Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Hoffmann, Wolf
Izdavač: Nuclear Blast
Izdanje: 2016
Trajanje: 48:23
Ocjena: 4.5/5
Wolf Hoffmann je u svijetu metala više nego poznato ime. Čovjek koji već niz godina živi u SAD-u i, između ostalog, zarađava za život i kao profesionalni fotograf, 1976. suosnivač je njemačkog metal sastava Accept. Uz svu iskazanu vjernost imenu Accept, kojem je Wolfovo srce zakleto kroz desetljeća stvaranja, pa sve do groba, Wolf je 1997. našao vremena snimiti svoj prvi studijski album naslova »Classical«. Već je tamo predstavio svojevrsnu formulu spajanja elementarnosti heavy metal rifa i klasične glazbe, što je primjerice bilo dovoljno za objašnjenje aranžiranja klasika Accepta poput Metal Heart.
Nakon punih devetnaest godina i nakon ponovnog oživljavanja velikana njemačkog metalskog zanata Accept, koji su između 2009. i 2014. izdali tri nova izvrsna studijska albuma (a u međuvremenu se već rađa novi), Wolf se vraća drugim samostalnim studijskim albumom, kojem je dao ime »Headbangers Symhpony«.
I na njemu Wolf preuzima izražajnu recepturu svog prethodnika »Classical«. Žanrovski gledano, riječ je u osnovi o novom neoklasičnom metal albumu. Naravno, potpuno je instrumentalan. U tu je svrhu ponovno odabrao tucet poznatih klasičnih djela iz razdoblja romantizma, koja je za njega odsvirao Češki nacionalni simfonijski orkestar, a u gotov rad orkestra Wolf je na nevjerojatno ukusan i pitak način utkao elemente heavy metala. Pritom je vrlo važna sljedeća činjenica. Hoffmannu je naime uspjelo izbaciti proizvod koji se iznimno lako sluša. I to u svakom dnevnom raspoloženju u koje smo svakodnevno gurnuti. Bilo da kopate vrt, pletete novi pulover ili jednostavno, a bizarno karikirano, učite napamet proces tvorbe dvostrukih DNA uzvojnica iz aminokiselina, što je slično učenju telefonskog imenika »napamet«.
Uvodna skladba ovog albuma odmah otkriva cijelu njegovu poantu. Wolf je ovdje adaptirao Scherzo Beethovenove Devete simfonije i u nju nevjerojatno uredno i ukusno utkao glavni rif jedne od najboljih skladbi koje su Accept stvorili u novom razdoblju, to jest u postavi s vokalistom Marcom Tornillom. Riječ je naravno o izvanrednoj Teutonic Terror. Već je na početku Hoffmannu uspjelo postići bit. Klasični aranžman savršeno je ukrižao s elementarnošću heavy metalskog fraziranja.
Wolf, koji si je u svim kompozicijama postavio poneki artistički izazov, pristupa suptilno, a pritom s mnogo koristi iskorištava nevjerojatno izgrađen osjećaj za glazbenu dostupnost i kompaktnost svega čega se prihvaća. Bitne dijelove, dakle one motive koje su stvorili velikani skladanja klasične glazbe, zapravo ostavlja netaknutima, ili im implementira aranžmane svoje gitarističke igre tako da ti prepoznatljivi motivi klasične glazbe u potpunosti zadržavaju svoj dominantni položaj u aranžmanima. Tako uspješno Wolf pristupa i u nastavku albuma, kad se prihvaća adaptiranja kompozicije Night On Bald Mountain Modesta Musorgskog, ili odmah iza nje Bizetove Je Crois Entendre Encore, gdje je zadiranja u integralni motiv gotovo nikakvo (slično se prihvatio i Massenetove Meditation tik prije kraja albuma).
