Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Pestilence
Izdavač: Hammerheart Records
Izlazak: 2018
Trajanje: 39:16
Ocjena: 3.5/5
Pestilence su još jedna postava pionirskog kova koja je na prijelazu iz osamdesetih u devedesete posve prirodno prešla sa sviranja thrash metala na sviranje nečega što je kasnije postalo death metal. Dakle, nesvjesno su su-utemeljili i su-osnovali novi žanr, tako da su tehnički furioznom kompleksnošću odveli postojeći glazbeni ekstrem u novi ekstrem, nakon čijeg rođenja metalski svemir nikad više nije bio isti kao prije. Pestilence su se cijelo vrijeme hrabro razvijali i sa svakim novim albumom gurali svoj razvoj na novu, višu kvalitativnu razinu, a njihov svjež i izazovan stil bio je velika kreativna inspiracija i drugim grupama. One su slijedile Pestilence, a death metal žanr doživio je u devedesetima korjenit razvojni zamah. Izvanrednim albumom »Spheres« ta se rapidna evolucija Pestilence iznenada zaključila, a grupa je otišla na dulju kreativnu stanku. No 2009., 2011. i 2013. uslijedili su novi albumi koji su se mogli pohvaliti zlokobnom brutalnošću, a jednako tako hrabro su težili tehničkoj kompleksnosti, bili su opterećeni i vrlo modernim zvukovnim izričajem, gdje su Pestilence iznenada počeli posezati čak i za osmerožičanim veslima, izrazito nižim ugađanjem, odavde dalje nije daleko ni zvuk rifa koji zaudara po »djent-u«… Dakle, u tom se smislu pokazalo da se grupa koja je nekoć bila uzor drugima počela nadahnjivati onime što su stvorile grupe koje su se izvorno nadahnjivale Pestilence. Je li moguće da su Pestilence evolutivno previše “old school” da bi se bavili modernom zvučnošću i novim stilovima u ekstremnoj glazbi? Isplati li im se to uopće? Razmišljanje je sasvim na mjestu, jer riječ je o pionirskoj grupi kojoj ne treba oponašanje drugih.
Novim albumom, koji nosi ime »Hadeon«, bend je namignuo svom pretku. Ne posve thrasherski, ali ipak te »Hadeon« odbaci natrag na album »Testimony of the Ancients«, a ako tražiš poveznice odavde nadalje, radije istražuj u smjeru albuma »Consuming Impulse«, nego obrnuto, prema »Spheres«.
»Hadeon« je old school death metal. Više od toga ne ide. Mameli je htio izbaciti iz sebe death metal album stare škole i to je i napravio. Primordijalni rifovi koji istražuju thrash metalsku praintformaciju. A da bi bio uvjerljiv u podgrijavanju stare juhe, dobro je imati uz sebe zvukovnog majstora koji je zapravo preživio sve ere metala, perfekcionist je i točno zna kako rekreirati zvuk stare škole da zvuči svježe i zarazno u 2018. To je Dan Swano, koji se pobrinuo za završni mastering zvuka. S njim ne može poći posve ništa po zlu. »Hadeon« se može pohvaliti izrazito staroškolski nabrijanim death metalskim riffanjem, a vrlo važnu ulogu u vraćanju grupe korijenima odigrao je i stil bubnjanja novog člana grupe, rumunjskog glazbenika Septimiua Hărşana, koji je iz drugačijeg tijesta od svog »modernog« prethodnika Davida Haleyja. Mamelijevo grcanje grabi totalno! Svi instrumenti i vokal savršeno su kontrastirani, a slika zvukovne produkcije vrhunska je. »Hadeon« odlično grabi. Od prve do posljednje sekunde. Pravovjerno staroškolski deathmetalski.
Unatoč tome, stvar treba uzeti s malom rezervom. Dakle, “Hadeon” je vrlo dobar novi album grupe. No nije sudar stare škole death metala s tehnički kompleksnim avanturizmom koji bi poslužio novim evolutivnim bljeskom grupe, što su inače »mokri snovi« svih ljubitelja starih Pestilence. Zapravo je koncizan i posve promišljeno odmjeren korak grupe u prošlost. Radije prema svetoj jednostavnosti nego prema eksperimentalnom čudaštvu. U izražajnim okvirima današnji Pestilence biraju artističke poteze u kojima im je najudobnije i koje najbolje svladavaju. A to još ne znači da ne mogu drugačije i da u toj drugačijosti ne bi bili jednako uvjerljivi, ako ne i uvjerljiviji. Bez obzira na to što album ne donosi potresne udare u artističkom smislu, taj je udobni i sigurni artistički korak, usmjeren u prošlost, očito u ovom trenutku za grupu od velikog značaja. Znaš već. Ponekad moraš napraviti korak unatrag da bi onda mogao napraviti dva koraka naprijed. Upravo taj artistički odstrel u zlatno doba negdje između albuma »Testimony of The Ancients« i »Consuming Impulse«, daje grupi čvrstu platformu da sljedećim albumom učini ono što je učinila primjerice s nezaboravnim »Spheres«. Izazvala ne samo sebe, nego cijeli metalski svemir. Postići raskorak između »Hadeon« i nasljednika izrazito jedrovitog artističkog otklona. Međutim, nasljednik mora posegnuti za većom mjerom hrabrog eksperimentiranja, to jest »progresivnog«, recimo radije eksperimentalnog avanturizma, koji će ujedno razveseliti slušatelja i zbog veće doze tehnički kompleksne nezauzdanosti. Nakon što su Pestilence kod sebe pronašli tipku »reset«, ostaje samo jedno. Da, uz nasljednika albuma »Hadeon«, pustimo se iznenaditi.
Še ova refleksija. Ako si nakon rotacije albuma »Obsideo« vrtio samo stare albume Pestilence i nikad ti više nije palo na pamet da bi »Obsideo« ikad više slušao, nakon »Hadeon« moći ćeš ponovno zavrtjeti »Hadeon«, a ako budeš vrtio stare albume Pestilence, neće ti biti čudno ako s njih pređeš na rotaciju albuma »Hadeon«.
Još ovo. Spomenimo da na albumu »Hadeon« basira i naš slovenski glazbeni as i basist Tilen Hudrap (Vicious Rumors, Paradox), koji je na albumu »Hadeon« doprinio svojom autorskom skladbom Subvisions. S obzirom na to da je autor ostalih skladbi šef grupe Mameli, njegovo povjerenje u Tilenove sposobnosti dodatni je dokaz koliko je basistovo majstorstvo cijenjeno kod novih Pestilence.
Postava
Patrick Mameli – gitara, vokal
Santiago Dobles – solo gitara
Tilen Hudrap – bas gitara
Septimiu Hărşan – bubnjevi
Produkcija
Patrick Mameli
Popis skladbi
1. Unholy Transcript (01:54)
2. Non Physical Existent (03:28)
3. Multi Dimensional (03:14)
4. Oversoul (03:21)
5. Materialization (02:54)
6. Astral Projection (03:41)
7. Discarnate Entity (03:33)
8. Subvisions (01:16)
9. Manifestations (03:28)
10. Timeless (02:45)
11. Ultra Demons (03:13)
12. Layers Of Reality (02:39)
13. Electro Magnetic (03:44)
