Nastupaju: Serious Black / Battle Beast / HammerFall
Lokacija: Graz / Orpheum Teater / Austrija
Datum: petak, 21.02.2020
Godine 1997. izašao je album »Glory To the Brave«, koji je u to vrijeme bio jedan od najvažnijih dokumenata kojim su se silnice u tadašnjem dometu glazbene grane, odnosno u živahnom zamahu žanra »metal«, ustalile u ravnoteži. Taj je album naime najavio višegodišnji uspon power metala, a istodobno su izdavačke kuće otvorile vrata sastavima koji su crpili inspiraciju iz klasičnih (muzikalnih) dana metala (osamdesete) i izmicali se pomalo prožvakanom »traženju agresije u polutonskim rješenjima«. To je omogućilo i reaktivaciju starih heavy metalskih sastava, koje je u to vrijeme sve veći pomak u ekstremne žanrovske sfere metala, gdje je pozornost preuzimao procvat tada relativno mladih žanrova black i death metala, zapravo na nekoliko godina izbrisao sa scene.
»Glory to the Brave« naime je prvijenac švedskih HammerFall. Ostalo je povijest. No, sastav je od tada redovit pratitelj power metalske scene i redovito izdaje albume, iako je žanr već dulje vrijeme potisnut na rub zanimanja masa. Pa ipak. HammerFall ostaju cijenjena i poštovana metalska utvrda i nakon 25 godina djelovanja i još uvijek pune dvorane za nekoliko tisuća ljudi. Iako se evolucija sastava zaključila nekako izdavanjem albuma »Crimson Thunder«, danas to više nije ni bitno, jer HammerFall polako prerastaju u niz legendi, makar se već dulje vrijeme osjeća da recikliranje njihove formule djeluje pomalo otrcano, a ekipa tu artističku ustajalost, koliko-toliko (osobito posljednjih godina), krpa i povremenim trikovima »samoparodičnosti«, što je uvijek zahvalan i paljiv trik.
»Dominion«, to je novi album sastava, ponovno izdan za austrijsku etiketu Napalm Records (RockLine recenzija TUKAJ), tako je sastav odveo na novu turneju. U sklopu nje zaustavili su se blizu nas. U Grazu. A tamo nema ljepše dvorane od Orpheum Teatera, koji posljednjih godina po pitanju rock i metal događaja ostaje posve neiskorišten. Ne znamo što je uzrok, no HammerFall su bili jedni od rijetkih izvođača kojima je i u sklopu prošle »Built to Tour« turneje 2017. godine ondje uspjelo nastupiti (RockLine recenzija koncerta TUKAJ!). Zašto i ne? Jer su u Orpheum Teateru nastupili više puta, primjerice i 2001. i 2003. No to su bila ružičastija vremena.
Ovaj su put HammerFall za predgrupe izabrali njemačke power metalce Serious Black, koji su 2015. otvarali koncerte na HammerFall turneji (RockLine recenzija koncerta iz Graza (PPC), od 09.02.2015. TUKAJ), kada su predstavljali album »(r)Evolution«, te vruće finske power metalce Battle Beast. Točno u osam navečer prvi su na pozornicu stupili Serious Black. Riječ je o kvartetu iskusnih glazbenih mačaka koji su se, bez obzira na mlađi staž djelovanja sastava, prije toga godinama kalili u raznim postavama, što su dokazali i ponovnom izvedbom svog materijala. Inače djeluju s novim albumom, upravo objavljenim »Suite 226«, kao kvartet, a od 2017. im na koncertima kao peti član pomaže cijenjeni gitarski čarobnjak i virtuoz Christian Münzner. Uz njegovo ime ubacit ću samo dva imena. Alkaloid, Obscura. Odavde nadalje ne treba otkrivati toplu vodu. Bend je imao na raspolaganju pola sata nastupa. I to je vrlo spretno i iskusno unovčio. Odličan zvuk od prve do zadnje sekunde nastupa i vrlo vješto iskorištavanje raspoloživog prostora. Odlična uigranost i neprestana, to jest vješta, interakcija s publikom. Švedski vokalist zabavnog umjetničkog nadimka Urban Breed općenito se smatra dugoprugašem svoje vrste, što se druženja s HammerFall tiče (2009. je kao član sastava Bloodbound pratio HammerFall (uz njih su bili i Sabaton) kada su nastupali po Europi, među ostalim i u Mariboru – RockLine recenzija koncerta TUKAJ). Vokalist je doduše izgubio nešto visine, ali to je pravilo i to jednostavno dolazi s godinama, no njegov vokal i dalje vrijedi za iznimno prodoran i autoritativan. Mario Lochert, basist i vođa sastava, budno je bdio nad djelovanjem drugova, Dominik Sebastian i Münzner nekoliko su puta izmijenili desnu i lijevu poziciju, s gitarama se teatralno postavili rame uz rame i demonstrirali gitarsku uskladenost, pri čemu je u sjajnosti dakako prednjačio Münzner. Zapravo su Serious Black jednostavno i u skladu s očekivanjima odsvirali koncert na visokoj razini, jer (ništa manje) jednostavno, neprestano puno koncertiraju.
