Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Arc Angel
Izdavač: Frontiers Records
Izlazak: 2013
Trajanje: 53:03
Ocjena: 4.5/5
Jeff Cannata je ime ovaj put. Na sjevernoameričkom kontinentu počeli su ubrzo nakon buma progresivnih rock sastava na starom europskom kontinentu pripremati vlastiti odgovor. Energiju rock n’ rolla i bluesa kombinirali su u gitarskim frazama s osjećajnim praćenjem razvoja melodije, a to su potkrijepili razigravanjem aranžmana (improvizacijski umeci) koji su crpili inspiraciju iz spomenutog prog rock buma sa starog europskog kontinenta. Ti su sastavi razvijali svoj autorski karakter u različitim smjerovima. Dobili smo hrpu odličnih sastava unikatnog izražajnog karaktera, među najvidljivije možemo ubrojiti, među ostalima: Kansas, Styx, Chicago, Angel, Boston, REO Speedwagon, svakako i Toto te čak i Journey, koji su karijeru započeli kao prog rock jazz fusion sastav. Razigranu privlačnost skladbi ti su sastavi uvijek učvršćivali jasno izrađenim formama melodičnih vodećih motiva, koji su skladbama držali glavu i rep na okupu. Kad su sastavi postupno počeli posvećivati sve više pažnje tome da melodične motive postave u dominantan položaj unutar skladbi, a improvizacijske dijelove u njima skraćuju, počele su se pojavljivati prave okolnosti za ekspanziju AOR glazbe.
Šef projekta Arc Angel Jeff Cannata, o kojem će ovaj put biti najviše riječi, početkom sedamdesetih je sa svojim vjernim suborcem Michaelom Soldanom vodio sastav Jasper Wrath, u kojem je u ulozi »naučnika« prvi put na scenu stupio kasniji predvodnik House Of Lords James Christian. Sastav, karakterom vezan uz tada »vruć« progresivni rock, postigao je u rodnom Connecticutu na lokalnoj sceni vidljivu prepoznatljivost, ali to je bilo sve. Godine 1976. Cannata i Soldan raspuštaju sastav, ali nastavljaju stvarati materijal. U razdoblju i okruženju, dakle, koje je već bilo naklonjeno sastavima ekspanzije AOR glazbe, uspjeli su s novim projektom Arc Angel sklopiti ugovor s CBS Records te je tako 1982. izašao istoimeni prvijenac »Arc Angel«. U Europi su album nosili na rukama od oduševljenja, u SAD-u su ga kritičari rastrgali kao prosječan Kansas klon. Od tada je Cannata povremeno izdavao albume samo još pod svojim imenom.
Očito je umjetnik ove godine osjetio da je pravo vrijeme i vratio se na početak svoje glazbene priče. Materijal koji je nastao posljednjih godina izdao je ponovno pod imenom Arc Angel. I to je točno ono za čime je Cannata, kao umjetnik, oduvijek čvrsto i uvjerljivo stajao. Odličan most između AOR glazbe i progresivnog rocka. Srednja linija »par exlellence« između ta dva glazbena aspekta. Odmah se može osjetiti da za kormilom albuma »Harlequins of the Night« stoji prekaljeni stari mačak kojemu je baš sve jasno u smislu aranžiranja kompozicija, kao i zvučnih tehnika u studiju. Ovaj album nosi najautentičniji dodir sa sentimentom progresivnog rocka i heavy rocka, koji se razvijao eksponencijalno osobito u drugoj polovici sedamdesetih. Neprestano asocira na sastave navedene u prvom odlomku ove recenzije, a kad se proslušaš do šegavog, dječački razigranog rock n’ roll marša California Daze, priča se približi čak i Night Rangeru ili Damn Yankees. Gdje god se riff povuče iz dominantnog položaja u pratnji, a njegovo mjesto zauzmu Cannatin vodeći vokal uz pratnju klavira, album poprima obrise utjecaja sastava kao što su Alan Parsons Project i Electric Light Orchestra, također Boston (osobito kad u zavjesu pratnje uskoči Hammond), dakle Cannata je u osnovi »beatlovac« (As Far As The Eye Can See, Get To You) . Cannata često izaziva takav osjećaj osobito zbog osnovne boje svog vokala. Harmoniziranje napjeva višeglasnim vokalima uklesano je u najboljem mogućem svjetlu aranžiranja. Preuzima majstorstvo takve vještine najvidljivijih stvaratelja koji su popularizirali taj element u svojim djelima, uključujući Queen, Uriah Heep, Styx. Album plovi sredinom između prog rocka i AOR-a te budi smjernice povezane s Kansasom osobito iz osamdesetih, ali i s projektom bivšeg pjevača Kansasa Johna Elephantea zvanim Mastedon.
