Izvođač: Aerosmith
Izdavačka kuća: Columbia Records
Izlazak: 2004
Trajanje: 43.55
Ocjena: 4.5/5
Honkin’ on Bobo vrlo je dobrodošla zbirka obrada više ili manje poznatih bluesovskih motiva kojom su Aerosmith podsjetili na svoj nikad doista otplaćeni dug nasljeđu velikana blues glazbe. Uz mlake rezultate kojima smo posljednjih desetljeće bili izloženi gotovo svaki put kad bi se Tyler i ekipa dočepali nekog svježeg komercijalnog manevra u korist zarade masnih love, prosječan slušatelj lako je mogao zaboraviti neosporanu činjenicu da je građa za kovanje impresivne ostavštine bostonske postave, čija je stvaralačka snaga i osjećaj za inovativno trasiranje evolucijskog puta rock & rolla sedamdesetih ostavila neizbrisiv trag u enciklopediji teškog rocka, nekoć davno sazrijevala upravo uz sviranje blues klasika u zadimljenim klupskim prostorima, gdje su redovito bila na “tapeti” djela heroja Yardbirds i Fleetwood Mac. S Honkin’ On Bobo Aeromith ovaj put zalaze još dublje u prošlost.
Dobro uhodana Aerosmith mašinerija kroz album pred nama razvija svu čarolију dvanaest fenomenalnih priča iz tajanstvenog svijeta bluesa, čiji je izbor pretežno opskuran. Negdje usred turbulentnog posluživanja istih nailazimo i na autorski biser naslova The Grind, čiji emocionalni intenzitet učinkovito nadopunjuje grubozrnatu zvučnu sliku ovog senzacionalnog dokumenta. Zli duh Mississippijeve delte ovdje je sveprisutan. Naći ćete ga zarobljenog u tvrdokornoj komemoraciji lika i djela Freda McDowella, bujа u režiji zastrašujuće Back Back Train i njezine malo razigranije sestrične You Gotta Move. Čak se i pri grickanju kroz Eyesight To The Blind u na sve moguće strane razvučenom Tylerovu vokalu mogu naslutiti tragovi Sonnyja Boya Williamsona. Oduševljavajuće svježe zvuči Stop Messin’ Round u uvjerljivoj Perryjevoj vokalnoj interpretaciji, a prvoklasnu njegu dobivaju Didleyjev Road Runner i klasik Big Joea Williamsa Baby, Please Don’t Go. Pritom treba naglasiti da se album ne bavi doslovnim retuširanjem oblina većinom davno zaboravljenih bisera blues glazbe. To bi za Aerosmith značilo samoubojstvo. Motivi su ovdje pažljivo svučeni do gola, a na njihovim grubim temeljima pred nama se odvija prava modna revija tradicionalne Aerosmith garderobe. Time su naši bostonski prijatelji opravdano samouvjereno kladili na inovaciju izvanredne zvučne adaptacije koja se zaklinje u prepoznatljivost elemenata starosjedilačke Aerosmith svirke, a da pritom ni na koji način nisu okrnjili bit poruke izvornika.
Ako vas zanimaju jačina i boje začina tradicionalne blues kuhinje, a do sada ih niste uspjeli kušati, onda je Honkin’ On Bobo zasigurno album za vas. Njime su Aerosmith dokazali da je blues kroz godine zadržao status vjernog pratitelja “aero” krvnih zrnaca koja se veselo sanjkaju venama ovog izvanrednog glazbenog kolektiva. Da je izlazak Honkin’ On Bobo prošao bez primjetnijeg odjeka narodnih masa ne treba posebno isticati, a kamoli da bi se album nekim čudnim slučajem čak prodavao u milijunskim nakladama. Sve je to potpuno nevažno! Važna je samo ljubav prema glazbi, kao i sjećanje na dug koji “bijela” glazba već generacijama njeguje prema bluesu kao žanru! Ni Aerosmith veličina u tom pogledu nije izuzeta od privilegija.
Postava
Steven Tyler: vokal, usna harmonika
Joe Perry: vokal, gitara, slide gitara
Brad Whitford: gitara
Tom Hamilton: bas
Joey Kramer: bubnjevi
Paul Santo: orgulje
Tracy Bonham: prateći vokal
Produkcija
Steven Tyler, Joe Perry, Jack Douglas
Popis skladbi
1. Road Runner
2. Shame, Shame, Shame
3. Eyesight To The Blind
4. Baby, Please Don’t Go
5. Never Loved a Girl
6. Back Back Train
7. You Gotta Move
8. The Grind
9. I’m Ready
10. Temperature
11. Stop Messin’ Around
12. Jesus Is On The Main Line