Battle Beast su vrlo privlačna finska powermetalska melodična utvrda. Element muzikalnosti u finskoj je verziji power metala zapravo gotovo najzaraznij i već pomalo pretjeran kad ga usporediš bilo s verzijama žanra drugih skandinavskih zemalja (Švedska), bilo općenito njemačkih i američkih sastava, no pritom ne ispada tako naivan kako to uspijeva talijanskim postavama. Finska je oduvijek njegovala u power metalu iznimno prodornu muzikalnost i pompoznost. I to sve od Stratovarius nadalje. Sekstet ima vani novi album »No More Hollywood Endings«, koji je doživio i obilnu predstavu u Grazu. Glavna i središnja figura jest i ostaje dakako stasita i nabrijana vokalistica Noora Louhimo, koja je kroz tri četvrt sata svojom karizmom i energičnošću konkretno dominirala na pozornici. Ne samo zbog same odjeće, odnosno teatralne našminkanosti s kojom bi lako postala Luciferova nevjesta, nego jednostavno. Pečatnom prodornošću svoje interpretacije i eksplozivnog pjevanja. Čak i rješenja koja u inače powermetalskoj iskaznici crpe inspiraciju iz pop kozmetike osamdesetih, što su ne tako davno dodatno potencirali njihovi kolege, odnosno mlađi klon, odnosno »izvedenica« Beast In Black, preko svih granica, Noora na pozornici prikriva perjanom lakoćom. Jednom oznakom. Pjevačica je superiorno odlijepljena. Taman koliko treba. I to je glavni adut sastava, da održava zanimljivost kroz koncertni nastup, kad se inače kreće kroz već pomalo istrošenu idejnu reciklažu, ali sa zavodljivim i pompoznim vrhuncima u pjevnim refrenima koji, kao što rekoh, snažno vuku na pop osamdesetih. Takav dojam možda izaziva i jedan od braće Björkroth, koji se marljivo drži upotrebe sintisajzera opasanog preko ramena (ne znam je li hrvatski već izumio prijevod za »keytar«?). Čak i osjećaj parodičnosti, što je sve češća pojava u post-milenijskim powermetalskim postavama. Prvi su to otvoreno počeli Sabaton, a trik se posljednjih godina primio čak i kod HammerFall. No, vratimo se Battle Beast. Klavijature se tijekom koncerta gotovo nisu čule, a i solo gitara mogla je biti nešto glasnija u miksu. Kako god, Noora je spasila sve! Naime, nevjerojatna je i pravi magnet koji skupini osigurava neprestanu scensku atraktivnost. To nije sve. Tome doprinosi visok prinos pompoznosti sastava pri samom strukturiranju skladbi s vrhuncima u, kako rečeno, iznimno pjevnim refrenima.
HammerFall uvijek priskrbe iznimno scensku pozornicu koja prati njihove turneje. Svaka je drugačija. U suzvučju s aktualnim albumom. Ni ova nije bila drugačija. S obveznim golemim podijem na kojem su gotovo pod nebom stajali Wallinovi bubnjevi i dvjema stazama koje su s lijeve i desne strane vodile od pročelja pozornice na vrh tog podija. Postava se s Wallinom na bubnjevima napokon opet ustalila. U ekipi ostaju dvije nezamjenjive figure! Prva je gitarist Oscar Dronjak, druga pjevač Joacim Cans. Tu je izvorni basist Fredrik Larsson i izvanredni gitarist Pontus Norgren, koji svojim neosporivim vrlinama, uvijek zahvalno vuče iz »kaše« inače ikonskog mršavog dugajlije na svojoj lijevoj strani, a to je dakako Oscar Dronjak.
