Heavy Metal Night 2007

Hell yeah, okrenula se godina i opet je došlo vrijeme da se dobro prodrma mala usnula vukojebina u zagrljaju Nanosa, Veliko Ubeljsko pri Postojni! Naši seizmolozi već neko vrijeme nisu zabilježili veće tektonske pomake. Treći Heavy Metal Night zaredom bio je prava prilika da i njima malo začini radni tjedan. Veliko Ubeljsko se treslo!

Nogometno igralište u šest popodne izgledalo je baš idilično – obasjano suncem nudilo je prelijep pogled na visoravan Nanos. No nije dugo trajalo da su ga zauzeli headbangeri, a kao i uvijek, 150 litara besplatnog bambusa bilo je mamljiv bonus za šarolik četverac nastupajućih – ove je godine dečkima iz Forgotten Eden i ostalima uključenima u organizaciju uspio veliki potez, jer su na Veliko Ubeljsko pozvali prilično veliko ime melodičnog rocka odnosno metala, njemačku roza kremu Pink Cream 69. Tu su naravno bili i stari znanci Heavy Metal Nighta Divlje Jagode, do HMN-a meni nepoznati Fosgen i naravno Forgotten Eden. Neki njemački bend bi rekao neka počne Heavy Metal Breakdown!!!

FOSGEN: 21.10 – 21.50
Oko devet je na prizorištu zamirisalo po svježe pokošenom sijenu i na pozornici su već stajali Fosgen (čitaj: fosgen je bojni otrov koji miriše po sijenu), koji su beskompromisno udarili otrovnim napadom thrash/speed/heavy metala! Postava koja postoji od 2003. u tri je kratke godine izrasla u odličan koncertni sastav koji se ne zaustavlja ni pred čim. U dobrih 40 minuta provezli su nas kroz klasike Motorheadov – Iron Fist, Anthraxov – Antisocial, Diamond Head – Am I Evil (inače je vjerojatno poznatija obrada Metallice) i zasuli nas još klasikom grupe Sodom, Ausgebombt. Predstavili su i dvije autorske skladbe koje obećavaju puno, još više, jer thrasha sa slovenskim tekstovima nema baš puno! Kapa dolje pred cijelom ekipom, a posebna hvala ide odličnom gitaristu Ediju Žoržu, koji je briljantno odsvirao i najzahtjevnije dijelove (Am I Evil!). Fosgen ’till Death!

DIVLJE JAGODE: 22.30 – 23.55
Nakon brzog ugađanja pod pozornicom se već okupilo više ljudi, jer je slijedio nastup ljubimaca publike Heavy Metal Nighta, hrvatsko-bošnjačke ekipe, legendi ex-Yu scene, Divlje Jagode. Bend ove godine slavi već svoju tridesetu obljetnicu, a tri desetljeća lutanja po pozornicama cijele Europe uopće im se ne vide, jer na pozornici i dalje djeluju svježe i energično kao dvadesetogodišnji klinci. Na samom početku gitarski virtuoz, maestro Zele i njegova banda udarili su vječnom klasikom svih motoraša, Motori, i publika je pukla. Živahnom i komunikativnom frontmenu Peri Galiću jeli su iz ruke i svaki refren otpjevali s njim, ili čak umjesto njega. Nažalost, ostatak nastupa Jagoda Aleš i ja nismo uhvatili, jer su nam ljubazni organizatori, usprkos neugodnim problemima (PC69 su zbog nesreće na Karavankama kasnili debela tri sata), omogućili tiskovnu konferenciju i intervju s Nijemcima. No i kroz prozore se čulo da Jagode kidaju gaće, a uhvatio sam još povratak na pozornicu i reprizu Motora, tom su se skladbom Jagode od nas malo prije ponoći i oprostile. Dokaz zašto se Jagode tako rado vraćaju i zašto ih publika uvijek prihvaća otvorenih ruku bio je sat i pol vrućeg seta!

Divlje Jagode setlista:
1. Motori
2. Dobrodošla ljubavi
3. Mrak za dvoje
4. Konji
5. Autostop
6. Piši mi
7. Rospija (sve iz inata)
8. Šejla
9. Turski marš
10. Stvari lagane
11. Divlje jagode
12. Želim da te imam
13. Kap po kap
14. Let na drugi svijet
15. Ciganka
—dodatak—
16. Motori

PINK CREAM 69: 1.00 – 2.40
Potom nas je čekalo mučno, dugotrajno čekanje da roadieji ugode sve potrebno za dolazak Nijemaca na pozornicu. Mukotrpan sat trebalo je slušati zbrkani njemački kojim su se sporazumijevali tehničari na liniji pozornica – mikseta, a i tutnjava tijekom ugađanja bubnjeva polako je postajala nepodnošljiva… No u jedan u noći Pink Cream 69, koji su metalskoj publici vjerojatno najpoznatiji kao bivši bend u kojem je pjevao Andi Deris (Helloween), ipak su zakoračili na pozornicu.

