Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Camel
Izdavač: Decca Records
Izdanje: 1979
Ocjena: 3.5/5
Na “I Can See Your House From Here” Camel su se, očekivano, snažno okrenuli komercijalizaciji svog zvuka te počeli stvarati neka djela koja su imala više veze s AOR-om i pop rockom nego sa simfonijskim progresivnim rockom, čiji su važni nositelji bili praktički kroz cijela 70-a. Teren za to pripremio je već njegov prethodnik “Breathless” (1978), na kojem su prvi put jasnije pokazali namjeru osvajanja glazbenih ljestvica nauštrb nešto smanjene glazbene kreativnosti. Ovaj album pak znači još jedan korak naprijed u tadašnjim komercijalnim ambicijama grupe. Važnu promjenu u zvuku benda zasigurno je donio i nagli odlazak osnivača i kultnog klavijaturista Petera Bardensa, kao i basista/pjevača Richarda Sinclaira i saksofonista Mela Collinsa. Osobito je Bardensov nagli odlazak k Van Morrisonu bio veliki udarac za jazzom obojen zvuk grupe, a nije bilo malo onih koji su zbog toga prorokovali brz glazbeni i svaki drugi pad benda. Na sreću, to se nije dogodilo, no Camel odsad, uz stalne izmjene članova, nikad više nisu bili stabilan sastav. Majstora Bardensa su za svaki slučaj pred turneju zamijenila čak dva klavijaturista, Jan Schelhaas i Richardov brat David Sinclair (prije dugogodišnji član Caravan). Njega je ubrzo zamijenio Amerikanac Kit Watkins iz kultnog art rock sastava Happy The Man, koji je dodatno pridonio tome da se Bardensov odlazak jedva i osjeti. Dužnosti basista preuzeo je još jedan bivši član Caravan, Colin Bass, jedan od rijetkih glazbenika koji je i u budućnosti surađivao s bendom. Ovaj put su Camel prvi put u svojoj povijesti pozvali i nekoliko gostiju. Riječ je o tri poznata imena: uz saksofonista Mela Collinsa, koji se prethodno odrekao članstva, tu su i Phil Collins (Genesis, Brand X) na bubnjevima te cijenjeni producent Rupert Hine (Quantum Jump, solo) na pratećim vokalima.
Skladbe su uglavnom postale još kompaktnije i snažno su se približile AOR/pop rocku, a prijašnje jazzovske i simfonijske reference svedene su na minimum, obično samo na dodatnu pratnju u pozadini ili ni to, iako se na gotovo svim djelima još uvijek čuje onaj klasični i prepoznatljivi zvuk grupe, čiji su zaštitni znak prije svega Latimerovi majstorski gitarski solo dionice i njihovo prepletanje s klavijaturama. Isto tako, neka djela i dalje sadrže dobre orkestralne aranžmane, koji su većinom plod truda obaju vrhunskih klavijaturista. Prepoznatljiv zvuk grupe sačuvao se unatoč svemu i ponovno se spojio s odličnom produkcijom, koja je oduvijek bila jedna od zaštitnih marki benda. Ipak, albumu nedostaje ona transcendentalna dubina koja je krasila većinu njihovih studijskih ostvarenja iz 70-ih.
