Mjesto: Dom Sportova / Zagreb / Hrvatska
Datum koncerta: 25.09.2006
Broj posjetitelja: 0
Cijena karte: 12.000,00 SIT
Ja sam jednostavno čovjek koji se zna probuditi na lijevu nogu i na njoj ostati cijeli dan. A isto tako sam i čovjek koji se zna probuditi na lijevu nogu, a navečer već veselo poskakivati na desnoj! I utorak je bio jedan od tih dana: ništa, baš ništa me nije uvjerilo da bih veselo otišla na autobus, zabavljala se i vidjela Pearl Jam. Pa makar:
a) uz njih počela živjeti život, tada još tinejdžerica
b) mi je njihova prva ploča Ten jedna od najboljih uopće
c) smo zajedno s prijateljicom “žalile” kad se Eddie odlučio oženiti (kako smo smiješne mi curice!)
d) su svojom posljednjom pločom dokazali da su …jednostavno “IN”!
Nažalost, ništa od ovoga me nije dovelo u koncertno raspoloženje. Ali ponekad moramo napraviti i nešto što u tom trenutku možda uopće ne želimo… A kako bih samo bila glupa da nisam odlučila otići. Jer kasnije saznaš, iako ti se već tijekom koncerta činilo nekako sumnjivo dobrim, da si bio na njihovu najboljem koncertu u Europi! I tu dolazimo do toga zašto su Pearl Jam “in”: jer je samo iz Slovenije otišlo osam autobusa, jer su napunili dvoranu mladima i starima i dva sata ih nonstop zabavljali, i jer su uspostavili kemiju kakvu ne vidiš na svakom koncertu!
Ali vratimo se lijepo mom jutru na lijevoj nozi…
Priznajem da sam već zbog toga bila malo nezadovoljna što sam morala na autobus i otići na koncert sama. Ali nema veze! Kad smo se svi obožavatelji i znatiželjnici napokon okupili i posjedali na svoja mjestašca te bili točno prebrojeni pod budnim okom našeg čuvara Koncert Freaka, već je bilo veselo. Super društvo u autobusu (da budeš sam, to je najmanje čega se možeš bojati, pa čak i ako nisi mlada plavuša!), dobra organizacija, a već u autobusu možeš popiti koju čašicu crvenog. Priznajem, definitivno bolje nego autom. Ne brineš za benzin, ne brineš za cestarinu.. ništa! Piješ, zabavljaš se i uživaš. Kad smo stigli u Zagreb pred Dom Sportova, bili smo već svi veseli – ovako i onako! Puno autobusa, puno obožavatelja iz raznih krajeva i prava prava gužva prije nego što smo uspjeli ući u dvoranu. Ja sam završila u društvu jednog Nizozemca i dvojice dečkiju (pjevač i basist nekog još nepoznatog zagrebačkog benda) i zajedno smo se nekako progurali unutra.
I kad smo ušli… uf! Dvorana je bila puna do posljednjeg kutka i nije preostalo ništa drugo nego stajati. Pearl Jam odsviraju svaki koncert kao da im je zadnji, a ovaj put sam se uvjerila da je to doista tako. Nikakvog predbenda, nikakvog suvišnog pričanja, let’s go – glazba! Počeli su sa Severed Hand i nije bilo nikoga tko bi sjedio, stvarno! Svi, baš svi su stajali, pljeskali i, što je najviše iznenadilo, otpjevali su doslovno sve pjesme zajedno s Eddiejem! Sve, ne samo dva hita! Mogli smo čuti pjesme s raznih ploča, i s posljednje i s prvih. Mirne duše mogu reći da su Pearl Jam razbili dvoranu na zvučne komadiće i u ljudima probudili ono što inače ne pokazujemo. Da su nam sve dlačice bile na nogama, to se podrazumijeva… Ali ono najljepše bila je kemija, kemija koju su uspostavili s nama – mislim da im je svejedno kome sviraju: Indijcima, Mađarima ili vlastitoj braći – Amerikancima (vjerojatno ovima najmanje rado!). Fenomenalno je vidjeti osam tisuća ljudi koji prate, puste se odvesti u snove, i te večeri nitko nije bio ono što se čini. Ni Pearl Jam nisu bili ono što se čini. Eddie Vedder se potrudio i Hrvatima s papirića na polomljenom hrvatskom pročitao zahvalu za tako lijep prijem i tako postigao još veću euforiju naroda koji mu je jeo iz ruke. Uz stare komade, poput Alive i Even Flow, publika je doslovno poludjela. S pjesmom Black su nas potresli, a uz Jeremy su nam nostalgično orosile oči. A narod, gladan dobre glazbe, nadglasao je bend i sasvim je nevjerojatno kako su znali sve tekstove! I Eddie je dao riječ ljudima.. a ljudi su i uz nove komade poput World Wide Suicide i Army Reserve pjevali kao da pjevaju hitove stare najmanje nekoliko godina. Priznajem, koncert me odnio u visine! Pjevanje, ples i energija dobre glazbe – kako sam jutros uopće mogla razmišljati o tome da možda i ne idem! Vjerojatno je to do sada bio moj najbolji koncert, jer je sadržavao sve sastojke koji su bendu potrebni za žestok koncertni recept! Pred kraj je “frontmen” biserne džeme počastio Hrvate i njihovom zastavom, a što bi ih uopće moglo dovesti u još veću euforiju? Samo još Rockin’ In The Free World Neila Younga i potom Yellow Ledbetter. Meni je osobno nedostajala samo pjesma Garden.
Što da još kažem o koncertu Pearl Jam, koji su nadmašili sami sebe? Da im se od srca zahvaljujem na utorkovoj večeri, jer su u meni ponovno probudili sjećanja, ponovno pokazali kako je lijepo kad je svejedno tko si i odakle si… Ponajprije su pokazali da su bend kakav bi si čovjek mogao samo poželjeti. I iako ne žele biti komercijalan bend, komercijalno su rasprodali dvoranu. Komercijalni bendovi naime snimaju videospotove – oni ih ne (više). Komercijalni bendovi ne daju sve od sebe kao da sviraju prvi put – oni da. A komercijalni bendovi se ne bave samoubojstvima i incestom – oni se svakako bave. No posljednja ploča opet naginje velikoj prodaji… I otvara vrata u novi svijet – jednostavno nazvan “Pearl Jam”. Kao što je pjevala cijela dvorana:” I know some day you’ll have a beautiful life, I know you’ll be a star, but in somebody else’s sky!”
I uspjeli su da sam s lijeve prešla na desnu. Nogu naime!
Setlista
1. Severed Hand
2. Corduroy
3. Hail Hail
4. Last Exit
5. World Wide Suicide
6. Elderly Woman Behind The Counter In A Small Town
7. Given To Fly
8. Unemployable
9. In Hiding
10. Even Flow
11. Education
12. Do The Evolution
13. Jeremy
14. Army Reserve
15. Gimme Some Truth
16. Whipping
17. Life Wasted
—dodatak 1.—
18. Thin Air
19. Thumbing My Way
20. All Or None
21. Black
22. Wasted Reprise
23. Better Man
24. Porch
—dodatak 2.—
25. Blood(Atomic Dog)
26. Alive
27. Rockin’ In The Free World
28. Yellow Ledbetter
