Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Postojna / Slovenija
Datum koncerta: 30.12.2010.
Broj posjetitelja: 400
Cijena karte: 7,00€
U vrijeme kad se u duše useljavaju spokoj i mir, u božićne dane i iščekivanje nove godine, ipak još jednom odjekuje posljednji rockersko-metalski razvrat! Ako je igdje blizu i ako je dostupan, dakako! A ako jest, onda je to gotovo sigurno jedino u Postojni. Tamo su udružili snage i posljednji put u staroj godini zajedno stali omiljeni hard rockeri Requiem i preporođeni staroškolski metalci Lene kosti. Prijateljevanje starih glazbenih znanaca, koji su odrastali upravo u onim godinama kad su rock i metal bili u punom jeku na planetu Zemlji i među kojima su se veze još učvrstile nakon prvog zajedničkog nastupa, 30.07.2010. u Zelenom gaju (Dornberk), jedan je od temelja udruživanja bendova u slične koncertne akcije. Takve nam je u posljednje vrijeme silno nedostajalo, a vrlo su dobrodošle, s obzirom na maćehinski odnos većine vlasnika koncertnih prostora diljem Slovenije, koji misle da mogu “kupiti” baš svaki slovenski bend samo za bocu piva. Glavni inicijator događaja bio je sam bend Requiem. Za oproštaj od stare godine htjeli su se konkretno odužiti svim svojim obožavateljima.
Popis nastupajućih zaokružili su još novopečeni Gringo, probijajući novogorički heavy metalci Shutdown, a za desert su na pozornici završili još vječni alkoholni rock n’ roll razuzdanci The Drinkers, koji su se pobrinuli ponajprije za to da dobra energija u prostoru ostane još dugo nakon što im pozornicu prepuste Requiem. Devet je sati. Navečer, dakako. Bend Gringo, koji je odsvirao samo 20 minuta nastupa, nažalost smo promašili. Nevjerojatno. U Postojni se jednom za promjenu čak drže rasporeda. Poznato je naime da večeri na ovom kraju Slovenije oživljavaju tek nakon jedanaest navečer.
Pozornicu zauzimaju Shutdown. Gitarist Domen bio je potpuno sam tijekom nastupa, jer je Murva morao otkazati koncert zbog ozbiljne bolesti. Shutdown su taj problem superiorno riješili. Istina je da je postava u fazi probijanja na sceni, ali iza sebe ima lijep broj koncertnih nastupa, pa već razumije pojam prave scenske igre, koja je silno dopadljiva i uvjerljiva. Domen je veliki obožavatelj Randyja Rhoadsa i to ne skriva ni kretanjem po pozornici tijekom koncerta, ni pristupom u solažama, a ako ništa drugo, na to nas podsjećaju crveni krugovi ucrtani u obliku mete na trupu njegove bijele Charvel gitare. Glavne niti tijekom koncerta, kao i uvijek, vrlo je samouvjereno držao u rukama pjevač Egzi, koji se doista pretvara u odličnog frontmena. Kako po vokalnim karakteristikama, tako i po držanju publike ispod pozornice. Nije prošlo bez Križarjev i novije Do It Now. Još očekivani poklon Bon Jovi i Pomaranči, i nastup potentnih momaka okrenuo se naokolo kao da je netko mignuo. Shutdown održavaju pedigre prave opcije za zagrijavanje pred većim bendom. Nadajmo se da što prije izrastu u veći bend i kapitaliziraju svoje stvaralačke glazbene talente!
Lene kosti odabrali su sličan show kakav smo doživjeli u Ljubljani, 03.12.2010.! “Dr. Evil” skrojio je svoj špas teatar triju likova tako da je postava koncert ponovno započela s Uninvited Guest te prešla preko I Got The… do Nightmare. U takvom redoslijedu na pozornici se mijenjao i “Dr. Evil”. Najprije je plašio s kosom, postao ludi kirurg te povrh svega još i krvoločni mesar. Lene kosti okupile su ispod pozornice već znatno konkretniji broj znatiželjnih glazbenih uživatelja, premda se općenito očekivao veći posjet. Sumnjam da se te večeri u šatoru usred Postojne moglo nabrojiti ukupno više od 400 glava. Dr. Evil još je jednom potvrdio izvrsnu vokalnu formu. Karizmatični pjevač, koji je svojim magnetom opet s lakoćom začarao publiku i hipnotički je vodio kroz svaki gest performansa, potvrdio je izvrsno raspoloženje upravo teškom Warrior, koju je sačuvao za završni dio koncerta. Zahtjevnu skladbu, koja obično uzima najviše vokalne snage, “Dr. Evil” je odpjevao fenomenalno, a postava je uspješno zaokružila još jedan u nizu izvanrednih scenskih showova u skladu s očekivanjima (Do Or Die). Dakako, nisu izostale ni Stones Of Death, (uvijek odlična) Sunrise, Play With Fire, Time For Love, ubojita Iron Dragon te “nadobavezna” Russian Girl. Lene kosti mogu biti vrlo zadovoljne obavljenim poslom u protekloj godini. Dečki su izdali najbolji klasično zamišljen heavy metal album u Sloveniji u ovom trenutku i uopće jedan od najboljih svih vremena, koliko ih pamte Slovenija i pokojna Jugoslavija, te tako učinili ogroman posao u učvršćivanju svog imena doma i u inozemstvu. U novu godinu ulaze dečki vehementno i s velikim planovima da uspjeh “Do Or Die” potvrde njegovim studijskim nasljednikom!
