Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Arena, Beč, Austrija
Datum koncerta: 12.12.2014.
Broj posjetitelja: 150
Iako sam zadrti metalac, među najdraža izdanja ove godine ubrajam »nemetalni« album norveških hard rockera Audrey Horne, Pure Heavy. Zašto? Dovoljno je jedno slušanje za objašnjenje, a ipak: bombastični refreni koji te osvoje u tren oka, odlična instrumentalna potkovanost svih članova benda, gitarske vragolije dvojca Ice Dale/Thomas Tofthagen i pozitivna energija koja iz Audrey Horne zrači kao iz Černobila. Petorka iz norveškog Bergena, inače poznatog prije svega kao meka black metala, upravo je predstavila Pure Heavy na europskoj turneji, a stajalište koje nam je najbliže, decembarski Beč, unijelo je osjećaj ljetne opuštenosti. Uz Audrey Horne nastupili su nam već dobro poznati Pet the Preacher i potpuno nepoznati 77.
Svaki od triju sastava na pozornici nas je odvukao u drukčije rock vode; prvi, danski Pet the Preacher, u vode prljavog stonera, s obveznim utjecajima Black Sabbath i bluesy solažama. Bend je slovenskom tlu već poznat jer je nastupio na prošlogodišnjem Metaldaysu, ali tada nisu baš došli do izražaja. Ovaj put bilo je drukčije, stoner jednostavno najbolje djeluje u mračnom, garažnom (a ako je još i zadimljeno, tim bolje) okruženju, a u maloj dvorani Arene trio se pobrinuo za uspješno zagrijavanje prvih nekoliko glava koje su se pred decembarskom studeni sakrile u dvorani. Pet the Preacher ove su godine izdali novi album The Cave & The Sunlight, čijoj su predstavi namijenili lavovski dio dobrih pola sata dugog nastupa, koji je publika ispratila sinkronim, sporim mahanjem glavama. Orange pojačala dala su do znanja da nas čeka masno groove simplistično rifovlje, distorzirani bas i jednostavan, ali udaran bubanj, a Pet the Preacher ponudili su upravo to. Zadrogirani, napukli vokal Christiana Hede Madsena i jam izleti odlično uigranog trija bubrenju stoner lokve dali su šlag na tortu, a grlo je čeznulo za gutljajem domaće pečenog moonshinea.
Obećavajući početak malo su zaustavili španjolski 77, koji u Beču očito imaju priličnu fan bazu, dvorana se već solidno napunila, a publika je grozničavo pratila još grozničavije Špance. Do tu sve u redu, izvedba je bila na visokoj razini, energija benda izvanredna, uigranost odlična, zvuk također, ali od neke originalne autorske note ne čuje se ni stih, ni rif, ni refren. Imamo Airborne, trebamo li doista još jednu kopiju rock dinosaura AC/DC? Ime benda, godina ’77, referenca je na godinu izlaska kultne AC/DC ploče Let There Be Rock i nažalost su Španjolci tek blijeda i generička »copy-paste« formula ere Bona Scotta legendarnih Australaca. I to s naslovima pjesama poput Maximum Rock and Roll, Down and Dirty i Less Talk (Let’s Rock) povrh toga. 77 su tako poslužili hrpu klasičnih hard rock klišeja, od hrapavog vokala, grupnih refrena do pozerskog, seksualnošću nabijenog soliranja. Lijepo, ali posve bez vlastite duše.
Što pak za norveške hard ‘n’ heavy kraljeve Audrey Horne, o kojima, primjerice, čak i američki mediji pišu da najbolji američki rock bend dolazi iz Norveške, nikako ne vrijedi. Ono što je kod benda fascinantno jest to da većina njegovih članova dolazi iz voda ekstremnog metala, a njihov hard rock s elementima heavy metala nadmašuje većinu bendova koji su doma samo u tom žanru. Audrey Horne su u rujnu ove godine izdali odlično primljenu ploču Pure Heavy, koja pregazi kao Kingova Christine, a naslovni singl za nju bila je ultra zarazna Out of the City, okrunjena zabavnim videospotom u kojem se dečki predstavljaju u obliku muppeta. Sukladno tome, Audrey Horne pozdravili su uvodnom temom The Muppet Show, uz huronsko oduševljenje, inače malobrojne publike od kojih stotinu i pedeset glava, a za početak su udarili lavljim srcem, Wolf In My Heart. Zvukovno su Norvežani uvjerili u tren oka, jer su u usporedbi s prilično uglačanim studijskim uradcima zvučali prljavije, garažnije, ako hoćete. Zvuk može biti još tako dobar, a učinka nema ako uz to nema i benda. S tog gledišta Audrey Horne su apsolutni pobjednici! Nije bilo trenutka da s pozornice nije zračila izvanredna energija raspoloženih Norvežana, spontano dobro raspoloženje i nenaglašena povezanost s publikom, kojoj su se svi članovi, osim bubnjara, više puta pridružili ispod pozornice. Adrenalinski sat i pol Audrey Horne začinili su udarnom setlistom, gotovo isključivo sastavljenom od pjesama s Youngblood i Pure Heavy, stariji izlet predstavljala je samo Blaze of Ashes (Audrey Horne). Uživo je svaka pjesma bila toliko uvjerljiva i zarazna da sam uvjeren da bi u osamdesetima svaka mogla biti mega platinasti hit. Bend je uz izvanrednu uigranost pokazao i fantastičnu formu, s odličnom vokalnom izvedbom karizmatičnog zabavljača Toschieja na čelu. A po mom mišljenju svu su pažnju bez sumnje ukrali gitarski heroji Ice Dale (Enslaved) i Thomas Tofthagen (Sahg), koji su servirali pravu enciklopediju gitarskih poteza kojih se u svojim najboljim danima ne bi stidjeli ni Iron Maiden, ni Van Halen, ni Thin Lizzy, ni Deep Purple. Te dvostruke harmonije naprosto su dostojne bogova! Audrey Horne su od prve do zadnje sekunde držali publiku u svojim kandžama, u ekstazu su je doveli ponajprije eksplozivnima Out of the City i Redemption Blues (uz koji ožive i umirovljenici koji već mirišu na čemprese), a adrenalinsku vožnju i vrhunsku i nezaboravnu petkovu večer zaključili su nakon sat i pol pjesmom This Ends Here.
Audrey Horne nikako ne propustite na Metaldaysu 2015!
Setlista
AUDREY HORNE:
1. Muppet Show Theme/Wolf In My Heart
2. Holy Roller
3. Youngblood
4. There Goes A Lady
5. Volcano Girl
6. Out of the City
7. Tales From the Crypt
8. Pretty Little Sunshine
9. Into the Wild
10. Show And Tell
11. Blaze of Ashes
12. Straight Into Your Grave
— dodatak —
13. Redemption Blues
14. Waiting For the Night
15. This Ends Here
Galerija slika