Skladbe ne prestaju oduševljavati jasno izrađenom karizmom autorskog karaktera, potresno uspjelom šarolikošću koju preuzimaju raznoliko stvorene vodeće melodije, po principu aranžirane kao da je u studiju »mini orkestar«. Klavijature i gitarski riffovi ne nadvladavaju jedni druge, nego ravnopravno kreiraju glazbenu sliku pratnje. Refreni dosežu hipnotičku, grabežljivu zaraznost, koja punokrvno djeluje već pri prvom slušanju. Cannata posjeduje profinjen osjećaj za postizanje stupnjevitog dramatiziranja , koje trenutno djeluje u kreiranju bombastično pompoznog zahvata (poseban vrhunac albuma s fantastičnim refrenskim napjevom koji odmah izaziva naježenost uhvaćen je u skladbi Fortune Teller 2). Pritom mu se nikamo ne žuri. Ponekad se odvrte po dvije kitice i dva predrefrena, mjestimice uskoči promjena tempa, nova pasaža, neočekivani zaokret atmosfere, ali atmosferični krešendo u skladbi ne izostaje. Već uvodna naslovna skladba nosi takve karakteristike, a prije svega godi nepretenciozan i prirodan razvoj stupnjevanja atmosfere osobito u skladbama kao što su Voices Of illuminati ili kasnije Tonight… Forever, pa Get To You. Album zaključuje mirna i blagotvorna Legend Of The Mary Celeste, gdje su karakteristike aranžiranja stare škole, od retrozvučnosti do načina komponiranja maksimalno istaknute, a s time i osjećaj »mini orkestralne« orijentiranosti kompozicije za čime neprestano teži Cannata. Perfekcija naprosto i odlična skladba, koja automatski upire prst u ljubitelja puno melodičnog štiva u rock glazbi da ponovno pritisne tipku »play« na CD playeru.
Ovo je album koji kvalitetom ne posustaje i ne posrće kroz cijelu svoju minutažu. To znači samo dvoje. Da su ideje nastajale i rasle na duge staze i da ih je Cannata maksimalno brusio, pritom misleći baš na svaki detalj. Iako vrli multiinstrumentalist i »DIY« radoholičar rado stvara u »samoći«, za postizanje albuma blizu čiste perfekcije okupio je uz sebe i šarolikog društvo suradnika glazbenika, među kojima u ušima ostaje ime Jay Jesse Johnson (gitara), koji je sa svojim sastavom Cryer nekoć pomogao Arc Angel još u osamdesetima (pogledajte i video za skladbu »Tragedy«), kao dio pratećeg sastava Cannati i Soldanu. Drugi takav »falot« je Jimi Bell, današnji gitarist House Of Lords.
»Harlequins Of Light« fantastičan je uradak koji posjeduje savršenu zlatnu sredinu između vješto i ukusno razigranih aranžmana i melodične izbrušenosti vodećih motiva. Skladbe vodi topao i ugodan, puno osjećajan vokalni ton prekaljenog majstora Jeffa Cannate, zato u cjelokupnom zbroju možemo reći da je riječ o uratku koji isporučuje svoj izražajni optimum glazbenog karaktera. Nadajmo se da će mu uslijediti nastavak. Samo ne tek za trideset godina.
Ukratko, Arc Angel i album »Harlequins Of Light« predstavljaju jedno od najboljih ostvarenja koja su izašla ove godine, a mogu se svrstati u žanr AOR glazbe. Podržanost art rock karakteristikama daje albumu jedinstven i unikatan karakter. Uradak je prvorazredan most do prvijenca koji je izašao davne, davne 1982. godine, a Cannata se barem djelomično iskupio njegovom briljantnošću za sve te duge godine čekanja.
Postava
Jeff Cannata – vokal, prateći vokal, bubnjevi, bas gitara, gitara, klavijature
SURADNICI GLAZBENICI:
Jeff Batter – klavijature, (sintesajzer, klavir)
Jay Rowe – klavijature (Hammond orgulje, sintesajzer)
Scott Spray – bas gitara
David Coe – akustična gitara
Jimi Bell – gitara
Gary Maus – gitara
Andy Abel – gitara
Tony Spada – gitara
Mark Proto – gitara
Jay Jesse Johnson – gitara
Pete Hodson – prateći vokal, sintesajzer
Produkcija
Jeff Cannata
Popis skladbi
1. Harlequins Of Light
2. As Far As The Eye Can See
3. War (Battle Wounds Of Life)
4. Voice Of Illuminati
5. Through The Night
6. Amnesia (The Rest Of Your Life)
7. Fortune Teller 2
8. California Daze
9. Tonight… Forever
10. Get To You
11. Diamonds And Gold
12. Legend Of The Mary Celeste