Kao što je učinkovito i ukusno ukrižano uvodno Scherzo s Teutonic Terror rifom, Hoffmann je pristupao i spajanju Vivaldijevog koncerta za dva čela u g-molu, gdje je klasični dio opet oplemenio kremenito prikladnim heavy metal rifom. Kod Albinonijevog Adagia u G-duru Hoffmann se postavlja u središnji položaj i prilagođava cijeli aranžman glavnog motiva za gitaru, koja tako vodi jezgru melodije. Nešto slično doživljava Beethovenova Pathetique u drugoj polovici albuma. Posebnu je adaptaciju doživjela Mozartova 40. simfonija, gdje je Wolf promijenio sam vremenski ključ skladbe, pa cijela stvar djeluje primjetno življe u odnosu na original, što će biti pisano na kožu i ljubiteljima simfonijskog power metala. Dakle, riječ je o učinkovitoj implantaciji teškog gitarskog rifa, preko kojeg je Wolf položio glavnu melodiju koja ukusno prati gudačku retoriku orkestra. Osobito je posrećena adaptacija Hoffmannu uspjela kad se prihvatio Labuđeg jezera Petra Čajkovskog. Puccinijeva Madame Butterfly slično kao Labuđe jezero doživjela je još jednu od zanimljivijih adaptacija na albumu, a u njoj Wolf Hoffmann još jednom pokazuje i suptilnu sofisticiranost u pristupu sviranju električne gitare u neoklasičnom izražajnom formatu. Gitara zamjenjuje aranžman napisan za vokal, a prilagođen je i sam ritam. Album »Headbangers Symphony« pak za Hoffmanna ne bi bio potpun da nije obuhvatio veličinu ostavštine djela J.S. Bacha. Tako je Hoffmann na sam kraj albuma utkao i Bachovu Orkestralnu suitu br. 3, odnosno varijaciju njezina drugog stavka »Air« (punog naziva »Air on the G String«), koja posve trijumfalno zaključuje Hoffmannovu viziju sviranja električne gitare na neoklasični način, to jest pod nadahnućem djelima velikana klasične glazbe.
»Headbangers Symphony« je proizvod koji je u cijelosti stvoren posve nepretenciozno i sve vrijeme s nevjerojatnom otmjenošću slijedi održavanje visoko slušljivog učinka, kojim zapovijeda kompaktna muzikalnost. Hoffmann nikada ne »cefra« aranžmane rasipanjem podivljalih arpeggija kojima bi htio parirati gudačima. Nešto takvo bi vrlo brzo, vrlo vjerojatno, učinio Y.J. Malmsteen. Naprotiv. »Headbangers Symphony« naime daje briljantan uvid u to gdje nastaje glazba Accepta i odakle dolazi. Razgolićuje poantu nadahnutosti Hoffmannova glazbenog skladanja, odnosno karaktera. To je album nevjerojatne slušljivosti i, još jednom rečeno, album pravog izjednačavanja, odnosno idealnog središnjeg hoda spajanja klasičnih i metalskih glazbenih elemenata.
Wolf Hoffmann – Scherzo (Ludwig Van Beethoven):
Postava
Wolf Hoffmann – gitara
Jason Bowld – bubnjevi
Pat McDonald – bubnjevi
Peter Baltes – bas gitara
Matthias Rethmann – bas gitara
John Billings – bas gitara
Melo Mafali – klavijature
Češki nacionalni simfonijski orkestar – gudači
Produkcija
Wolf Hoffmann
Popis skladbi
01. Scherzo (L. v. Beethoven)
02. Night On Bald Mountain (M. Mussorgsky)
03. Je Crois Entendre Encore (G. Bizet)
04. Double Cello Concerto In G Minor (A. Vivaldi)
05. Adagio (T. Albinoni)
06. Symphony No. 40 (W. A. Mozart)
07. Swan Lake (P. Tchaikovsky)
08. Madame Butterfly (G. Puccini)
09. Pathétique (L. v. Beethoven)
10. Meditation (J. Massenet)
11. Air On The G String (J. S. Bach)
