Nastupaju: Havok / Warbringer / Gorod / Exmortus
Lokacija: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum: četvrtak, 20.04.2017
Tko god tvrdi da je thrash mrtav i otpjevan, trebao je doći na četvrtkov koncert (prvenstveno zbog Warbringer, Havok i Exmortus, ali i Gorod, iako je riječ o drugom žanru), jer je to bio živi dokaz da je thrash još kako živ i vitalan. Ovaj put smo u Ortu dočekali jednu od najljepših koncertnih turneja u zadnje vrijeme, a iznenadio je i oduševio i odaziv, jer je velika dvorana Orto bara bila praktički nabijena do posljednjeg mjesta.
Kao prvi na pozornicu su istupili kalifornijski death/thrash metalci Exmortus, koji su kod nas nastupili prvi put, a unatoč tome su do kraja svog seta ispod pozornice za prvi predbend privukli sasvim lijep broj slušatelja. Exmortus u osnovi sviraju tipičnu mješavinu death i thrash metala, a od poplave sličnih bendova razlikuju se po tome što u svoju glazbu upliću tehničke, odnosno neoklasične elemente. Pritom uvelike prednjače gitaristi Jadran »Conan« Gonzalez i David Rivera, koji po vratovima svojih sjekira izvode prave pirotehničke izlete, kojih se ne bi posramio ni Yngwie »ja-sam-bog« Malmsteen. Exmortus s tim elementima srećom ne pretjeruju, jer u osnovi i dalje ostaju kvalitetan, melodičan death/thrash metal bend, a neoklasični elementi predstavljaju lijepo osvježenje i pojačanje već poprilično otpjevanog žanra. Exmortus su se u pola sata ljubljanskoj publici predstavili u lijepom svjetlu i oprostili se od nje uz Metal Is King, tijekom koje su Gonzalez i Rivera izveli i spektakularan trik u kojem prekriženih tijela solirajući po gitarama jedan drugoga.
»Crna ovca« večeri bili su bez sumnje Gorod, ne samo zbog nacionalnosti, jer su bili jedini europski bend večeri, nego i zbog žanrovske orijentacije koja je duboko usidrena u tehničkom death metalu. Francuzi su se na našim pozornicama već prije predstavili, dakle nisu bili potpuna nepoznanica i ispod pozornice ih je dočekalo već više ljudi nego Exmortus. Gorod su u dobrih pola sata izdašnije predstavili aktualni album A Maze of Recycled Creeds, usput odsvirali još par starijih stvari, a sve zajedno bacilo je Orto u blender tehničkog death metala punog stalnih promjena tempa i ritmova te prepletanja gitarskih i basovskih linija, koje je gitarska trojka dodavala jedni drugima kao puževe punjene sirom s najplemenitijom plijesni. Usput je na pozornici cijelo vrijeme vladala opuštena atmosfera i zafrkancija u kojoj medalje zaslužuju basist Benoit zbog pucanja frizova i zlostavljanja svog basa te vokalist Julien, koji izgleda kao Eros Ramazzotti na Sanremu, a ne kao vokalist death metal benda. Julien se publici više puta zahvalio na lijepo tečnom slovenskom, a za podizanje tempa i temperature i Gorod zaslužuju jedno »hvala lepa«!
I Warbringer su dobri znanci naših pozornica pa se točno zna da se od njih svaki put može očekivati samo prava thrash vojna, a tako je bilo i ovaj put, štoviše, takav thrash šus Orto nije doživio već poprilično dugo. Warbringer su se ove godine vratili nakon kraće tišine tijekom koje je bio upitan i njihov opstanak, s malo promijenjenom postavom vratili su se na bojište s petim studijskim albumom Woe to the Vanquished. S njim su se Warbringer vratili jaki i željni krvi, što su dokazali i u Ortu, koji su pozdravili prvom polovicom novog albuma. Iako rifovi u tim skladbama možda ne postižu učinak koji su imali u razdoblju gitarista Johna Lauxa, Warbringer ostaju jedna od najboljih mladih thrash postava uopće. Zasluge za to prvenstveno treba tražiti u ludom frontmenu Johnu Kevillu, koji na pozornici djeluje kao mješavina pomahnitalog, psihotičnog narednika Hartmana iz Kubrickovog Full Metal Jacket i »kill the posers« stava Paula Baloffa. Pravi thrash frontmen, dakle! Bez većih poteškoća je tako Kevill sa svojim thrash vojnicima Orto doveo do moshanja kakvo dvorana nije doživjela već poprilično dugo, što još više vrijedi za wall of death, a Warbringer su Orto do kraja spalili u pepeo rušiteljima Living Weapon, Combat Shock i Total War. Vrijedi dakle obvezno pogledati Warbringer na drugoj pozornici ovogodišnjeg Metaldaysa!
Havok su zbog vrhunskog nastupa Warbringer imali vrlo težak i nezahvalan zadatak, koji su doduše obavili s odlikom i suverenošću, ali takav dojam kao prethodnici ipak nisu ostavili. I Havok su Ljubljanu posjetili s novom pločom Conformicide, Orto su pozdravili zlokobnim uvodom s snimkom Orwellova čitanja ulomka iz romana 1984 (»If you want a vision of the future, imagine a boot stamping on a human face – forever«), a zatim pritisnuli gas s Point of No Return. Izdašno su Havok predstavili novi album, uvjerili odličnom pozorničkom energijom, vrhunskom zvučnom slikom, a frontmen David Sanchez dobrom vokalnom formom, ali uvjerljivost Warbringer im ovaj put nažalost jednostavno nije uspjelo nadmašiti. Unatoč tome dokazali su da su upravo u društvu Warbringer trenutačno vjerojatno najbolji mladi thrash dvojac na sceni i zbog takvih bendova nema se čega bojati za budućnost žanra.
autor: Rok Klemše
fotografije: Nina Grad