 

Već kod prve skladbe Children of the Dawn, s ovogodišnje svježe objavljene nove studijske ploče PC 69 “In10sity” (RockLine recenzija OVDJE), pokazalo se da se svakako isplatilo pričekati, jer je zvuk od prvog takta nadalje bio vrhunski. Nije bilo ni posebno važno gdje si se smjestio pod pozornicom. Naprijed, straga, desno, lijevo,… Posvuda se savršeno čula svaka odsvirana i otpjevana nota, kroz cijeli sat i četrdeset minuta, koliko je trajalo naše druženje s grupom. Pink Cream 69 prošetali su kroz cijelu diskografiju i konkretno zahvatili i u svoju “Deris eru”. Tu su bile akustična verzija One Step To Paradise, zagrijana Welcome The Night (obje s prvijenca “Pink Cream 69”, 1989), konkretnije je bio zastupljen album “One Size Fits All” (1991) s čak četiri skladbe: Do You Like It Like This, Hell’s Gone Crazy (obje postavljene na početak da potpale atmosferu), Talk to the Moon te pred kraj s pjesmom grabežljivih melodija refrena Livin’ My Life For You, a s Keep Your Eye On The Twisted nisu zaobišli ni album “Games People Play” (1993), kojim su furiozno zaključili regularni dio. Naravno, dečki su najviše naglaska stavili na aktualnu ploču i s nje odsvirali četiri komada. David Readman pokazao se kao frontmen u pravom smislu riječi, jer je s nama uspostavio iskren kontakt. Cijela je postava, usprkos problemima pri prelasku granice (odvozili su dodatni krug od karavanškog tunela do Šentilja i dokotrljali se na Veliko Ubeljsko iz štajerskog smjera), bila odlično raspoložena i stalno nasmijana. David je stalnim pozivanjem ljudi iz pozadine, “come up to the front we’re having fucking great fun”, isprva bio vrlo uspješan. No kako su alkoholni napitci i kasni sat učinili svoje, publika je iz minute u minutu otjecala ispod pozornice. Pred kraj ih je pod pozornicom možda ostalo tek bijednih 200. Među svojim obraćanjima karizmatični engleski pjevač nije zaboravio pohvaliti ni vokalista Forgotten Eden Jureta, koji mu je nakon tiskovne konferencije, za zabavu, otpjevao glavne dijelove opere Seviljski brijač. Oba gitarista blistala su, Reitenauer je očekivano odsvirao većinu najsloženijih dijelova jer je poznato da Koffler već neko vrijeme pati od neuropatije. Neukrotiva je bila i ritam sekcija, s razbješnjelim Grkom Kostom i navijenim poskočnim basistom Amerikancem Dennisom Wardom, koji je brižno podgrijavao publiku. Dečki su i izvedbu svih pratećih višeglasnih vokalnih harmonija odradili za desetku. Nakon Keep Your Eye on the Twisted dečki su se oprostili od nas, ali se vratili na obvezni bis, koji su zaključili duhovitom obradom hita grupe The Police, So Lonely, u koju su upleli Marleyjevu No Woman No Cry. Jesu li dečki zaboravili na skladbu s prve ploče naslova White Men Do No Reggae, he, he?

 

Jure je baš za kraj još jednom pozvao Davida na pozornicu i ponudio mu domaći šnaps, koji je Davida, usprkos njegovom ustrajnom poricanju, sigurno dobro potpalio. Premijera PC69 na slovenskom tlu zasigurno će ostati u sjećanju, po izvanrednoj pozorničkoj perfekciji i profesionalizmu (zaboravimo na debelo tročasovno kašnjenje). Kontakt s publikom bio je izniman, a grupa je iznenadila i savršenim zvukom. S koncertom su naime počeli ravno iz “soundchecka”!

Pink Cream 69 setlista:
1. Children Of The Dawn
2. Do You Like It Like That
3. Hell’s Gone Crazy
4. Lost In Illusions
5. I’m Not Afraid
6. Talk To The Moon
7. Carnaby Road
8. A New Religion
9. The Spirit
10. One Step Into Paradise (acoustic)
11. Welcome the Night
12. Wanna Hear You Rock
13. The Hour Of Freedom
14. Livin’ My Life For You
15. Seas Of Madness
16. Keep Your Eye On The Twisted
—-dodatak—
17. No Way Out
18. Shame
19. So Lonely

Kao zadnji na pozornicu su stupili još Forgotten Eden. Nažalost, obilje koncerata i umor ostavili su svoj danak i na ekipi RockLinea, pa smo Forgotten Eden ovaj put izostavili. Idući put “headbangamo” u prvom redu!

 

Posebna zahvala ide hrabrosti organizatora, koji se usudio dovesti fenomenalnu postavu iz redova melodičnog hard rocka Pink Cream 69, koji inače 2007. na slovenskom tlu nije bog zna kako aktualan. Heavy Metal Night je po svojoj prepoznatljivosti tako narastao još za jednu godinu! Organizacija je bila odlična! Vidimo se na Heavy Metal Night 2008!!!

 

tekst:  Rok Klemše

fotografije: Aleš Podbrežnik