Podbrežnik
tekst uredio: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
