Izvođač: Icon In Me
Izdavač: Massacre Records
Izlazak: year
Trajanje: 46:45
Ocjena: 3.5/5
I u Massacre Recordsu su se naposljetku omekšali pa je izdavačka kuća, koja je zapisana promicanju tradicionalnih oblika heavy metala, sklopila ugovor s euro-ruskim projektom imenovanim Icon In Me. Sastav je osnovao gitarist D.Frans iz postave Hostile Breed i nema ni dvije pune godine. A već donosi na vidik svoj drugi studijski album.
Riječ je o intenzivnoj ploči nabijenoj eruptivnom snagom agresije, koja bučno blebeće preko tri četvrtine sata i zna usrećiti sve prave metalcore fanove. Modni principi u koje su uhvaćeni tradicionalni principi američkog thrasha, koji u skladbi Dislocated mogu naletjeti čak i na nešto što bi mogli skrojiti i Fear Factory ili novi In Flames, dovode slušatelja do toga da nesputano zastriže ušima (taj osjećaj, koji nudi uvodna Dislocated, kasnije se više ne ponavlja).
Ultra spaljujuće riffanje, potkovano preciznim čvrstim i sonicnim kotrljanjem dvostruke bas bubanj pedale! Svemu tome zapovijeda odličan vokal Tonyja Jelencovicha, koji albumu daje posebno snažan pečat. Srednje je intoniran, zlokoban i stvara izniman izražajni naboj. Ovaj princip kroz album “Human Museum” nije moguće zanijekati.
Icon In Me nisu nikakvi posebnjaci. Sličnih bendova ima k’o lišća i trave. Sretna je točka činjenica da je riječ o odličnim glazbenicima koji na albumu “Human Museum” djeluju još kako kohezivno i uvjerljivo. Paralele je moguće tražiti sa sastavima poput Darkane, Mnemic, pa i Carnal Forge. Sastav niže raznolik niz kompaktnih vrućih rušilaca koji se jednostavno potiču međusobno u forsiranju bijesne žestine, kakvu zahtijeva metalcore. Mjestimice momci znaju ublažiti nesputano divljanje u agresiji, kad se u refrene uvuče melodični vokal (Dislocated), ili obrnuto. U predrefrenu kao npr. skladba End Of File, koja na sredini, kao i na kraju, ima čak i ritmičke obrate u kojima momci dokazuju da su i majstori oblikovanja ugodnih solaža i melodije koja godi osnovni naoštreni metalcore drži Icon In Me. Takvi trikovi brinu za očuvanje visoke dinamike i razine zanimljivosti. Empty Hands, kojoj u refrenu također pomaže čist vokal, odlikuje srednje kotrljajući ritam, preko kojega se šuljaju teški, tupi riffovi, koji stvaraju odličan skok atmosfere na novi kolosijek albuma.
Riječ je o albumu koji je nepopustljiv u opisanoj biti gornjih triju odlomaka. S obzirom na to da ga po njegovoj glazbeno ekspresivnoj strani brzo obradiš i prožvačeš, zapravo služi tome da ga zavrtiš kad trebaš da se ljuti netko drugi umjesto tebe. Da izbaci iz sebe onaj bijes koji ti sam po sebi nije dopušten, jer bi te to u kakvoj “nepametnosti” lako brzo otjeralo u zatvor (mmm,.. u Sloveniji vjerojatno ne, jer najveći “zločinci za dobrobit naroda” ionako cijelo vrijeme ostaju na slobodi).
Htio bih dodati i to da su u kreaciji ovog smjelog američkog proizvoda, koji je nastao u rukama Europljana, sudjelovali i Steve Smyth (Testament, Nevermore), Flemming C. Lund (The Arcane Order) i Andy Solvestrom (Cipher System, Evildoer), što konačnoj slici proizvoda daje dodatnu kvalitativnu vrlinu. Icon In Me su prava stečevina za metalcore scenu. Doduše, ne nude baš ništa novo i posebno. Ali su u djelima uvjerljivi i s glavom neprestano na pravom mjestu, što dokazuje da znaju što hoće.
Postava
Tony Jelencovich – vokal
Artyom Sherbakov – gitara
D.Frans – gitara
Konstantin Kashtalap – bas gitara
Morten Loewe Sorensen – bubnjevi
Produkcija
Jacob Jansen
Popis skladbi
1. Dislocated
2. That Day, That Sorrow
3. End of File
4. Empty Hands
5. Moments
6. Blood Ritual
7. To the End
8. In Memorium
9. The Worthless King
10. Turn the Dead on
11. Avoiding the Pain
