Izvođač: Drinkers, The
Izdavač: Multi Records
Izdanje: 2007
Ocjena: 3.5/5
Aleluja. Dugo je trajala “Prohibicija” (2003) za naše poznate prve rock n’ roll alkoholičare. S nama je dakle prvi “come back” album klenih punk rock n’ rollera The Drinkers. s novim pojačanjima. Prvi je Matjaž Živkovič! U domaćim krajevima svima poznati Maki. Drugi je dodatni gitarist (da, The Drinkers su opet kvintet) Simon Kavšek s umiljatim nadimkom Koza. S Kozom i Makijem, The Drinkers su opet učvrstili kreativnu jezgru grupe, koja donosi ideje za skladbe. Čak je i naslovnica “Hajdi” posvećena pojačanjima. Idilični alpski pašnjak s mliječnom curicom na naslovnici, koja nosi Makijev namrgođeni “bejbifejs” u društvu stada koza s licima ostalih članova sastava. Ni bačve vina s etiketom o teoriji pivolucije čovjeka ne nedostaje na njoj!
Dvije gitare dakle. Zaokret prema tvrđem zvuku probuđenih pivopija? Svakako! “Hajdi” je tipičan The Drinkers album. Tko voli njihov alko rock, s “Hajdi” će se odmah na&ci na istoj valnoj duljini. Nabijen je osnovnim nasljeđem grupe. Budi direktan i jednostavan. Time su The Drinkers uvijek djelovali uvjerljivo. Na prvo slušanje krajnje zafrkantski, s utoliko ozbiljnijim i stvarnijim konačnim efektom, koji dečki ostavljaju slušatelju.
Album je pun svježih ideja koje pozivaju na novu opću alkorevoluciju. Otvara ga zarazno navijena Hura, koja se po tipu osnovne gitarske fraze (da ne koristim stalno stranu riječ “riff”) približava elementima thrash metala, a najveći je krivac za to “beat” koji diktira ritam sekcija, koja je ovaj put metalska. Riff predrefrena postavljen je tako da bi se iz njega mogao izvesti nastavak prema refrenu “Ride The Sky” sastava Helloween, paralele su moguće čak i s njemačkom thrash tradicijom raznih Sodom, Destruciton, riff može privući pozornost i ljubitelja američkog old school speed metala predvođenih raznim Liege Lord, Agent Steel i sl… I The Drinkers ne bi bili The Drinkers da nakon tog riffa ne bi odvezli refren u pravi “hura, hura, hura” pivski valcer. Brige više nema u nastavku. Ne. The Drinkers nisu postali metalci.
Tekstovi se doslovno natječu u svojoj smiješnosti, no u toj smiješnosti imaju nevjerojatno puno istine, što je ujedno i osnovna svrha glazbenog izražavanja The Drinkers. Pa oni su rock n’ roll buntovnici. I to s još uvijek vrlo svježim, iskričavim mozgom, mozgom s kratkim vremenom aktivacije. Album naravno ima punu dozu bučnog rock n’ rolla, s razglašašenim punk ukrašavanjem, što od grupe i očekujemo. Jedan od najzgodnijih dokaza te The Drinkers dosjetljivosti je skladba Nočem na Evrosong, kojom su se The Drinkers čak provokativno kandidirali na izboru. “Nočem na Evrosong, ker sem brez idej” stih je koji kaže doslovno sve! U šus refrena izvrsno je utkan prijelazni balkanski trubački ukras, koji dečki prekodiraju u upotrebljiv jezik gitare, kojim dodatno začinjaju skladbu. Tako posve jednostavnim trikom dečki dokazuju da im je veličanje minimalizma u glazbi sasvim prirodno. A ako ti to polazi za rukom, onda punk buntovništvo doista može biti najautentičnije iskustvo. Klub Anal s Maiden tercama na rok n’ roll podivljaloj vožnji novi je takav “podmukli” trik, a s druge strane Maki svojim snažnim, hrapavim vokalom slušatelja dovodi do nesvijesti od smijeha kad ovaj shvati da se priča vrti oko okupljanja gejeva u svojoj omiljenoj rupi, ili si zamislite posve nedužnu osobu koja ništa ne sluti, recimo isprva pijanog muškarca, koji nakon otrježnjenja više nije posve siguran što se sve događalo preko noći iza njegovih leđa (Je li ga možda “fasal” odostraga?).
I ostali je materijal odvoz u sličnoj frekvenciji, bilo da je riječ o naslovnoj pjesmi, još jednoj zgodnoj zafrkanciji u skladbi Vreme, drugoj u Stari mož i trećoj u Bife. Jer Tine rine, dečki žele zgodno spajanje rock n’ rolla s reggae glazbom, što još jednom izvrsno funkcionira. A ipak se album kod skladbe broj 8 naglo smrači, kad The Drinkers oriču priču o djevojci koja radi u Livarni i za preživljavanje nudi dodatne usluge muškarcima. Zaustavimo se još kod posljednjeg komada albuma, točnije posvete ponovno aktivnom sastavu Niet, grupi s The Drinkers gitaristom Robertom Likarjem, kojem su The Drinkers udahnuli nešto više gitarske buke na čvrstom rock n’ roll podvozju kompaktne ritam sekcije Mutvar/Milavec.
Budući da smo na novi album sastava čekali nešto dulje, i dečki su imali više vremena za ideje. Smještanje Makija u sastav super je odluka. Čovjek nije samo karizmatičan, nego ima za The Drinkers odličnu boju glasa, koja vozi sirove pijanačke zavoje, ili obezvrijeđeno buntovniški urla. Snažno i autoritativno. Namjerno razglašašavanje stihova za The Drinkers je ionako zahtijevana nužnost! Integracija još jednog gitarista donosi, kao već spomenuto, još više buke na “Hajdi” i širi mogućnosti za razvojni dijapazon grupe u budućnosti. Više glava u pravilu donosi i više ideja u grupu. Osobno snažno podupirem zaokrete grupa u “tvrde vode”. Buke u rock n’ rollu naime nikad nije dovoljno. “Hajdi” je još jedan autentični rock n’ roll album, kakav producira samo najhrabriji bendovi. The Drinkers s njim djeluju iskusno, zrelo i neopterećeno. The Drinkers su na njemu opet silno zabavni, osjeti se da se u grupu vratio zalet. Očekujte nove padaline u grlu! .Naslućujem naime da na njegova nasljednika neće trebati dugo čekati. Što više o novom albumu grupe The Drinkers “Hajdi” (2007), možete pročitati u RockLine intervjuu s pjevačem Matjažem Živkovičem Makijem.
Postava
Matjaž Živkovič Maki – vokal
Robert Likar – gitara, prateći vokal
Simon Kavšek Koza – gitara, prateći vokal
Miro Mutvar – bas gitara
Roman Milavec Macho – bubnjevi
Produkcija
The Drinkers
Popis skladbi
01.Hura
02.Stari mož
03.Tine rine
04.Nočem na Evrosong
05.Klub Anal
06.Hajdi
07.Vreme
08.Livarna
09.Bife
10. Lep dan za smrt
Trajanje albuma: 35.37
