Lokacija: Trst (Trieste) / Naima Club / Italija
Datum: nedjelja, 22.03.2015
Grčki gitarist Gus G. svoju je solo karijeru shvatio prilično ozbiljno. Prošlogodišnji album I Am The Fire (recenzija OVDJE) želi promovirati posvuda. Tako se Gus G. sa svojom pratećom ekipom zaputio i po Europi, a zaustavio se i blizu Slovenije, točnije u tršćanskom klubu Naima.
Gusa je na turneji pratila talijanska skupina Arthemis, koja iza sebe ima već nekih 15 godina kilometraže. U tom bi vremenu skupina vjerojatno mogla postići puno, ali nekako nije došla do neke prepoznatljivosti. Razlog je vjerojatno i u glazbi, koja nije ništa posebno, nego djeluje kao samo još jedan generični heavy/power bend, u kojem nažalost nema ničeg pretjerano zanimljivog. Skupini se doduše vidi da ima kilometražu, uigranost i komunikacija s publikom bili su solidni. Sama situacija s Arthemis bila je na trenutke već i komična, s pozerskim basistom koji je svojom svirkom htio biti zvijezda večeri. Od Arthemis bi se moglo očekivati više, ali s druge je strane dobro da postoje skupine uz koje možeš mirne duše na pivo.
Slika se popravila nastupom Gusa G.-a, koji je upravo na ovom koncertu zaključio svoju europsku turneju We Are The Fire. Gus je sa svojom pratećom postavom gotovo u cijelosti predstavio svoj aktualni izdanak I Am The Fire. Na vokalu ga je pratio iskusni Henning Basse, koji je s Gusom surađivao već kao turnejski pjevač u Firewind 2006. godine, a najaktivniji je bio u sastavu Metalium. Gus G. se u sat i pol više nego dokazao. Svakako je znao usmjeriti pozornost na svoje vještine. Nedvojbeno je riječ o vrhunskom gitaristu, koji se dokazao odličnim i iznimno preciznim sviranjem solaža. Nije ga omela ni ritam sekcija, koja je vjerojatno posrnula zbog lošeg zvuka na pozornici. Slaba karika bio je svakako basist, koji je imao loš zvuk, a i gitarske je linije ludog Gusa popriličnu pojednostavnio, što baca lošu sliku prije svega na Gusa. Za takve bi basiste bilo bolje da idu pozirati i svirati po jednu žicu u neki glam rock bend. Na bubnjevima se trudio mladi Johan Nunez, koji je s Gusom prije svirao u Firewind. Nunez je svoj posao odradio puno bolje od basista.
Gus naravno nije zaboravio svoju prošlost, pa je ponudio i skladbu Break the Chains sastava Dream Evil te World on Fire i instrumentalnu skladbu The Fire and the Fury sastava Firewind, koji bi navodno još i danas trebao biti aktivan, ali kada će ga Gus oživjeti, još nije poznato. Naravno, došao je i trenutak kad je na pozornici ostao samo Gus i opet dokazivao da su njegovi brzi prsti vrlo precizni. U svoj je repertoar skupina uključila gotovo cijeli album I Am The Fire, koji se doduše još nije dobro primio, ali sama glazba sa zarazno pjevljivim refrenima više je nego očito stvorena za sing along publiku, koja ovaj put nije baš surađivala. Nakon pauze Gus G. pozvao je na pozornicu još pjevača i gitarista sastava Arthemis, s kojima su zajedno odsvirali obradu Led Zeppelin, Whole Lotta Love. Tu se naravno pojavio osjećaj da je Gus htio još posljednji put podići publiku na noge izlizanom obradom, čime je sve zajedno dobilo dojam birtijske zabave. Za sam kraj dodao je još Crazy Train Ozzyja Osbournea, što je bio logičan izbor s obzirom na to da je Gus svirao na zadnjem albumu Ozzyja i time pokazao svoju lojalnost samom Ozzyju.
Gus G. je unatoč lošem ozvučenju i monotonoj rasvjeti više nego dobro odradio svoj nastup, ali bi se nedvojbeno moglo poželjeti još koju Firewind skladbu. Kako izgleda, na oživljavanje Firewind morat će se još malo pričekati, Gus je naime nedavno najavio da već radi na novom solo albumu.
autor: Primož Novak
fotografije: Aleš Podbrežnik
