Guapo, četiri jahača apokalipse u Beču (2008)

0 5

Mjesto: Arena / Beč / Austrija
Datum koncerta: 24.09.2008
Broj posjetitelja: 30
Cijena ulaznice: 8 i 10 €

Guapo su u Sloveniji nekim ljubiteljima glazbe već poznati, pogotovo otkako su u Ljubljani nastupili kao predgrupa za Fantomas. Ja sam ih upoznao čitajući razne članke u kojima su ih često uspoređivali s Magmom, Univers Zero, a i s King Crimson. I stvarno je tako, Guapo dosta toga uzimaju od tih sastava, a osobito je vidljiv utjecaj Magme, s moćnim bas linijama i hipnotičnim Rhodes električnim klavirom. Od Univers Zero i King Crimson (negdje u razdoblju Larks’ Tongues in Aspic) pak su preuzeli jezovite atmosfere.

Kod Guapa se jako puno vrti oko pijanista Daniela O’Sullivana, koji je svojim dolaskom u bend donio glazbi nešto više i izvukao ih iz potpune opskurnosti. Već prvi album koji su snimili s njim (Five Suns) podigao je puno prašine i još se i danas tretira kao njihov najbolji uradak. Dave Smith jedini je preostali izvorni član sastava i osobno ga ubrajam među najbolje suvremene bubnjare. Nakon odlaska Matta Thompsona (basist) dvojac albume snima sam (O’Sullivan je preuzeo dužnosti na basu i gitari), dok na turneje s njima putuju basist James Sedwards i Kawus Torabi.

I upravo su se u takvoj postavi Guapo nakon izdavanja ploče Elixirs (2008) zaputili na put po Europi. Kod njih je glazba uvijek u prvom planu, jer ljudi s turnejama ne zarađuju ništa i sviraju po malim klubovima. Vidi se da uživo sviraju isključivo iz ljubavi prema glazbi i svojim slušateljima.

Guapo sam prije ove turneje vidio samo jednom, prošle godine na festivalu Rock in Opposition, gdje su praktički pomeli sve ostale sastave, uz iznimku Faust, Present i Magme. Ovaj put ih nisam htio propustiti, a budući da imam orijentaciju zlatne ribice, morao sam se osloniti na dobru volju i prijevoz uvijek susretljivog biblijskog starca ekipe rockline, koji mi je ponudio udobnost četverokotača za put do Beča.

Put je protekao u tropskom pljusku, jesenskoj kiši, kako god hoćete, ukratko, bilo je turobno i mračno, idealno za apokaliptična i postapokaliptična razglabanja grupe Guapo. Put se unatoč pokušajima božanstava da narod spase dosadnih rock filozofa sretno završio, s tek par ožiljaka (ali to nije imalo veze s vožnjom), pa se tako nekako poslije osam pojavio dragulj austro-ugarskog carstva. Ili ipak ne? Nekoliko minuta kasnije, kad smo stigli na mjesto koncerta, shvatili smo da smo se zapravo vratili na početak puta, da smo napravili krug i završili na Metelkovi. Arena u Beču naime je na dlaku slična našoj Metelkovi i na nekoliko trenutaka bio sam skroz zbunjen jer sam mislio da sam u nekoj paralelnoj dimenziji.

Nakon nekoliko minuta traženja pravog kluba, ipak smo stigli na mjesto zločina i kao dva maratonca dopuhali u dvoranu, u kojoj su se opojni mirisi cigaretnog dima, znoja i još nekih drugih supstanci već dodobra izmiješali i hipnotizirali publiku.

Između Arene i Metelkove ipak postoji jedna velika razlika. Na mjesto smo stigli samo pola sata nakon predviđenog početka koncerta (što bi na Metelkovi značilo da do koncerta nedostaje još barem dobar sat) i koncert je već počeo. Guapo su već dobro zagrijali publiku.

Kad sam kasnije razmišljao koliko smo zapravo zakasnili, shvatio sam da zapravo nije bilo tako strašno. Stigli smo nakon uvodnog dijela Black Oni (2005), tako da nismo propustili ništa ključno. Guapo su upravo ušli u zamah, tek su počeli s najdivljim dijelom Black Oni, te epske i monumentalne tvorevine duže od četrdeset minuta. Ovaj put su nas, za razliku od festivala Rock in Opposition, počastili izvedbom cijele skladbe. U Francuskoj su odsvirali skraćenu verziju. Kad su počeli svirati i King Lindorm s novog albuma Elixirs (2008), pomislio sam da će popis skladbi biti identičan onome iz Francuske, no nažalost nisu odsvirali (barem) skraćenu verziju Five Suns (2004), moje najdraže Guapo kompozicije. Koncert je tako završio već nakon dobrih sat vremena, ali nema veze. Guapo su ostavili izniman dojam. Njihova je glazba stvarno nešto posebno i prepoznatljiva je već čim je čuješ. Te bas linije i Rhodes klavir ne bih mogao zamijeniti ni za što drugo. Ljudi imaju vrlo prepoznatljiv skladateljski stil i iako se u njihovoj glazbi primjećuju određeni utjecaji sastava koje sam spomenuo, vrlo su samosvojni i izvorni.

U usporedbi s tvorevinama koje se mogu čuti na njihovim albumima, Guapo uživo ispadaju znatno agresivnije, čemu dosta pridonose basist i gitarist, koji na albumima ne sudjeluju. Uživo su Guapo dakle puno divljiji u odnosu na ponekad gotovo komorne trenutke na studijskim uradcima. Čak su i mirniji i tiši dijelovi glasniji, a i skraćeni. Očito su Guapo skladbe za žive nastupe dodobra preradili i sve upućuje na to da su se jako potrudili. No nije im sve uspjelo onako kako bi željeli. Gitara povremeno, osobito u onim dijelovima u kojima je na albumu nema, zvuči pomalo izgubljeno i čini se kao da nije najbolje na mjestu, ali u nekim je dionicama upravo gitara ta koja diže temperaturu i dodaje onaj pravi rokerski žar. Guapo su posebno “zapalili” sasvim na kraju koncerta, kad su nekoliko minuta pokazali pravu avangardnu odiseju na samo jednom tonu. Par minuta praktički su držali samo jedan ton i akord, a tu i tamo dodali poneku improvizaciju na klavijaturama i gitari. Posebno se istaknuo gitarist, koji je metalskim rifovima konačno začinio sjajan nastup.

Guapo su tako ponovno dokazali da su uživo fantastični, a i njihovi su albumi izvrsni, samo treba znati da uživo nećeš čuti točno ono što je na albumu. I upravo je zato takve sastave dobro vidjeti uživo. Jer ti uvijek ponude nešto svježe što još nisi čuo na njihovim studijskim uradcima. Isto tako, smatram se počašćenim što mogu slušati tako majstorske glazbenike kao što su oni. Svi su redom majstori svog zanata i ne moraš ići na razne stadione i mega koncertne prostore da bi čuo majstore takvog kova. Ponekad ih možeš naći i u zadimljenom klonu Menze pri Koritu. Guapo sviraju glazbu s dušom i za dušu. Njihove avangardne tvorevine pune su ljepote, užasa, ljubavi, straha – odražavaju sve strane ljudske duševnosti. I sve to bez riječi. I takav sam ostao i sam – bez riječi. Samo još ovo: probajte Guapo, stvarno su čudesni.

Tekst: Rok Podgrajšek
Fotografije: Aleš Podbržnik

Setlista

1. Black Oni
2. King Lindorm

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići