Izdavač: Insideout Music
Datum izlaska: 24. 7. 2020.
Produkcija: Adam “Nolly” Getgood
Trajanje: 51.54 min
Žanr: Progressive Metal/Progressive Rock
Ocjena: 9.5/10
Haken su jedna od onih grupa koje nekako premošćuju progresivni metal starih vremena i vrlo slikovito ga vežu sa suvremenim trendovima postmilenijskih metal podžanrova. Zapravo, vrli su Britanci postali jedni od središnjih protagonista tog trenda, koji već poprilično dugo oduševljava spoznajom da se evolucija rock and rolla još davno nije zaključila. Uz Haken postoji cijela hrpa grupa razasutih po kontinentima planeta (osobito Australije i Sjeverne Amerike) koje se neopterećeno nabacuju žanrovskom fuzijom, a istodobno razvijaju progresivnu avanturističnost, koja je stalno poduprta zapanjujućom tehničkom izbrušenošću i kompleksnom strukturiranošću. Haken – kao Britanci, na trenutke još uvijek djeluju primjetno tradicionalno, no ipak ih se bez većih poteškoća može pridružiti glasnicima nove generacije stvaranja progresivnog metala, koja upija, među ostalim, i »breakdown« elemente metalcorea, kao i izlete u modni zvuk »djent« struganja.
Dakle. “Virus” je zapravo album koji je počeo nastajati u vrijeme snimanja prethodnika “Vector”, jer su Haken u početku željeli izdati dvostruki album. Oba su međusobno povezana, pri čemu je “Virus” zapravo vizionarski album. Naslov je odabran prije nego što je itko uopće govorio o ikakvoj pandemiji Covida-19. Virus i viroza u polazištu su vezani uz samu društveno-kritičnu notu koju album nosi. “Virus” je zapravo otisak moralnog raspada ljudskog društva. Kao i čovjek, ponaša se i virus. Bez podređivanja zakonima ravnoteže u ekosustavima. I tako uništava sve pred sobom dok mu ne ponestane hrane i prostora. Zatim uništi još i samoga sebe. Haken su na naslovnici upotrijebili onaj invazivni stadij bakteriofagnog tipa virusa, koji među tipovima virusa na pogled djeluje najviše »vanzemaljski«. Skupina virusa u koju spada, među ostalima, i Covid-19 previše je nalik »cvjetači«, a to ne ide u metal.
Novi je album ipak znatno drukčiji od prethodnika »Vector«. Ponajprije je još konciznije, jer u uzimanju odnosno odmjeravanju artističkih koraka i poteza djeluje još promišljenije, u smislu postizanja veće kompaktnosti. To znači da su »nažiganje« s jedne strane i sofisticiranost s druge strukturiranije raspoređeni na albumu nego što su to Haken činili u prošlosti. U prvih pet skladbi može se osjetiti želja grupe upravo za tim da svoju glazbu predstavi na konkretniji i kompaktniji način. Ne nužno, jer su progresivci, a ipak. Taj je osjećaj prisutan. U aranžiranju dakle »pregledniji« nego ikad prije u karijeri. Budući da su Haken od glave do pete progresivna grupa, svoje eksperimentalne vještine i vrline u pogledu progresivnog purizma prvenstveno su usmjerili u odličnu i silno ambicioznu epsku suitu, koja traje 17 minuta i sastavljena je od pet dijelova. U tom je pogledu riječ o nečemu najboljem što su Haken do danas stvorili. Ne zato što je duga. Jednostavno je ‘flaster’ za sve vas koji ćete i nakon ovog albuma radije ostati s Haken u eri albuma »The Mountain« (2013). Ta duga skladba pod nazivom Messiah Complex nastajala je naime na turneji s Devinom Townsendom. Dečki su taj komad, komadić po komadić, pisali dok su se vozili autobusom od mjesta do mjesta. U dijelu autobusa koji je čak prilagođen snimanju ideje su pretočili u demo skicu. U toj je skladbi sabrano sve što poznajemo pod imenom Haken. Izazivaju artistički domet teško nadmašivog »The Mountain«. S hrpom trenutaka slikovito atonalne naravi, što ih ponovno smisleno povezuje s trikovima dobre stare škole pionirstva sastava King Crimson i Gentle Giant, a istodobno taj element, uklopljen u izrazito mračnu narav skladbe, stvara osjećaj kaotičnosti, gdje kombiniranje zapanjujućih odstrijela u tehničku bravuroznost, kreposno dozirano poliritmijom i sinkopiranošću ritam sekcije, neprestano oduševljava, zabavlja, zaposljava slušatelja i ne daje mu disati. Messiah Complex je skladba koja u uvodnom prvom dijelu (Ivory Tower) asocira na utjecaje Dream Theater, a razvijena melankolija zbližava Haken s melankolijom Soena i Opetha.
Uigranost je izvanredna, percepcija briljantna, a bend je novim albumom ponovno dokazao da artistički sazrijeva i na individualnoj i na kolektivnoj razini. Prednost Haken je u tome što je riječ o kolektivu izvanrednih glazbenika, što razvijaju jasno uočljiv eklekticizam, što su novim albumom stvorili glazbu koju prije toga nisu ponudili svojoj publici, a pritom su u svemu zadržali svoju jedinstvenu glazbenu bit i karakter. Ponašaju se 100% Hakenovski i uživaju u svojoj koži. Album je inače često vrlo dobro uravnotežen između muzikalno kompaktnije definiranih pasaža i tehnički kompleksnijih dijelova, pri čemu ne izostaje ni nešto silno ugodno škakljivih umetaka idejne luciditeta koji zabavljaju. To je album koji i dalje na svakom koraku iznenađuje svakog zahtjevnijeg slušatelja i oduševljava ga, jer je i dalje dozirano ugodnom mjerom nepredvidivog razvoja događaja. To znači da je i album »Virus« potrebno poslušati više puta da se (barem približno) slegne u uši.
Zapravo je zanimljivo to da je Ross Jennings isprobao nekoliko vokalnih trikova koje baš nije bilo moguće očekivati. Ako u petom dijelu suite Messiah Complex pod nazivom Ectobius Rex njegove vokalne linije muzikalno posebno rado podsjećaju na one Dereka Shulmana od prije gotovo pedeset godina, u skladbama kao što je Invasion pristupio je znatno atraktivnije suvremeno, u stilu nekih Leprous i/ili Caligula’s Horse. Tako kompaktne i »radiju prijateljske« skladbe kao što je Canary Yellow Haken u karijeri još nisu stvorili. Album se otvara masivno. Zlokobno, s invazivnom prodornošću »po-thrashirano-metalskog« fraziranja i osjećajem bliže se apokalipse. To je skladba Prosthetic. »Viroza« već uvodno »robotizirano ljudski lišava« posljednje ostatke zdrave misaonosti čovječanstva, koje tako uniformno tone u distopijskom svijetu bez boje, mirisa i okusa. Prosthetic je lud i bestijalno otvarajući komad, fenomenalno križan s otrovnom thrashy nakostriješenošću gitarskih fraza i šaljivo razlomljenim ritmovima, koji razvijaju kontrastnu kulisu skladbi i razvijaju ono što tražimo kod Haken. Izuzetno progresivnu narav jedinstvenog formata, kakvu poslužuje samo ova grupa. Jennings si već u njoj izigra dovoljno manevarskog prostora za muzikalni refrenski napjev. S obzirom na to kako se brzo okrene već desetminutna skladba Carousel, to je samo dokaz koliko su dobro strukturirane skladbe u smislu spajanja dvaju osnovnih pristupa komponiranju. Kompleksnosti i muzikalnosti. Kad je komad dug i brzo se »okrene«, onda je progresivni rock i/ili metal sastav svoju artističku misiju odradio s velikom odlikom i isporučio svoju ekspresivnu bit. Haken to preko albuma »Virus « fenomenalno uspijeva.
Vrijeme je da zaključimo recenziju, jer je već odavno predugačka. Kao što rekoh. “Virus” je dakle nedostajući dio slagalice, koji je sada zajedno s »Vector« ispričao sve o tome tko je ‘kralj žohara’ (referenca leti na skladbu takvog naslova s albuma »The Mountain«). Bend je s »Virus« otvorio nove razvojne nastavke za buduće artističke pothvate. Vrlo je vjerojatno da će Haken u budućnosti razvijati skladbe s još više kompaktnosti i muzikalno prijateljske naravi te stilom koji će u slušanju biti prije pristupačan, no grupa istodobno time neprestano jača svoj jedinstveni artizam i zrelo ga neprestano njeguje i nadograđuje. To je garant da takva grupa jednostavno ne može razočarati. Zato je »Virus« opet drukčija priča s obzirom na prošle albume i, iznad svega, briljantna priča. »Vector« je bio priča o rođenju, rastu i razvoju, »Virus« je pak njegova suprotnost. To je priča o ne baš časnom posljednjem krugu ere čovjeka.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Prosthetic
2. Invasion
3. Carousel
4. The Strain
5. Canary Yellow
6. Messiah Complex pt. I: Ivory Tower
7. Messiah Complex pt. II: A Glutton for Punishment
8. Messiah Complex pt. III: Marigold
9. Messiah Complex pt. IV: The Sect
10. Messiah Complex pt. V: Ectobius Rex
11. Only Stars
Postava:
Ross Jennings – vokal
Charlie Griffiths – gitara
Richard Henshall – gitara, klavijature
Diego Tejeida – klavijature
Conner Green – bas gitara
Ray Hearne – bubnjevi