I Requeim spadaju među povratnike. Te večeri bila je njihova. Bili su glavni nositelji, na raspolaganju su imali sat i pol. Obnovljeni i ojačani svježom krvlju sprege Miha Nedoh Matjaž Marin doživljavaju novo proljeće. Kod njih teško da išta može poći po zlu. Prvi vokalist i neka vrsta dalekog slovenskog približka Jona Bon Jovija Primož Romšak, “gospodin Svugdje i djevojčica za sve” Sergej Škofljanec te dakako besmrtni poglavar benda, koji drži sve uzde u rukama, Marko Slokar. Lene kosti odlično su zagrijali publiku, a pred Requeim su se prve redove posve popunili i atmosfera je postala doista paklena. Osobito u prvih 50 minuta, kad su alkoholom dobro prokuhane glave ispod pozornice još bile pri snazi. Kasnije je ta suradnja malo splasnula, ali se vratila na početnu razinu pred kraj i u dodatku. Requiem su između ostalog nanizali klasike Pokopališče, 12. Let, Amsterdam, All Night Long, Zvezdno nebo, Heroji, Kaja, Čarovnice, Križarji, Ti in jaz, TV i sasvim na kraju začinili nastup po očekivanju skladbom Stare Device. Romšak i Škofljanec izmjenjivali su se na vokalu. Zanimljivo je zapažanje da kad je “Sergio” preuzeo vokal u ruke, Requeim su “nehotice” zazvučali više “metalski”, dok im Romšak (uz temeljne gitarske fraze dakako) svojim nastupom u svemu daje pedigre klasičnog melodičnog hardrockerski oblikovanog benda. Ali s mrvicom mračne konotacije, što k bendu privlači i ljubitelje heavy metala. I to je dobro! Requiem su na završetku novog odličnog nastupa razdijelili svojim najvjernijim obožavateljima nekoliko prestižnih darova, razbacali među publiku svežanj starih kaseta i hrpu bombona te novogodišnjih ukrasa. Bez rasprave, savršena zabava, na savršen dan, u više nego primjeren sat. Uskoro će vani biti i novi studijski album benda i onda….
A da se prodaja alkoholnih napitaka u grešnom postojnskom šatoru slučajno ne bi zaustavila te večeri, pozornicu su s namjerom pisanja male noćne kronike za kraj okupirali još alkoholom zamirisali junaci The Drinkers. Njihov motiv? Kao motiv svakog pravog benda. Samo s drugačijim pristupom. Napraviti savršen žur! Tako da se rugaš samome sebi. Najprije sebi, a onda i drugima. To je pristup The Drinkers. Već ubrzo na početku Maki je ustanovio da je Djed Mraz istospolno orijentiran, a sličnih zaključaka krajnje podrugljivosti bilo je kroz druženje s The Drinkers te večeri još podosta. Već na početku Koza je odigrao tijekom komada Tine Rine novu ulogu, za koju sigurno prima dodatni honorar, svaki put kad mu Maki počne pohotno disati za vratom. Pa I Love Alkohol, Deset mejhnih jagrov, Pijemo ga radi, Ko to tamo peva…. Bez obzira na to što su vani duboko ispod nule veselo rasle i nicale ledenice, vrenju i prženju s The Drinkers nije bilo kraja na vidiku. The Drinkers su skočili na pozornicu bez tonske probe. Netko iz publike primijetio je da ona The Drinkers ionako ne treba, jer bi inače zvučali previše savršeno. Imati jednog od najboljih bubnjara mlade generacije u Sloveniji Klemena Markelja u bendu samo po sebi nagovještava da The Drinkers svoj posao uzimaju iznimno ozbiljno i da se iza cijele te fasade lakrdijaštva krije velik bend. Bez obzira na to što Makiju ne nedostaje karizme u ulozi frontmena, ovaj je put pozornost privlačila osobito (“od prave domaće vune (čitaj: Belokranjsko runo) opletena”) Jaegermeister kapica starine The Drinkers Mira Mutvara.
To je to. Uspješno zaključen festivalček za oproštaj od stare godine i najava vrućeg koncertnog 2011.! U rockerskom gradu Postojna! Kako i dolikuje. Odlična energija, odlična atmosfera, super cijene piva i dakako ono najvažnije, super izbor što se bendova tiče. Ipak bi čovjek uz sve to očekivao još kojih 100 do 150 glava više pod šatorom, ali na kraju krajeva. Uskoro ih čeka popravni ispit, a za postojnski žur svima koji su izostali ovaj put može biti iskreno žao. Predstavljao je naime znatno više smislenih i logičnih paralela s riječju “rock” nego pet dana prije njega Božićni rock koncert nazvan po “rock-u” u susjednoj sportskoj dvorani srednjoškolskog centra.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
