Izdavač: AFM Records
Datum izlaska: 18.11.2016.
Produkcija: Charlie Bauerfiend
Trajanje albuma: 52.05 min
Žanr: Heavy Metal
Herman Frank je priznati i cijenjeni njemački gitarist. Zlatnim je slovima upisan u knjigu metala već davno, jer njegova gitara odzvanja na najmarkantnijim albumima diskografskog opusa velikana njemačkog metala, Accept. Istodobno je Herman Frank poznat kao vođa kultne njemačke heavy metal utvrde Victory. Herman Frank se dakle vraća sa svojim ukupno trećim samostalnim studijskim albumom »The Devil Rides Out«. Trebale su mu četiri godine da naslijedi prethodnika »Right in the Guts« (2012). U tom se razdoblju Herman Frank odlučio napustiti Accept. Zapravo su Accept istodobno napustila on i bubnjar Stefan Schwarzmann, a taj je dvojac u društvu šefa Destructiona, Marcela Schirmera »Schmiera«, kasnije, pod okriljem projekta Panzer, izdao izvrstan album.
Herman Frank je, kako je i sam rekao u intervjuu, oslobođen svih stvaralačkih spona koje su ga vezale uz Accept. Kao što je poznato, tamo je cijelo vrijeme morao funkcionirati u podređenom položaju. Ne samo da nije smio doprinositi idejama za kompozicije, nego mu je i na koncertima Hoffmann, ako uopće, dopustio soliranje najviše na jednoj točki tijekom nastupa Accepta. Herman Frank naime nipošto nije lošiji gitarist, nego potpuno ravnopravan Wolfu Hoffmannu. To će znati reći svi poznavatelji diskografskog opusa sastava Victory te naravno i Hermanova dva prethodna samostalna studijska albuma.
Herman Frank je za novi album u ekipi zadržao pouzdanog američkog vokalista Ricka Altzija, inače člana sastava Masterplan, a na mjesto basista pozvao je iskusnog člana njemačkih hardrockera Jaded Heart, Michaela Müllera. Za bubnjarsku stolicu ovaj je put sjeo jedan od najboljih njemačkih bubnjara trenutačno, koji su ostali bez konkretnog posla. To je naime Andre Hilgers (ex-Rage). Pred nama je dakle album koji je složio otrovni kvartet, naravno predvođen glavnim kapetanom, Hermanom Frankom.
A novi album? Potpuna poezija iskonsko-starinskog pristupa sadržajima heavy metala čistokrvnog teutonskog podrijetla. Njemačkije od ovoga jednostavno ne ide. Do kosti. Ako vam se sviđaju Accept, Victory, album »The Devil Rides Out« zapravo je već vaš, prije nego što ste ga uopće uzeli u ruke.
Materijal na njemu poznaje samo jednu brzinu. Najvišu. Šestu. U energiji i igri punom parom nema nikakvog popuštanja, a album vam neće dati da dišete. Istodobno se kroz izravne i ravno u zube šutirajuće rifove probija konkretna doza visoko muzikalične začinjenosti, gdje Altzi uvijek izvuče iznimno pjevne vokalne linije koje u samu narav atmosfere sade pravi trenutak bombastike. Kod nešto sporijih točaka (Stone Cold) taj trenutak muzikalnosti naravno naraste.
Inače, glavnina albuma praktički se cijelo vrijeme drži na ekstremnom mlaćenju dvostruke bas bubanj pedale, na kojoj se beskompromisno valjaju beskompromisni gitarski rifovi koji uz djelovanje izvanredne ritmičke kinetike u punini zasjaju! Od prvog do posljednjeg. Među njima nema kvalitativnog kolebanja. Skladbi na albumu ima čak dvanaest i sve su u svojim izričajima ravnopravne. Skladateljski ravnopravne. Frank implementira uvodne, izlazne dijelove, s dodatnim atmosferičnim harmonijama na gitarama, u »mid eight« pasažama pak eksplodira u punom zamahu i u skladnim solističkim avanturama se ni na tren ne suzdržava. Baš sve su skladbe detaljno upakirane i gdje god lik nađe mjesta za gitarski ornament koji djeluje u raspirivanju otrovnog riffanja, umjetnički ga ugura, a skladba posljedično dobiva na izražajnom karakteru. Frank je nevjerojatno iskusan skladatelj i ovaj je put pokraj sebe našao izvanrednu ekipu koja savršeno nadopunjuje sve sadržaje ovog izvrsnog uratka.
Favorite ćete tražiti sami, a posebno osvajaju “na prvo uho” uvodna Runnig Back, pa zatim Balhog Zone, No Tears In Heaven, Thunder of Madness, podivljala i posebno naoštrena Dead Or Alive ili ništa manje pogubna I Want It All, koja na repu zaključuje album. To je album stare metal škole, kakve stvara samo generacija metalskih pionira, čiji je dio i prekaljeni Herman Frank. »The Devil Rides Out« je od tri izdana studijska albuma Hermana Franka, do današnjeg dana najkonzistentniji, najfokusiraniji te idejno najdovršeniji i aranžerski najbolje upakiran uradak. Šiba iz njega od svega uvjerljivog djelovanja. I u srednje brzi tempo zagledana Licence To Kill posjeduje primjesu mračnjačkog vješalaštva i okulta, a u njoj ponovno preuzima izvrstan refrenski napjev, dok sama skladba podsjeća na najbolje stvaralačke trenutke Acceptove karijere.
»The Devil Rides Out » je za ovu godinu kandidat za najbolji europski album starinske heavy metal tradicije skrojene po temeljnim apostolima pravovjerne njemačke metal biblije. Bez dlake na jeziku! On je naime naoštriji album u usporedbi sa sva tri posljednja albuma Accepta, a Frank na njemu u kompozicijama nepopustljivo grize, kao da je riječ o životu i smrti. Jednom riječju. Briljantno!
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.0 / 10
Popis skladbi:
01. Running Back
02. Shout
03. Can’t Take It
04. No Tears In Heaven
05. Ballhog Zone
06. Run Boy Run
07. Thunder Of Madness
08. License To Kill
09. Stone Cold
10. Dead Or Alive
11. Run For Cover
12. I Want It All
Postava:
Rick Altzi – vokal
Herman Frank – gitara
Michael Müller – bas gitara
Andre Hilgers – bubnjevi