“Wait” je unatoč blago jazzovskom uvodnom ritmu savršena AOR skladba koja upućuje na snažne paralele s onim što će kasnije stvarati grupe poput Asie, koje su progresivni rock pojednostavnile u snažne melodične linije i dodale mu komercijalnu primamljivost. “Your Love Is Stranger Than Mine” sa svojim ultramelodičnim refrenima vjerojatno je njihovo komercijalno najprijemčivije djelo, koje se uz solističke upade na saksofonu i kvalitetnu liniju bas gitare ipak ne rastvara u potpuni pop. Instrumental “Eye Of the Storm” jedan je od rijetkih trenutaka na albumu u kojem Camel dobrim orkestralnim aranžmanima oživljavaju svoj klasični simfonijski stil, pa je time i jedan od boljih trenutaka albuma. Posebno je zanimljivo to što se ista skladba u poprilično drugačijoj verziji nalazi i na albumu “Better Latte” (1979) grupe Happy The Man, jer je Kit Watkins tada bio član obaju sastava. To je prvi i zadnji put da su se Camel približili onome što bi se moglo smatrati obradom. “Who We Are” još je jedno vrlo dobro djelo s ukusnim orkestralnim aranžmanima i oduševljavajućim Latimerovim gitarskim dionicama, koje se nakon instrumentalnog uvoda pretvara u suptilnu power baladu. “Survival” je kraće instrumentalno djelo koje sadrži solidne orkestralne aranžmane. Na odličnoj baladi “Hymn To Her”, na kojoj Latimer opet blista svojim gitarskim pasažama i emocionalnim vokalom, Camel su se preko solaža na klavijaturama i prateće vokalne dionice prvi i vjerojatno zadnji put zvukom približili svojim vršnjacima Yes, iako će tu sličnost primijetiti samo onaj tko dobro poznaje ostvarenja obaju bendova. “Neon Magic” otvara se kao pop skladba, no u nastavku preko inteligentnog unosa klavijatura dobiva na progresivnoj dubini. Ipak, riječ je o jednom od njihovih manje zapaženih djela. Pomalo buljeskni “Remote Romance” gotovo je čisti pop rock s izrazito sintetičnim zvukom klavijatura, plesnim ritmom i brojnim efektima. Time je to najmanje prepoznatljivo djelo grupe na albumu, koje me više nego na Camel podsjeća na neko od ostvarenja The Alan Parsons Project. Glazbeno predstavlja slabiju stranu albuma, iako ima nekoliko zanimljivih trenutaka. Camel će nažalost u budućnosti stvoriti još nekoliko sličnih djela, koja im što se tiče emocionalne ekspresije i opće glazbene dubine baš i ne služe na čast, ali se zato uz njih još sasvim dobro može plesati. Završni epski instrumental “Ice” bez sumnje je daleko najbolje djelo na albumu, koje će zacijelo zadovoljiti i sve one prog puriste koji albumu kao cjelini nikad neće dati priliku, te rijedak trenutak briljantnosti koji oživljava klasične Camel nakon što se nakon mirnog uvoda na klaviru prevali u ambijentalnu instrumentalnu sekciju s opsežnim Latimerovim solažama na slide gitari i veličanstvenim klavijaturama.
“I Can See Your House From Here” je unatoč tome što je riječ o najslabijem Camel albumu 70-ih dobro i u cjelini gledano izuzetno tečno djelo, zanimljiv glazbeni hibrid vrijedan pozornosti svakog pravog ljubitelja grupe, ako ne i ljubitelja komercijalnijeg oblika progresivnog rocka i melodičnog rocka. Bardensov odlazak nije bio toliko bolan koliko se većina bojala, iako ostaje neosporna činjenica da su odsad imali stalne probleme s mijenjanjem postave. “I Can See Your House From Here” predstavlja zvukovni prijelaz grupe iz 70-ih u 80-a, kada je većina njihovih djela postupno počela gubiti na dubini, no njihova oduvijek visoka razina uigranosti i dalje je bila prisutna. Novo razdoblje za Camel je počelo, a kad su napokon nastupila 80-a, ovim su sljedećim albumom priredili jedno od najvećih iznenađenja u svojoj karijeri.
Postava
Andrew Latimer – gitara, vokal, flauta, autoharfa
Colin Bass – bas gitara, prateći vokal
Andy Ward – bubnjevi
Jan Schelhaas – klavijature
Kit Watkins – klavijature
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Mel Collins – saksofon
Phil Collins – udaraljke
Rupert Hine – prateći vokal
Produkcija
Rupert Hine
Popis skladbi
1. Wait (4:50)
2. Your Love Is Stranger Than Mine (3:14)
3. Eye Of The Storm (3:42)
4. Who We Are (7:26)
5. Survival (1:04)
6. Hymn To Her (5:23)
7. Neon Magic (4:39)
8. Remote Romance (4:01)
9. Ice (10:10)
Trajanje albuma: 46:13