Zapravo je na koncertu HammerFall najzanimljivije pratiti repertoar. Koliko će biti starog, a koliko novog. Nešto zvučnih kulisa dakako je snimljeno, što je stalnica, a inače bend »stoji«. Rutina, samopouzdanje, iskustvo. Jednostavno. Promašaja ovdje nema, niti su dopušteni. Otvaranje je, kako se i očekivalo, isporučilo uvodni tornado koji je preko novih Never Forgive, Never Forget i One Against the World kulminirao u kultnoj Heeding The Call. Joacim Cans bio je doduše nekoliko puta nešto prenizak (refren The Way of the Warrior), ali treba mu gledati kroz prste jer se u to doba turneje borio s upalom grla. U točkama poput Any Means Necessary imao je priliku ohladiti glasnice. Last Man Standing već je dulje vrijeme stalnica repertoara, kao i tzv. instrumentalni medley, koji je ovaj put naglasak imao na sviranju fraza s albuma »Renegade« (bend obilježava 20. obljetnicu izlaska albuma). Iznimno lijepo iznenađenje u tom smislu isporučuje fenomenalna The Way Of the Warrior, koja je jedan od vrhunaca kultnog albuma »Renegade«. Bend nije zaboravio u završnom stampedu uz Last Man Standing isporučiti još jednu od najboljih skladbi svoje karijere, Where Dragon Lies Bleeding, a regularni dio predvidljivo zaključio s Let the Hammer Fall. Dodatak je isporučio nešto slabiji izbor od očekivanog i zato nije posegnuo za onim definitivnim vrhuncem, što bi lako mogao da su se HammerFall konkretnije osvrnuli po repertoaru prva četiri albuma. Bend ga je otvorio pompoznom i gotovo samoparodičnom Hammer High, nakon koje je uslijedio izniman gitarski uložak Pontusa – on bi zaslužio barem deset minuta sviranja, a bend je s tog solo uloška uskočio u još jednu i ukupno treću novu skladbu, te večeri »propuštenu« (We Make) Sweden Rock, koja je jedan od nosivih singlova novog albuma. Svakako su HammerFall svoj novi spektakularni nastup morali zaključiti samo na jedan način. Da publiku dovedu do vrelišta i da se uz Hearts on Fire posljednji put u ognjenim jezicima zapale baš sva srca dupkom pune dvorane Orpheum Teatera. Ta je pucala po šavovima. Tako je bilo i prije tri godine.
Cans je provjereno (između stanki) koristio ustaljene trikove kojima je zaposlio mnoštvo i zabavljao ga, Dronjak je u teatru dolijevao ulje na vatru svojom gitarom izrađenom u obliku čekića, u drugoj polovici je »silak« u »topless« maniri opet “ponosno” pokazivao svoju »obilnu« muskulaturu. Oscar je definitivna ikona sastava. Zabavan koliko god može biti. Bend je inače pokazivao dobro raspoloženje i izvedbom u svemu uvjerio da je riječ o razornom i dobro nauljenom powermetalskom stroju koji ne zna i ne može zatajiti.
U skladu s »folklorom« koji prati promotivne aktivnosti ovog sastava, može se očekivati da će HammerFall 2021., ako ne već ove jeseni, poslužiti drugim dijelom obilaska europskih pozornica, vezanih uz promociju novog izdanja, što znači da će vrlo vjerojatno uskoro na obzoru biti nova prilika za posjet jednom od njihovih koncerata. A Graz je ionako tako blizu i tako dostupan, a istodobno i sama lokacija izvanrednog prizorišta Orpheum Teatera mami, čemu se jednostavno ne možeš othrvati. Zato smo odmah iskoristili prvu priliku. Te su večeri u spektakularnom powermetalskom vrtuljku uživali baš svi u dvorani. Energija je opet bila odlična i naprosto je nevjerojatno kako HammerFall, usprkos opadanju zanimanja za power metal, neprestano zadržavaju svoju privlačnost i drže fokus mnoštva na sebi.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
SERIOUS BLACK:
1. Akhenaton
2. I Seek No Other Life
3. Mr. Nightmist
4. Serious Black Magic
5. We Still Stand Tall
6. High and Low
BATTLE BEAST:
1. Unbroken
2. Familiar Hell
3. Straight to the Heart
4. The Hero
5. Eden
6. No More Hollywood Endings
7. King for a Day
8. Beyond the Burning Skies
HAMMERFALL:
1. Never Forgive, Never Forget
2. One Against the World
3. Heeding the Call
4. The Way of the Warrior
5. Any Means Necessary
6. Hallowed Be My Name
7. Blood Bound
8. Redemption
9. Renegade Medley
10. The Dragon Lies Bleeding
11. Last Man Standing
12. Let the Hammer Fall
—dodatak I.—
13. Hammer High
14. (We Make) Sweden Rock
—dodaetk II.—
15. Hearts on Fire
