Izvođač: Rorcal
Izdavač: Calofror Records
Izlazak: 2010
Trajanje: 74:00
Ocjena: 4.5/5
Heliogabalus – sunčani bog i zaštitnik rimske provincije Emesa u Siriji – bio je inspiracija već Johnu Zornu pri pisanju avangardne jazz ploče Six Litanies for Heliogabalus, a davno prije toga to je ime uzeo i rimski car Eligabulus, Varije Avit Bazijan. Nepopularni ekscentrik, koji je ljubav tražio i prostituiranjem po tavernama, dekadent i izgubljena duša antičkih vremena pao je od uboda pretorijanske garde – u zavjeri njegove bake. Propast vrijednosti i morala ne nude baš puno svjetla i pozitive, a to je bunar iz kojeg ovaj put crpi švicarski sludge / doom / avangardni kvintet Rorcal, koji se ovaj put vraća već s drugim albumom. Sastav čine pjevač Junior Christophe Grannet, gitarski dvojac JP Schopfer i Diogo Almeida, basist Bruno da Encarnago te bubnjar Ron Lahyani.
Već prvo slušanje nudi tek malo utjehe i zaklona u ugodnije podtonove. Ako tražiš utjehu, ovaj je ovdje nećeš dobiti, jer je Heliogabalus ploča na kojoj se oko 70 minuta glazbe oscilirajući kreće od doom spektra do atmosfere posvemašnje nedefinirane kaotičnosti. Sonična bol okovana je teškim gitarskim rifovima koji se polako i masno lijepe u monolit tame i beznađa, a to je, ako citiramo same tvorce projekta, “sve što je ostalo u utrobi mrtvog kita”. Album je konglomerat osjećaja stisnutih u jednu jedinu skladbu. Elektronski dodaci poput Kaospada, oscilatora i mini-Korgova daju ploči debeo zvučni plašt nihilističke brutalnosti, u kojem se gitare, monotoni bas i spori bubnjevi slijevaju u glazbu u kojoj nema hitoidnosti ni recepta za pamćenje. Isto tako nećeš zapamtiti tekstove, koji su ovdje zapravo samo u službi ambijenta. Unatoč sporim, šepavim ritmovima, riječ je o zastrašujuće agresivnom uratku koji je ekstreman i apokaliptičan do zadnjeg vlakna. U bojama sivila koje su proslavili Sunn-O)))) i Neurosis ili pak Pelican i Isis, Rorcal su personifikacija propasti i post-metalne sklonosti elegijama. To nipošto ne isključuje pojam dopadljivosti – ako težiš konceptu, nekomercijalnosti, mračnoj lirici i nečemu što nije jeftino i ispražnjeno od sadržaja zbog pretjerane medijske pozornosti i tinejdžerske zlouporabe u svrhu potkrepljivanja jeftinog imidža, onda je ovo pravi izdanak za tebe!
Švicarska je u posljednje vrijeme postala azil za novodobnu europsku avangardu. Uradke iz te egzotične europske države među zahtjevnije metalske slušatelje već su posijali Brazen, Forceed, Yog i Kehlvin – svakako nisu imena koja bi vidio na prebrojnim majicama na našim ulicama. I dobro je tako, jer bi se pri glazbi navodno trebala u prvom planu nalaziti upravo glazba, a ne neka isprazna slika, zar ne? Kako god: Rorcal su doista izazov za slušanje, ali se trud svakako isplati, jer je nagrada zbilja glazbeni vrhunac koji ima i dobru ideju, nimalo ustajale tekstove i još štošta dodatno, očima skriveno. Sunce je potamnjelo. Na poljane devijantnosti spustio se mrak. Sve što ostaje su stojeće ovacije i želja za skorim nastavkom!
Postava
Junior Christophe Grannet – vokal
JP Schopfer – gitara
Diogo Almeida – gitara
Bruno da Encarnago – bas gitara
Ron Lahyani – bubnjevi
Popis skladbi
1. Heliogabalus
