Izdano: 27. 8. 2025. kod izdavača Reigning Phoenix Music / Victor
Produkcija: Dennis Ward i Charlie Bauerfeind
Trajanje: 50:47
Žanr: Power Metal
“Utabanim stazama”
Što pametno napisati o novom albumu jednih od metal vladara moje mladosti, ali i srednjih godina? Kao što vjerojatno svi znamo, ovo je drugi album nakon mega okupljanja metalskih bundeva i povratka power metal kuma, gitarista i pjevača Kaia Hansena te definicije power metal vokalista Michaela Kiskea u primarnu stanicu. Prvi album, osvježavajuće nazvan Helloween, ostavio je piscu ovih redaka vrlo gorak okus u ustima, no na Giants & Monsters su momci stvar postavili malo drukčije.
Album je iznenađujuće jasno podijeljen na četiri dijela: Derisove pop-komercijalno usmjerene stvari, Hansenove gammarayevštine, Weikathove keeperštine i Gerstnerovo štogod već. Budući da je na ploči jedna skladba manje nego na prethodnoj, ispao je naravno kralj bonus skladbi i pjesama B strane, basist Markus Grosskopf. A bilo bi bolje da nije.
Prije detaljnije analize htio bih istaknuti dvije u nebo vapijuće činjenice: nevjerojatnu vokalnu formu Michaela Kiskea i nevjerojatno plitku produkciju dvojice veterana plitke produkcije, Dennisa Warda i Charlieja Bauerfeinda. Kiske je glatko najsvjetlija točka ovog albuma, poslušajte samo njegove vokalne akrobacije u Savior of the World. Helloween nikad nisu bili poznati po dobroj produkciji albuma (sa svijetlim iznimkama poput Roy Z-eve produkcije The Dark Ride (2000)), ali ovo je plitkost najviše razine. Najveća žrtva je zvjerski bubnjar Daniel Löble, koji nikako ne dolazi do izražaja, a i gitare nekako zvuče prilično mrtvo.
Da se vratim na četiri dijela. Hansenovi najbolji autorski dani odavno su prošli, jer od albuma Majestic (2005) (odande je posudio nedovršenu naslovnu skladbu) nije sastavio ništa doista impresivno. Njegov najbolji doprinos na ovom albumu je suradnja s Derisom, koji se na uvodnoj Giants on the Run oslobodio stega zone udobnosti, a rezultat je jedna od top 3 skladbice ovog albuma.
Weikath se kao suhi čvarak nosnih dlaka drži svoje provjerene formule šaljivih pjesmica ili pseudoreligioznih poskočica. Prve predstavlja neuvjerljiva Under the Moonlight, a druge top 3 kompozicija ploče Savior of the World s već spomenutim Kiskeovim vokalnim vrhuncima.
Gerstner ovaj put ističe se (gotovo) remek-djelom Universe (Gravity For Hearts), koje je sve što ljubitelji power metal epova mogu poželjeti. Podupire ga Kiskeov uvjerljivo ispovjedni vokal te poneka gitarska vragolija i promjene tempa. Njegov jedini nedostatak zapravo je izostanak pravog Helloween duha (štogod on trebao biti). Druga Gerstnerova tvorevina Hand of God stvar je osobnog ukusa, neka ostane na tome. Nekako me podsjeća na finske posebnjake Waltari.
Deris … Ah, Andi Deris. Koliko je fekalija morao progutati kao nasljednik božanstva po imenu Michael Kiske! Pa ipak je kroz desetljeća upravo on bio ljepilo koje je držalo na okupu krhku tvorevinu zvanu Helloween. S pozitivnom energijom i autorskim teretom koji je preuzeo od albuma The Time of the Oath (1996), kormilario je ovom lađicom mimo svih hridi sve do danas. Ipak, očito je i on uzeo odmor kad je riječ o skladanju vrijednih spomena kompozicija, jer njegovi slavni dani imaju dugu bradu, a sežu u razdoblje albuma Gambling With the Devil (2007). S iznimkom Giants on the Run posvetio se komercijali (This Is Tokyo i A Little Is a Little Too Much) te baladi Into the Sun. Sve tri skladbe izrazito su neuvjerljive i zaboravljive. Što je šteta, jer je Deris već znao napisati komercijalne šećerne bombone à la Why?, If I Could Fly i As Long As I Fall. A ni srcedrapateljne balade mu nisu bile strane, što je dokazao s Forever And One i Light the Universe.
Kao što sam već spomenuo, Grosskopf je ispao i završio na bonus disku s oldschool energetskom bombom Out of Control s Hansenom na vokalu. Ništa potresno doduše, ali kad bi ova stvar zamijenila jednu od Derisovih skladbi na osnovnoj ploči, ona bi kao cjelina bila puno uvjerljivija.
Giants & Monsters je svakako bolja, uzbudljivija i dopadljivija ploča od svoje prethodnice. Što nažalost nije bilo baš teško postići i, isto tako nažalost, ne znači puno. Istina je, međutim, da u svjetlu proizvoda koje su među svoje obožavatelje posljednjih 20 godina plasirali sudionici u svim svojim inkarnacijama, predstavlja napredak i uporište koje bi mogli iskoristiti pri stvaranju sljedećeg albuma, ako do toga uopće dođe. Treba znati da su snaga i učinkovitost Helloween u današnjoj postavi prije svega živi nastupi. Povratnički koncert u Bratislavi 2017. bio je gotovo religiozno iskustvo s fantastičnom setlistom i sedmeročlanom postavom na pozornici. Ali kad bend za svaku sljedeću turneju mora dodati par skladbi sa svake nove ploče, sjaj nekako izblijedi. Nadam se da će idući put okupiti sve snage, a priliku osobno vidim u kombinacijama skladatelja, jer se Giants on the Run (Deris / Hansen) pokazala kao dobra polazna točka. Držim fige!
Ocjena: 7
Autor: Igorac
Popis skladbi:
1. Giants On The Run (6:20)
2. Savior Of The World (4:14)
3. A Little Is A Little Too Much (3:30)
4. We Can Be Gods (5:10)
5. Into The Sun (3:39)
6. This Is Tokyo (4:12)
7. Universe (Gravity For Hearts) (8:24)
8. Hand Of God (3:44)
9. Under The Moonlight (3:07)
10. Majestic (8:07)
11. Out Of Control (4:41) (Dodatna skladba)
Glazbenici:
Andi Deris – vokal
Michael Kiske – vokal
Michael Weikath – gitara
Kai Hansen – vokal, gitara
Markus Grosskopf – bas
Sascha Gerstner – gitara
Daniel Löble – bubnjevi
Tehnički tim i gostujući glazbenici:
Charlie Bauerfeind – produkcija, snimanje, miks
Dennis Ward – produkcija, snimanje, miks, prateći vokali
Sascha “Busy” Bühren – mastering
Laura “Zauberdame” Morina – mastering
Matthias Ulmer – klavijature, aranžmani
William Billy King – prateći vokali
Maria Valiskova – prateći vokali
Andrew Skrabutenas – orkestralni aranžmani i programiranje na “Into the Sun”
Nicolo Fragile – dodatne klavijature na “Out of Control”
Oliver Hartmann – akustična gitara na “Into the Sun”
Eliran Kantor – naslovnica
Mathias Bothor – fotografije benda
Thomas Ewerhard – oblikovanje
Marcos Moura – skice bundeva
